Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Poslije Bakonje najmiliji bješe materi podjevojčar Škembo (ili Roko), djetence od četiri godine. Pošto bi se Kušmelj isplakao, uzela bi
— Jeto fra-Tetke! Bižmo! — viknu najmlađi, te svi izađoše osim Bakonje, koji se začudi vidjevši fratra što je sjedio do strica. Dakle, to bješe fra-Tetka.
Ta Jela, kći jednoga imućnoga seljaka, bijaše poviša od Bakonje, tanka u pasu, a širokih grudi, crne kože, malena čela i blagih, plavijeh očiju.
Jevo čizme i jevo topla voda, a ladnu ću doniti odma! — reče dijete, proseći očima lijepu riječ od Bakonje. — Dobro, moj Butrice, dobro!
Bakonja mu bješe ideal. Što Bakonja reče, to je sveto, što se protiv Bakonje reče, to mu Butre odma javi, zato se Bakonja smiri ne čuvši ništa novo.
Bone odredi najmlađega i oni pođoše. Bješe, valjda, dvije-tri godine mlađi od Bakonje, sitan, oštroumna lika. Zvao se Šimeta.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I prolazi mi glavom da je put od buntovnika do vlastodršca, od blijedog atentatora do zadriglog bakonje na koga se pravi atentat, možda jedan puki fiziološki proces — evolucija iz vižljastog golaća u trbonju, vulgarna stvar