Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
svet što se gušio u nekoj mutnoj duševnoj uzbuni, mrzovoljan, bled, sa crnom bradom i čudnim očima, student prava Aleksije Jurišić.
Jer ovaj Aleksije Jurišić, koji je punih dvadeset i šest godina živeo bez ikakvog plana, imao ga je jasno ovoga leta i prvi put u svom
sobu pa sam ga primetila na velikom stolu, u belom velikom omotaču i sa onim tvojim finim, svojstvenim rukopisom, mili Aleksije.
sanjam i prema kome sam osećala neizmernu zahvalnost zato što mi je donelo jedan deo tvoje duše, jedan deo samog tebe, Aleksije.
— Jadni moj. — Ljubljena moja!... Tako su onoga prvoga dana razgovarali Aleksije i njegova verenica Natalija u malom i prijatnom stanu punom cveća, njene već duboko ostarile tetke, penzionisanje
smejala se Nataša za sve vreme i htela da ga zagrli. — Ne, ne vredi, ne vredi tako, brani se — vikao je Aleksije koga je njen smeh dražio do besnila. — Od čega, mili? Pa šta to? Mili, polako da ne čuje mama!
Što se nega tiče veli, sa svim mu je sporedno i svejedno: Aleksije, po njemu može raspolagati sa svojom ludom glavom kako hoće, od njega je on odavno digao ruke.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
A sin jednog drugog kozaka, Aleksije Razumovski – ljubav do groba. Njen suprug, tajni. Njegov brat, Kiril, postao je bio prezidentom Akademije nauka u Rosiji.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Oni su bili pojačani Vlasima, koje je vizantijski car Aleksije I Komnen (1081—1118) ovde naselio u isto vreme kad i Jermene.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Još 1788. godine Aleksije Vezilić je pisao: „Rijetka mati imejet sina pervoroždenia, koji ne bi nosio čarodejstva potajna“, pa nastavlja: „Na
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
ĐULINAC 42 JOVAN RAJIĆ 44 ZAHARIJA STEFANOVIĆ ORFELIN 50 JOZEFINIZAM 54 DOSITEJ OBRADOVIĆ 58 JOVAN MUŠKATIROVIĆ 76 ALEKSIJE VEZILIĆ 78 EMANUILO JANKOVIĆ 79 GLIGORIJE TRLAJIĆ 81 ATANASIJE STOJKOVIĆ 83 PAVLE SOLARIĆ 85 VIĆENTIJE RAKIĆ 87 II OD
razlogom hvalio ovog »učenog i dostahvalnog muža« i njegovo »userdnjejše otečestvu i svoj naciji našoj dobroželanije«. ALEKSIJE VEZILIĆ Rođen 1753.
Timotije Atanacković postaje Bogoboj Atanacković, Aleksije Radičević — Branko Radičević, Đorđe Popović — Đuro Daničić, Kosta Novaković — Stojan Novaković, Janićije Kujundžić —
Jovan Muškatirović osuđuje narodne običaje »ot idolopoklonikov zaostavše« i »sujeverije od Turaka uzajmljeno«; tako i Aleksije Vezilić žigoše narodne običaje u narodu, »stadu prostodušnom«.
i srpski prevod Šilerova Vilhelma Tela. U Brodu na Savi, u Slavoniji, 15. marta 1824. rodio mu se sin Aleksije, koji je docnije svoje kalendarsko ime preokrenuo u narodno ime Branko.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Đakoni Ivo i Aleksije stadoše pred vratima dvorane, da redom propuštaju glavare. Iza njih navrstaše se perjanici. Svi ostali pomiješani
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ima Aleksije Vezilić u Pribavleniju svoje knjige Kratkoje napisanije o spokojnoj žizin, Beč 1788, 50, sledeću prevažnu primedbu: „Pes
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ja ne učestvujem. Neću protiv jedinog čoveka koji ovde nešto vredi. Bogdan Došao mi je Aleksije Jevtić, psar, i rekao šapatom, da niko ne čuje, kako je u šumarku prema Beloj kosi smotrio za trenutak monaha Doroteja.
Kaže, u jednom dahu, psar Aleksije da Dorotej leči od rana zadobijenih u boju protiv nas. Oporavlja. Krpi. Vest je vredela pedeset zlatnika, a ja sam eto
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Branko Radičević (1824–1853), romantičarski pesnik (pravo ime Aleksije), rođen je u Slavonskom Brodu, gimnaziju je pohađao u Sremskim Karlovcima i Temišvaru i studirao je prava u Beču.