Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Svu noć Živan nije zaspao. Prevrtao se, mislio. Sećao se svega što je u svom veku čuo i čitao o čudnovatim zverkama i divljim ljudima. Smišljao je kako će postupiti kad iziđe na lice mesta.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
samo imala je rumeni i tame, a usta joj behu manja i drukčija no pre, bleđa i sasvim tiha, pod jednim, neprestanim, čudnovatim osmehom, koji se nije gubio ni onda kada ga tužno pogleda.
kako sedi, poguren, i kako gleda u svoje prazne ruke No ako nije smeo da govori o svojim tajnama nikome, govorio je, o čudnovatim događajima, koji su prethodili smrti gospože Dafine.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad je orletica vidjela svoje tičiće žive, zaradova se toliko da je svojijem čudnovatim glasom zakrečala tako da su sve gore odjekivale, a naš Marko uvukao dušu u se, pa ni mrdnuti od golemoga straha.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Tad ljudske sudbine poprimaju nevjerovatne tokove, a ljudski životi završavaju čudnovatim, nezamislivim završecima. To su kao neka pokladna doba čovječanstva.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad je orletica vidjela svoje tičiće žive, zaradova se toliko da je svojim čudnovatim glasom zakrečala tako da su sve gore odjekivale, a naš Marko uvukao dušu u se, pa ni mrdnuti od golemoga straha.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
neki sjaj, od treperenja svetlosti, u „nozdrvama samo imala je rumeni i tame”, a usta su bila „pod jednim, neprestanim, čudnovatim osmehom, koji se nije gubio ni onda kad ga čudno pogleda”.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Tako sam, tim čudnovatim načinom, stekao njegovu naklonost koju mi je kasnije često puta posvedočio i koja je bila, kao što ću još pričati,