Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
“ Poslije večere Naćvar zovnu Balegana: — A, Grgo, a di je ono moje dite? Vire mi, ja ga i zaboravija bija. Je li galijotâ šta?
Kad prispje vrijeme berbi, svi se iz manastira raziđoše preko vode, osim gvardijana, Škorance i Balegana. Bakonja osta četiri nedjelje sa stricem u vinogradima, i svijem seljacima omilje i njegovo se ime razglasi i dalje od župa
Sad ih prenu graja slugu ispred velikih vrata, te potekoše tamo, ali ne mogoše izaći od Balegana, koji je odskakao. — Prikini odma!
Bakonja otide u gornju kujinu, gdje nađe Balegana i Bujasa u veliku poslu oko ognjišta. — Šta?... Zar je preminuja gvardijan? — pita ih Bakonja.
U strašnijem mukama, Brne predavaše školu, grđaše Bakonju i sav njegov magareći soj, Balegana i njegovo gotovljenje, i sve na svijetu, dokle mu bolovi ne oduzeše riječ.
Bakonja zakuca alkom. Otvori mu vratar, koji mu u mnogom napominjaše Balegana. Bakonja mu kaza ko je i koga traži. Vratar mu reče da najprije ostavi konja gdje zna, pa da dođe.