Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
mostovima, omogućavaju komunikaciju između oba velika pristaništa Aleksandrije i između varoši i ostrva Farosa. Aleksandrija nas prima u svoje krilo.
Po njima vidimo da je Aleksandrija kopča istočnog i zapadnog sveta. To se vidi i po svemu ostalom. Što duže šetamo, sve se jasnije osećamo u
svome vaspitanju, po svojim vezama i celokupnom svome radu, Aleksandrinac od glave do pete, pa zato smem da kažem da je Aleksandrija odgajila tri najveća geometričara staroga sveta, pa i četvrtog, koji dolazi odmah iza njih, Herona Aleksandrijca.
njegove su dve strane, one koje spajaju Sunce sa Aleksandrijom i sa Sijenom, toliko ogromne prema onoj trećoj (Aleksandrija-Sijene), da je ugao između tih dveju stranica toliko sićušan da ga ne bi moglo izmeriti ni najosetljivije merilo.
i Kleopatre, ušao u Aleksandriju i načinio Egipat rimskom pokrajinom, onda ne beše više skloništa grčkome geniju. Aleksandrija je stalno opadala, dok je naposletku ne osvojiše Arapi.
vekova bio je Carigrad prestonicom vizantiske carevine, i za sve to vreme nije on dao nauci stoti deo onoga što je Aleksandrija dala za dva veka.
U toj grčkoj porodici živesmo, cenjeni i poštovani, mirno i spokojno, prelazeći u nasledstvo od oca na sina dok Aleksandrija ne dobi nove gospodare. „Godine 640 osvojiše Arapi Aleksandriju i udesiše je po svom ćefu.