Upotreba reči aliju u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Kediću (koga je Fočić oknežio, i koji je takođe kod Birčanina bio buljubaša), i pišem mu da kupi čete da tučemo Poreč-Aliju u Valjevu, a tako sam isto i knezu Nikoli Grboviću pisao.

od Tavnave do Valjeva, skupljena u gomili; i pisao sam Kediću i Grboviću da i oni čete kupe da bijemo u Valjevu Poreč-Aliju; i ja odo̓ da tražim džebane u Nemačkoj!

Kažem mu ja da, kako smo čuli da je Crni Đorđe počeo paliti hanove, i mi se kupimo da tučemo u Valjevu Poreč-Aliju, „no sam došao da mi date soneta šta ćemo raditi”. — ,,A šta ću vam sovetovati?

Kažem ja tim Turcima: „Isterajte vi Poreč-Aliju, pak mi da svi kućama idemo, i u miru kako smo i bili da budemo. Ako li ne isterate, a vi nas čekajte do pet dana doći

— Ja im kažem da drukčije ne može biti. „Mi moramo Poreč-Aliju ili živa ili mrtva u rukama imati, ako ne pobegne. A vi ako ga počnete braniti, nemojte nas kriviti šta vas snađe”.

Preko sviju razgovora reknem ja: „Ili Poreč-Aliju iz Valjeva isterajte, ili se nadajte: eto nas na Valjevo, pa što kom Bog dade; a vera je tvrda: za pet dana nećemo

ili se nadajte: eto nas na Valjevo, pa što kom Bog dade; a vera je tvrda: za pet dana nećemo udariti, ne bi li vi Poreč-Aliju sami isterali. I opet vam kažem: eto nas do pet dana, ako Poreč-Aliju među vama uzdržite”, — i rastanemo se.

I opet vam kažem: eto nas do pet dana, ako Poreč-Aliju među vama uzdržite”, — i rastanemo se. Vratim se ja i Živan buljubaša, koji smo tu na sastanku bili, i nađemo gde nas

Onoga kneza Maksima, koji je proveo iz Beograda Kučuk-Aliju, kad smo posle s vojskama na Beograd došli, izvedu nam preko Topčidera u logor, i Katić Janko nožem ga svega iseče.

Tako isto i Redžep-aga svome stricu piše: Ako ne pobije Fočića Memeda, Mula-Jusufa, Kučuk-Aliju i Aganliju, da će on od Bećir-paše poginuti.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Pojaš', Marko, tvojega Šarina, od oružja ništa ne uzimaj do tvojega teška šestoperca; njim Aliju zgodi među pleća, pa mu na čast Prorok i hurije!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

čak i od svoje žene, sam u nepreglednoj turskoj vojsci, on je našao u sebi dovoljno snage da savlada grdosiju Vlah-Aliju i da oprosti nevernoj ljubi.

U Turčina vojske svakojake. U Turčina jednu kažu silu, samovoljna Turčin-Vlah-Aliju, te ne sluša cara čestitoga, za vezire nikad i ne misli, za carevu svu ostalu vojsku a koliko mrave po zemljici: taku

Provodiću đecu kroz Kosovo, svu ću vojsku tursku uvoditi, dok ja nađem dušmanina moga, a Turčina silna Vlah-Aliju, koji mi je roblje porobio.

Ide bane po polju Kosovu, ide bane na četiri strane, traži bane silna Vlah-Aliju, al' ne može bane da ga nađe, Spušti s' bane ka vodi Sitnici, na jedno je čudo nagazio: na obali do vode Sitnice jedan

Ja ne tražim, brate, ni dinara, ni ja tražim tvoje dugovanje, no ja tražim silna Vlah-Aliju, koji mi je dvore rasturio, koji mi je ljubu zarobio; kaži mene, starišu dervišu, kaži mene moga dušmanina!

A što pitaš i razbiraš, bane, za Turčina silna Vlah-Aliju, on je bijel čador razapeo na Goleču, visokoj planini; tek ti hoću, bane, progovorit: jaši đoga, bježi iz Kosova, el

Koliko je njemu mila bila ta robinja ljuba Strahinova, panuo joj glavom na krioce; ona drži silna Vlah-Aliju, pa čadoru otvorila vrata, ona gleda u polje Kosovo, te ti tursku silu razgledaje, pregledaje kaki su

Kad udara Strahinjiću bane mučnu alu silna Vlah-Aliju, iz sedla ga maći ne mogaše, tonu vrancu konju do koljena u zemljicu noge sve četiri.

Malo Todor kroz otoku ide, nađe Todor na drumu široku od Cetinje Bojičić-Aliju i kod njega Tanković-Osmana, štono jeste curi mušterija: oba drže preko krila diljke, drže dobre konje za dizgene, kod

od Orašca, — sav je Tale u krv ogrezao, jer se ne da savezati Tale, jer je Tale junak na mejdanu; s njime vode Bojičić-Aliju od Cetinje, grada kamenoga, s njim poredo Tanković-Osmana; dadoše ih Janković-Stojanu, Stojan dade

knjigu opravio, ovako je njojzi govorio: „O Marijo, seko Đurkovića, i ja sam ti, curo, mušterija; hoćeš poći za me, Del-Aliju, pa ćeš biti u dvoru gospođa?

E je mene care opravio da ja vodim tebe i Aliju“. Hajduku je muka odoljela, kail bješe izgubiti glavu, pa izide iz ledne tamnice.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Kosa smrtna ne smatra šišu ni golišu; Jednako sve kosi i u jamu snosi. Podaj hasuru da uzmeš Aliju. Udeli novcem da preuzmeš loncem. Podaj šakom a uzmi kapom. Jednu crkvu otkrivati a drugu pokrivati.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti