Teodosije - ŽITIJA
A sveti zahte da ode i u pustinjska prebivališta svetoga oca Antonija Velikog i svetoga Arsenija Velikog, i izmolivši od mitropolita inoka koji će ga pratiti, stiže na mesta, i ova
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
kao teški, davno započeti san: oni koji, kao Nasradin-hodža, stric-Nidžo, Stanić, poznanik iz klanca, ili učiteljica Antonija, žele da ga poprave, jesu plemeniti sanjari osuđeni na poraz.
lađa koja odnekud uzalud očekuje svog spasioca-čudotvorca, pita se, u priči Dvije ustaljene ruke, slabašna učiteljica Antonija, ne uspevajući da pomogne čak ni jednom jedinom nesrećniku čija su se volovska kola zaglibila u blatu.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
krenula Maticu, koja je, u izdanju Matice srpske, izlazila u Novom Sadu do 1870, pod uredništvom Antonija Hadžića. Matica je imala karakter omladinskog književnog organa, u kome se skupljali gotovo svi mlađi pisci srpski, ali
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
I ovi mi krepko naloži da nipošto mojemu domaćinu ništa ne uzajmim i, ako mi što zaište, da rečem da su moji novci u Antonija Šćavuna na sohranjeniju.
I ovi svi po redu su me ispovedali - koliko imam novaca? Otkud mi? I gdi su? A kako čuju u Antonija Šćavuna, to nijednom nije milo bilo čuti.
VІ DRAŽAJŠI LjUBIMI MOJ! Polazeći iz Hormova kazao sam mojemu drugu da kad mi bude pisati, da upravi pismo na Antonija Šćavuna u Korf, budući da sam ja tuda imao i proći i vozvratiti se.
Ćipiko, Ivo - Pauci
!” gunđaše on i nosijaše ribu u grad. Uveče momčad dolažaše u krčmu da vidi šjor Antonija. Cirilo se prvi brzo oslobodi i poče s njime zbijati šale.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
A kada je Oktavijan, preko leševa Antonija i Kleopatre, ušao u Aleksandriju i načinio Egipat rimskom pokrajinom, onda ne beše više skloništa grčkome geniju.
Od sinova Georgija bili su Miloš i Vukašin, a od sinova Antonija, njegov prvenac David, sudije; Vukašin je umro kao veliki župan ličko-krbavske županije, a i David je u svojoj
Od te generacije Milankovića ostadoše u Dalju opet samo njih dvojica: Jovan, sin Georgija, i Milan, sin Antonija, moj otac.
ukrašena kičicom i dletom Đota, Mantenje, Veroneza, Ticiana, Lombarda, Sansovina i drugih, a pred samom crkvom Antonija Padovanskog stoji Donatelova konjička statua kondotijera, kao simbol da je pokret Renesanse osvojio i ovu varoš Italije.