Upotreba reči bašti u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Sve učini u zlato, koje saspe u jedan kotao, zakopa ga u bašti blizu kuće, gdi malo koji dan propuštaše da ne dođe nadgledati ga, popropipati ga i njegovim žutim licezrenijem

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

služio i gospodario, popovao i vojvodovao; putovao po narodnom poslu daleke putove i kod kuće mirno sedio i u mojoj bašti voće kalamio; vojevao sam opasne ratove i uživao blagodet opšteg mira; s carevima govorio sam slobodno, a katkad

No sad je već drukčije s naukama. U svakoj bašti možeš nabrati po punu torbu učeni̓ kakvi̓ hoćeš, samo ako možeš raspoznati koji je sladak i polezan, a koji li gorak i

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Jula je rado provodila vreme u bašti, zalivala i plevila, a Melanija je gledala samo svoje kaktuse i romane. Melanija je pročitala sijaset srpskih, a još

Svaki dan bi im odlazio i donosio knjige koje su zajedno u bašti pod orahom čitali, i zajedno uzdisali ako bi što žalostivo bilo; na onim tronljivim mestima Peri bi drhtao glas, a

nekako tako navikne, pa mu čudan dan kad ne ode svojoj tetki-Makri, makar na nekoliko trenutaka, ili kad Jule nema u bašti da je vidi ili čuje. Malo koji dan da nije došao.

Malo koji dan da nije došao. Ponese zejtina i pola tuceta brijača, pa sedi u bašti i oštri brijače, a pevuca kroz zube. Donosio je ponekad i tamburu; pa kad Jula nešto zapeva, a on je prati sa tamburom.

Sada je videla da je juče valjda nešto ljuta bila, jer, i naposletku, a zašto momak i da ne peva u svojoj bašti uz svoju tamburu!! Danas se već ne bi ništa ljutila. Ne želi baš, al’ ne bi joj ni nepravo bilo.

— Vi’š ti to njega! Uncut jedan. — Al’ sam mu dobro i odgovorila! Nema ga! — veli, a uvo joj okrenuto komšijskoj bašti. — Jao, krsta! Ne znam da su moja! — reče i nasloni se na motiku da se odmori malo.

« reče u sebi Jula, pa pritrča lako tarabi, i stade zavirivati kraz tarabu u tetka-Makrinu baštu. Gleda po bašti. Ne vidi nikoga; samo drveće i cveće, i visoku zelenu metlu i bikove od crna luka kako se izdužili u visinu.

Sniva ona, a ona se kao šeta po bašti, pa kao nema više evedre između njihove i tetka-Makrine bašte. A u bašti ništa nije onako veselo kao pre, nego sve

Sniva ona, a ona se kao šeta po bašti, pa kao nema više evedre između njihove i tetka-Makrine bašte. A u bašti ništa nije onako veselo kao pre, nego sve nekako sumorno, kao neka omarina, pa sve u nekom sutonu, i ptičice spavaju,

Toga dana joj jednako u glavi; i toga i drugog i trećeg dana jednako joj je posred srca, — ali ga u bašti nema! Srela se s njim samo jednom u šoru. On prošao pa joj se javlja, ali učtivo, hladno se javlja, i prolazi.

Išla je svakog dana u baštu. Jednoga dana radi ona tako u bašti, kad čuje gle se nešto u komšijskoj bašti provlači, pa šušti lišće.

Išla je svakog dana u baštu. Jednoga dana radi ona tako u bašti, kad čuje gle se nešto u komšijskoj bašti provlači, pa šušti lišće. Sva pretrnu; srce joj jače zakuca, a obraze prođe mala rumên. — On je zacelo!

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

prestrašen, pobesneo od toga počeo da baca sa sebe odelo, da beži natrag kući, uleće u kapiju i da juri po dvorištu, bašti, jednako bacajući sa sebe odelo i drečeći besno da se čak i sluge sklanjale od njega...

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Šta joj je onda do njega! Ako li je Ružičić i onda ne ushte, onda će u prkos za Ljubu poći. Ljuba se sa frajla-Julkom u bašti šeće. Već mu je ljubav na vrh jezika došla. Dođu do vrata; Ljuba zaustavi frajlu. — Al’, molim, stanite samo malo.

— Kod vas je drugo, vi ste muško. — E dobro, dakle. Ja sad idem. Gde ćemo se posle sastati? — U bašti. — Zbogom i donde! — Zbogom, samo pametno! — Tako ću ja lepo kazati da ćete se začuditi. Ljuba ode k materi.

— Zbogom, samo pametno! — Tako ću ja lepo kazati da ćete se začuditi. Ljuba ode k materi. Frajla se šeta po bašti. Ona je sve to fino uplela.

Afrika

Taj dan je dan moga krsnoga imena. U Beogradu mora da je, kao i uvek toga dana, debeo sneg, u Paliluli, u mojoj bašti, na Starome groblju. Meni su međutim usta i grlo toliko zapaljeni od vreline i žeđi da jedva mogu da govorim.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

se seti svoje mlade žene, i bi mu žao što ne može da uzme njene ruke u svoje ruke, kao tamo u Petrovaradinskom šancu, u bašti. Skamenio se, tako reći, od te slike u zatvoru, i te uspomene.

jedna, kamenita, čatrnja, u kojoj više nije bilo vode, a koja je bila zazidana sad i služila Trifunu za teferidž u bašti. U kojoj su, iako je bila razrivena, majske ruže, opet, bile procvale.

A ne ovako, brižno, uz fenjer, na tuđem pragu. U bašti gospodina Trandafila, pod lipama, bilo je, međutim, sasvim svanulo i okolne kuće videle su se, sada, jasno.

Božič reče, smejući se, Isakoviču, da joj je ta babuskera pokvarila najlepšu noć, koju su mogli provesti, šetajući, u bašti.

Konjušari su, međutim, počeli da viču, a iz Herrenhausa istrčaše lakeji. Psi su lajali. U vratima Herrenhausa, u bašti, između dva bela stuba, obrasla ružom, pojaviše se ukućani.

Da li je i kapetan željan da sa njom posedi, u bašti, malo? Jasmini tako opojno mirišu. Đeneral Montenuovo ima ludi običaj da svojim konjima daje imena nebeskih tela i

Božič se derao i pitao, glasno, Isakoviča, šta su on i njegova žena u bašti radili. Da je u pitanju njegov prijatelj, mudri i prosvećeni di Ronkali, ne bi pitao.

nudila, sa isto toliko brzine, ovo mu se mlado stvorenje dopade, kao neki znak proleća i lepe noći, koja je napolju, u bašti, ostala. Preletao je pogledom, i nehotice, niz njena leđa.

Iz bašte je dopirao, u sobu, opojan miris jasmina. Činilo se da neko, beo, po bašti, hoda. Svetlost sveće bila je pala na neki stari rast, koji je bio ispod prozora, a koji je bio sav čvorav, pun

To nije bio strah od muža. Nego gađenje od uloge koju, kao udovac, kod žena, igra. U bašti, međutim, ispod njegovog prozora, bila je tišina.

Gospožica Tekla, vrtela se, još neko vreme, oko Isakoviča, i fontane, ispred trpezarije, u bašti, ali je i ona nestala uskoro, na svoje prenoćište. Sa domaćinom, pri stolu, ostao je bio samo Isakovič.

Onako, uzgred, kao što je zagledao leptire, u bašti. Kad se, pomenutog dana, Volkov pojavio na vratima, sa Isakovičem, ambasador se spremao da iziđe.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

ostrvcima napravljenim od granja i zemlje rasle visibabe i one naročite, zlatne perunike, kakve se ne nalaze ni u čijoj bašti. Predložih Rašidi da odemo donde, ponovo davši Atamanu znak da se čisti. - Pripazi na starku i džukca!

Igranka se održavala u bašti Omladinskog doma. Na jednom osvetljenom, betoniranom platou vrtele su se italijanske potpetice, đakčići s đerdanima do

Lice joj je izgledalo srećno i zaneseno, i to je bilo jedino takvo lice u toj bašti, ako izuzmemo Atamana dok je igrao s njom. Bio je manji od nje, ali ju je držao čvrsto i igrali su đavolski lepo.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Kupuje jeftino polucrknute konje. Uzeo jednog veštog Ciganina za slugu. Pravi ograde za živad. U bašti seje luk, detelinu, spanać i druge sitnarije.

Triko i ostalo što je bilo na njemu ostavio mu je u zalogu jedan komedijaš malog cirkusa koji je u Čamčinoj bašti produkcije pravio pa je ostao dužan. Sad tek svi pokuljaju u kredenc. Čamča je već opet preobučen; tako i Krečar.

— Gospodin fiškal, ne čudite se. Taj „tej” je rodio u mojoj bašti. jest, „kamilntej” — šapće mu u uši. — Pa što ste ga meni dali? — Da vas uverim kakvu mi hasnu danas činite.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

„Uveče, kad se smrkne, zasadi sva tri češnja u bašti, pa sutradan gleda koje je izniklo. Ako iznikne koje od imenovanih, onda će poći za momka koji ima isto ime; a ako

takvog postupka koji je zabeležio Milićević: „Koja je (trudnica) rada da zna: nosi li muško ili žensko, ta nađe u bašti dve dugačke i jednake travke, nameni jednu na muško a drugu na žensko, pa onda do pola obe pregrize.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

S druge strane grada doleću nova jata. Jedna sa mirisom kupusnih bašti, druga sa ukusom novih četvrti napravljenih od betona. To je ukus razmrvljenog stakla i polomljenih ogledala.

Djeca, kolonistička, polupaše mu one đavolje kugle, u bašti. Djeca ko djeca! Sreća im se usmrdjela!« I kuršum u Mitru putovao je isto toliko dugo.

da ovi trolejbusi povezuju dva tako različita dela grada, noseći na svojim blatobranima zemlju dalekih periferijskih bašti.

Prvih dana niko od meštana, sem kelnera koji ga je usrdno služio u bašti mesnog hotela »Evropa«, nije smeo ni da mu priđe. Sedeo je potpuno sam, okružen neprobojnim oreolom svoga mita.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

II U predgovoru Bašti sljezove boje Ćopić kaže da se u spisateljskom poslu „ne može izmišljati, a pogotovo ne dobri ljudi i sveti bojovnici”.

Milićević, Vuk - Bespuće

A dani prolaze. Jednog dana ležao je u hladovini u bašti, pod jednom starom trešnjom sa ispucanim deblom i gledao kroz granje u bjeličasto plavo nebo; od Une udarao lak vjetar i

Irena je bila porumenila i gledala u stranu, zbunjena izazivanjem uspomena one neprijatne noći. Nju je spazio u bašti pored Une, jednog blagog jesenskog jutra sa izblijedjelim nebom i umornim i blagim suncem koje pozlaćivaše požutjelu,

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim dječacima. Gnjuram se u dim rata i nalazim surove bojovnike: golubijeg srca.

— Pitala te, hm! Imao si da ćutiš, pa kvit. Sljedećeg proljeća, bujnog i kišovitog, sljez u našoj bašti rascvjeta se kao nikada dotad, ali starina kao da ga ni zapazio nije.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Nije mi dao ni s bratom da ostanem nasamo. Izađem u baštu, on besni: „Šta ćeš u bašti?” A sad traži da mu dođem u planinu, među vojnike! Od straha nisam smela, efendijo!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ali ja sam osećao, znao i sa nekom sigurnošću mogao bih te naći gde u tvojoj bašti, pod dudom, u travi, poklopljena ničke i uvivši glavu u tvoju „bošču“ jecaš i plačeš za mnom! III Ah!

Tvoja bašta i dvorište bejahu čisto goli. Sve što beše kod tebe: u bašti malo drveće; sa ulice oronuo zid i pokriven tuluzinom i prućem mesto crepova; na motci, pred kućom, obešena ponjava; uz

Slušam viku drugova, gde me zovu da idemo na reku i sečemo zelene vrbe. Vidim majku, kako pogurena ide po bašti i bere razne trave, pa sve to sa uskršnjim jajem i srebrnom paricom meće u čanak vode pod bokor ružâ.

Pošto se okupah, zađoh po bašti i otpočeh da berem cveće, koje će mati, sa svećom, odneti na očev grob. Među ružama opazih poveći zemljani sud —

Dođi, kucni na kapidžik, pusti kroz rupu svoj glas, te da osetim dah ti vreo. Dođi! Koliko puta čekam u bašti i gledam na tvoj pendžer... Dragi, dušo duše! dođi da osetim raj svoj i izumrem na ust’ma ti?“... I kita se pojavi.

Sem što se iznose ili unose spavaće haljine i gotovi jelo, ostalo sve u dvorištu, u bašti. Ne znate, kako je to, kad se uveče poprska dvorište, prostru asure, dušeci i jorgani.

I Nuška je gledala celi dan. Pokupila kamenje i trupove što je našla po bašti, naslonila ih uza zid do višnje, i popela se na njih, te gledala oro. Bio je silan svet u igri. Čak sam i ja igrao.

Šta ti ne rade! Oblače se u muška odela, plaše jedna drugu, valjaju se po travi u senkama od drveća po bašti. A Nuška im kolovođa.

rastavljeni kakvom zaparloženom baštom, ograđenom tarabama, ispod koje se provlače psi, te jure konje ili krave što po bašti pasu. Dolazite u podne. Vrućina. Nigde nikoga.

Osećala se kao da je sa sviju strana nešto opkoljava, stešnjava. A o njima, tamo, u bašti, naročito o mužu, nije smela nikako da misli. A, međutim, otuda je dolazio sve veći žagor, pesma i noć...

I ona, ovamo u bašti, od straha, počela da skuplja na sebi odelo, kao krije prsa, sebe, da se ne vidi ništa od nje, a još manje da je istina

Ili zimi kad nestane drva, pa nema čime — ne sebe, već dete da ugreje. I drveće što je u bašti, kakva trula grana, lozinka, ne sme da uzme; sve od straha da se to ne primeti, vidi, i počne da se govori kako ona

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

— cvetna i bujna prolećna bašta: uskoči samo, u senku legni i kao Šarov — noge istegni. Tako i Mirko u svojoj bašti sav se predao šećernoj mašti. „Kuda ću, šta ću?

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Razbojnici te zgrabili na kladencu, odenuli u crveno, u lađu bacili, preko mora prodali u roblje. Sada te u bašti vidim gde ležiš na uplašenom lišću i ruke gole dižeš, telo ti tone u vreli mrak.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

160. Bosioče, sitna tvoga lada, Od nedelje ja ne vido draga, U nedelju u zelenoj bašti Svaku sam mu stopu prebrojala, I u stopu neven zasadila. 161.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

On je nabavio, za svaki slučaj, radničko odelo i veli: ide u Pančevo, ima tamo kod oca, u bašti, zakopano srebro. Ja sam bio poslao Benešiću Masku i on mi je pisao da je to već dao u štampu.

Sav novac koji je mogla da nabavi slala je meni. Ona se hranila golubovima i šljivama i jagodama, koje smo imali u bašti. Sanjala me je skoro svake noći, na žicama, u krvi. Vikala bi u snu i probudila se vičući.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Oko cveća su obletali leptiri sa velikim, kao duga sjajnim krilima i zujale pčele bez žaoka. A u bašti je bilo mnogo svakojakog cveća, a najviše ruža sa krupnim, sjajnim, kao sneg belim cvetovima.

oslobodio od takvog čudovišta, pošlje jednu mušicu, tog našeg dalekog pretka, caru, kad je on jedno veče sedeo u svojoj bašti.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Otac bi bio ceo dan dole, u bašti, izvaljen na jastucima, opkoljen tacnama duvana i šoljama od ispijenih kafa. Mati gore, na kuli, sva srećna, jednako je

od sreće, | razdraganosti čisto treperi i otvorenih usta guta odozdo njegov glas, koji se sve više počinje da razleva po bašti, reci i topolama tako čudno, strasno i toplo.

Danju, krijući se i od matere i od svakoga ko bi došao, ceo bi dan presedela tamo iza kuće, u bašti. I tada bi, gotovo kao luda, počela da razgovara sa cvećem.

Po bašti lišće šušti; iz trave i aleja cveća diže se onaj vlažan i jak miris. A znala je kako će se to sve više odvajati, snaži

| I zaista prvi počeše dolaziti seljaci. Svi oni dolazili su otuda iz bašte, gde su na gornju kapiju ušli, da bi u bašti, iza kuće, konje ostavili. I čim uđu, prvo bi išli u kujnu, a opet svaki sa pogačom ili kojim drugim poklonom.

Od cveća zakiti se samo jednom kitom svežih, u bašti nabranih zumbulova i međ njima jedina bela lala. I to se zakiti ne gore, više čela, nego po potiljku, naniže, niz kosu.

Ali, na radostan krik Magdin i kad ova potrča ka kapiji i bašti, da ide u komšiluk i tamo po običaju razglasi, đipi ona i gotovo da uguši Magdu, tako je silno zadrža, šapćući joj, da

I sva usplahirena poče, ne znajući već šta će, jednako da ide ispred kuće, po bašti. Sofki onda bi jasno da se ona zato ovoliko prepala što se sada ne boji, nego je sigurna u tome: da je on tamo nekom

I ona je sama pomagala u tome, nameštala, doterivala. Oko kuće, ispred nje, i po bašti čistila je i raskrčavala, da je taj kupac, kada dođe, ne vidi kao kakvu krntiju, olupanicu, kao kod prostog sveta,

Po ceo dan bi bio kod kuće. Ili se šeta, ili obilazi oko kuće, po bašti i sve nadgleda, doteruje. Najviše se zadržava u podrumu, u kome su već ležala razna burad od pića, što mu prijatelj

Dvorište je još mirisalo na prolivano piće i jelo, a osobito po pragovima i stepenicama. U bašti od onoga jučeranjeg velikog ognja jedva se podizao i rasplinjavao okvašen, ugašen dim, koji je već mirisao na đubre.

Ona huka, graja, dočekivanje svatova, njihni pucnji pušaka, kao neko halakanje, topot konja, krckanje samara i, po bašti, i od konja i od ljudi, u tišmi rušenje ograde, gaženje cveća — otuda nijedna bašta posle udadbe ne može se po dve, tri

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Tako mi se kuća ne iskopala! Tako mi se ne zakamenilo dijete u ženi, tele u kravi, jagnje u ovci, svako sjeme u bašti i duh u kostima! Tako mi se ognjište mojom krvlju ne ugasilo! Tako mi se pleme ne zatrlo!

2 (Kad je devojka u bašti, otrgne struk trave, govoreći): Kud god hodam, vratić trgam; za mnom se svila mota (pogleda iza sebe), iz usta mi

Stanković, Borisav - JOVČA

NAZA (prigušujući glas, razvlačeći reči, podiže oči koje sjaje od vatre s ognjišta, gleda ga tajanstveno): U tvojoj bašti — cveće — fidani...

Ćosić, Dobrica - KORENI

Sve najlepše što bi rodilo u njihovim voćnjacima, vinogradima i bašti, njemu je namenjivala, njemu ostavljala, slala mu i nudila ga kad dođe.

Aćim se prikovao uz lipu i senku, vetar je razapinjao fenjersko svetlo po kaldrmi; u bašti se jalovo drveće s rujnim lišćem raskrvavilo od svetlosti šarenog stakla, iza koga je plakalo dete i čula se lupnjava

legao, iako je po Vukašinovom dolasku, noseći štap da ne bi lupao, brzo išao senkama, bežeći od raskrvavljenog drveta u bašti, u kojoj nije video nijednu krušku, nijednu jabuku. Sutradan je ponovo morao da potraži onu devojčicu s trnjem u očima.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Zato nemoj, draga, da te san obrva! Dođi, i u bašti budi ruža prva, I na mome srcu miriši do zore! A. Šantić LVII CIGANČE Bezbrižno i milo dete! podigni vitice svoje!

Po kosama mojim popanulo inje... A. Šantić LXXX JEDNA SUZA Ponoć je. Ležim, a sve mislim na te U tvojoj bašti ja te vidjeh juče Gdje bereš krupne raspukle granate.

V. Ilić CVIII EMINA Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imáma; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja, kakva je pusta!

Ja joj nazvah selam. Al', moga mi dina, Ne šće ni da čuje lijepa Emina; No u srebrn ibrik zahitila vode, Pa po bašti đule zalivati ode.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Jednog proletnjeg večera, kada je u bašti fiolozofa, kako su atenjani nazivali Platonovu školu, sedeo sa svojim mladim prijateljima i uživao u blagoj mesečini,

„Ono što čovek u svojim torovima u kokošarnicima čini u malom, vrši priroda u velikoj svojoj bašti u velikom. Pa kada je čovek, nagomilavajući individualne odlike svojih životinja u određenom pravcu, mogao postići

sve same divljake, a ne baštenske biljke, kao što ni vi, gospodine Darvine, ni Voles ne beste vaspitani u školskoj bašti“. „Zaista, tako je! Moram da razmislim kako bi se i to moglo objasniti prirodnim odabiranjem”.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

ga prolaznici toliko puta viđali raskomoćenog i raskopčanog kako odlučnim i čvrstim koracima šeta po svojoj prostranoj bašti zasađenoj kukuruzom i jako namrštena čela sa kažiprstom u debeloj knjizi i plajvazom za uvom, šapuće iskusne zaključke

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Lijepih li vizija što se nižu pred našim očima: Parmenid u svojoj bašti, Heraklit u svojoj, pa Zenon i Demokrit, Platon i Epikur, svaki u svojoj: pa dalje, dalje, Spinoza u svojoj, Kant, Hegel

neprobojnom kapom tog nebosklona, vide beskrajno tužni, kao razgaljeni malograđani s naramenicama preko košulje u bašti neke pivnice u sparno ljetno veče. Srce mi se stiska od takve sreće.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

U toj bašti bilo je mnogo lepog i raznovrsnog cveća a pored sviju staza bile su ponameštane kamenite klupe. Šetajući gore-dole po

Šetajući gore-dole po bašti, ode do jedne takove klupe, pa sedne i počne razmišljati šta da radi, i kako da dođe do te devojke.

To se dopalo caru gdje mu tako kaza, pa reče: — Znaš li šta? Ima do mene još jedan car, u njegovoj bašti veliko je voće; nasred toga voća jabuka je drvo, i na njemu zlatna jabuka na vrhu.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Taj traktat kupio sam u antikvarnici u Parizu i studirao sam ga u majčinoj bašti u Idvoru. Problem je bio apstraktan i odnosio se na zamišljen, imaginaran, a ne na realan slučaj.

Jedna od njih je živela u Idvoru. Jedne avgustovske nedelje ručao sam u njenoj bašti. Oko bašte je visoka ograda, a nedaleko od nje mladići i devojke Idvora igrali su kolo na seoskoj livadi a stariji ljudi

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A toplo leto požuri tu njegovu odluku. Nemiran, razdražen lutao je po prostorijama setminarija, dvorištu i bašti. Gledao je dozrelo voće na drvetima, a nije smeo da ga bere; gledao decu, a nije smeo sa njima da se igra.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Po bašti lišće šušti; iz trave i aleja cveća diže se onaj vlažan i jak miris”. 116 Po tome vidimo kako ju je pisac zamislio kao

118 Posle prve bračne noći Anica, junakinja pripovetke Pokojnikova žena, u razdanje se iskrala iz postelje i usamila u bašti.

u kafani učinilo joj se da čuje Razviše ružu vetrovi, što je tobože naručio Ita, njena nepregorela ljubav: ona, ovamo u bašti, od straha, počela da skuplja oko sebe odelo, kao krije prsa, sebe, da se ne vidi ništa od nje [. . . ]”.

i star čovek, pridružuje se prostorna kontaminacija: leži u sobi a jednovremeno vidi ono što se nalazi u dvorištu, bašti, u susednim ulicama, pa do reke i van varoši.

Jer su sobe i kuće prazne a mračne; dvorišta su takođe bez ljudi, pusta su kao i ulice; drveće je usahlo, a i bilje u bašti.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

Danas imam jednu osobitu vizitu. Jokan, aufšponen. (Ode.) MITAR: Šta je ovoj mojoj sestri! Gdi je Evica? ANČA: U bašti. MITAR: Idi je zovi. (Anča otide.) Kog vraga, il’ je poludila ili se čini. Kakve su to reči: miko! miko!

FEMA: Molim! SARA: Molim! (U smešnom komplimentiranju obadve najedanput iziđu.) POZORIJE 4. EVICA (sama u bašti, zalivajući cveće) EVICA: Moje milo cvetance, ti ćeš mene srećnom učiniti.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Taj dan je dan moga krsnoga imena. U Beogradu mora da je, kao i uvek toga dana, debeo sneg, u Paliluli, u mojoj bašti, na Starome groblju. Meni su međutim usta i grlo toliko zapaljeni od vreline i žeđi da jedva mogu da govorim.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Kad se ponovo vratio detinjstvu i svetu, koji ga je u početku zaokupljao, dao je u Bašti sljezove boje (1970) mala, u dva ciklusa povezana pripovedačka dela od trajne vrednosti.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Ali babe, koja ga je sigurno čula kad je došao i čula kako viče, još ne bi bilo. U poslu, tamo po bašti je ostajala. I tek kada bi otac ne mogući više, razdražen od mirisa već usuta jela, izlomljena topla hleba, počeo čisto

Čudan i čisto nem mir. U kome svi oni: i Mladen ispred kuće s knjigom ili tablicom, i baba u bašti, i mati mu unutra opkoljena belinom rublja, odudarajući od tamnog crvenila po sobi prostrtih ćilima, jastuka, i oko njih

Ali kad bi noć bila obasjana mesečinom, videlo se sve. Dvorište blještalo. Po bašti šuštale senke i lelujalo se lišće a gore čardak sigurno se još jače belio.

Voda sa česme da sveže, slobodno žubori, pa da je baba sprovodi po bašti, da baba švrlja po dvorištu sa mirnim, istina strogim, ali spokojnim licem...

I to ne Mladen dete, sin, već Mladen. I onda je, kao i pre, baba opet počela onako mirno, pogureno da švrlja po bašti, oko česme, da dâ i ključeve od podruma, sanduka. Majka mu brinula se o kući, gotovljenju jela.

je sada one sigurno zvati, što je već poslednja nedelja vašanka, što će se sada, kada se već zahladnelo, one sve tamo u bašti, gde ih niko ne vidi, na ljuljašci ljuljati, pevati.

razgovara se a da, sav srećan, misli kako se sada ona, Jovanka, sa Stojančetovim kćerima, u njihovoj zelenoj bašti, na ljuljašci ljulja, peva. Najviše, najopasnije da se ona ljulja, izdiže.

Uveče, opet, koliko ih je puta tako isto sve zaticao Mladen kod njih, obično dole, u bašti, odvojeni i na travi sede, piju, mezetišu i časte se.

Jutro odskoči. Dan lep. Osvojilo jutro sveže, letnje. Oseća miris u vazduhu okolnih bašti, jorgovana, breze. Oseti kako mu srce počne da se greje, peva.

Gore, u sobi, gori mu sveća i leže otvoreni tevteri, spiskovi veresije, primanja, dugovanja, a on dole, u bašti, šeta, puši. Oseća težinu, zagušinu zemlje, bašte, zidova oko sebe.

crnine kolije jače odudarala, i onda bi brižno, zaplašeno prolazila pored njega, činila se da ne zna da je on tu, u bašti, pa kad bi ga videla, ona bi se trzala, začuđivala...

Kako se prema bašti jasno, belo ocrtava nova im kuća. Njeni pravilni prozori, zidovi. Kako po ulici, iza kapije prolaze ljudi, idu bilo

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

U okolini Đevđelije, majka koja ima više dece pa hoće da dozna koje je najsrećnije, uoči Đurđevdana nameni u bašti po jedan struk b. l.

potreban da bi se metnuo pored jednog poginulog Srbina, dala ga je drage volje besplatno. B. je božji cvet; prvo se u bašti poseje on, pa tek onda drugo cveće (Brastvo, 9—10, 1902, 442).

u kolo (BV, 16, 154). U narodnim pesmama često se spominje kako majka sina neće da ukopa u groblje, već ga sahranjuje u bašti, pod n. (BV, 9, 169; 11, 293; Begović, 186). Sa ovakvom praksom možda stoji u vezi verovanje da će, ako se u snu vidi n.

Zatim kod kuće u bašti srpom obeleže i preoru jedan mali četvorougao, zaseju tu p. i u tri maha zakunu suđenika da im dođe na san (SEZ, 40,

momak hoće da ga zavoli devojka, treba da radi ovo: da na dan Usekovanja svetoga Jovana uzabere u ma kojoj devojačkoj bašti s.

Uoči toga istoga dana vežu devojke u bašti dva jednaka pera c. l., i to jedno vežu zlatnim, a drugo svilenim koncem: ako posle nekoliko dana izraste više ono

(ili »cvijeće sv. Ivana«) »gaji se oko kuća stoga što, po narodnom verovanju, ako nje ima u bašti, neće udariti grom u blizinu«.

upotrebljavaju i devojke i neveste. Na sv. Iliju, pre sunca, gola devojka otkine cvet »sunčogleda« u bašti, pa ga probije družicom (većim vretenom) i kroz tu rupu gleda momka s kojim želi da se združi i da mu okrene pamet

belu maramicu, uz koju se privezuje crvenim koncem jedan stručak bosiljka i po jedna mala grančica od svakog voća u bašti«, pa se to, posle osvećenja, čuva sve do jesenje setve, kad domaćin onaj crveni konac priveže za srednji prst svoje desne

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Zbog toga su i bile interesantan objekat za prirodnjake aleksandriske. U muzeju se sve umirilo, samo je u zoološkoj bašti jedan sudanski lav, u čežnji za otadžbinom, urlikao iz sveg grla.

Ostali deo dopodna proveden je u bašti ili na Dunavu. Tu je, neposredno ispod vrta; vezana lancem za obalu, plivala na svom splavu naša kupaonica; sa dve

postaralo se zimi, smeštajući tridesetak kola dunavskog leda u ledenjak, duboku jamu prekrivenu kolibom, a podignut u bašti, u debelom hladu.

Prilikom te moje prve posete, zatekoh Kepena i Vegenera u bašti vile, za stolom, sa knjigom u ruci. Oni se obradovaše kad me videše, digoše se i pođoše mi u susret.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Zvala me ona Suta, bolesna je. A i deca su otišla da se igraju. Sluge i sluškinje svi su na poslu, po bašti. TAŠANA Idi, idi. Ali idi prvo i dovedi decu, bojim se da se ne udave. Stana odlazi.

Ni ja je nikad ne vidim. Hajte. Ima samo još neko cveće da uzmem i presadim u našu baštu, pa ćemo posle kod nas, u bašti, igrati. I ljuljaćemo se. Celog dana ljuljaćemo se i pevati, jer ćemo biti same. Otac i majka nisu kod kuće.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kad hodaju po bašti, i čovek ih gleda s leđa, izgledaju kao dve utvare bez glava. Utvarasto su i živeli. Sve više čudački, štedljivo, malo

Volela je i pesmu i Srbu. Još serenada nije bila sasvim prestala, a gospa Nola ču nečije korake u bašti. Svirka se prekide. Malo zatim čuše se i Srbini koraci: vraćao se pod prozore.

On je bio najbolje školovan, imao neobično lep rukopis, sjajno je kalemio voćke u bašti gospodina senatora, i kazao je gospođi senatorovici vanredan lek protiv pega.

se ograda ili dovrši ili sasvim ukloni kako bi se znalo — bože zdravlja, zbog regulacije — da li je kuća na ulici ili u bašti; i tako dalje. Kuća je Nati ušla u glavu kao magla u šupljinu: ispunila i zamutila sve.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Pitanje: Jeste li videli nožić moga strica? Odgovor: Da, video sam nožić vašega strica na klupi u bašti moje tetke, koja je juče pojela jednu jabuku. Pitanje: Vaš stariji brat, govori li on francuski?

Sastali smo se u našoj bašti i seli na travu, a iz duša nam se otimao duboki uzdah strasti i čežnje. Ja izvadih iz džepa kutiju sa palidrvcima.

— A sad — nastavih ja — da idemo svaki svojoj kući da umemo. Sramota je, znaš, da umremo ovde, u bašti. Mi smo deca iz boljih kuća, pa je sramota da umremo u bašti! — Jeste! — reče ona i pođosmo.

Sramota je, znaš, da umremo ovde, u bašti. Mi smo deca iz boljih kuća, pa je sramota da umremo u bašti! — Jeste! — reče ona i pođosmo.

Majka njena, bez ikakva obzira na njen položaj i na njene osećaje, reče: — E, kad si mogla da jedeš drva u bašti, ješćeš ih i ovde u sobi!...

Petrović, Rastko - PESME

Kada je umro krevet broj 8 u sobi broj 9, Doktor da je otvorio leš. Ptica zapeva na grani, Devojka zapeva u bašti. Doktor trbuh proseče, Izvadi bubreg bolesni: O koliko je veliki! I bi mu milo u duši što će i takvog imati u zbirci.

I bi mu milo u duši što će i takvog imati u zbirci. Ptica zapeva na grani, divka zaplaka u bašti, Doktor je spustio čudni bubreg u teglu! Sve bolničarke behu tu i dva čistača bolnice.

Nijedna vizija nije nego vizija smrti: Ali u zoološkoj bašti su i botanički vrti, I ništenjem začas probudimo lepotu. Zadremam večeras, gle, Zauvek, Pitaj ući: Da li to sviraju

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Sve manje je bilo poznatih lica u ulici, u gradu. Pa i sama ulica, sam grad počeo da se menja. Namesto bašti i kućeraka šiknulo u nebo jato kula načinjenih od betona i stakla.

Zvezda koja je prva stigla na obalu jezera ču nekakav tanani zvuk i začudi se. U svojoj nebeskoj bašti mnogo je toga mogla da vidi ili čuje, ali glas frule bio joj je nepoznat. Odakle dolazi? Kamo ide?

Je li dolazila mudrica Tau Ka? Šta se u šarenoj nebeskoj bašti zbiva nije znala, nije ni pitala. Jedva je čekala noć da siđe na jezero.

Njih dvoje penjali su se sve više, ko zna u koja nebesa stigli, ko zna u kojoj se nebeskoj bašti zaustavili. Mesec i oblaci o tome ne govore...

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Niko nas neće moći gledati. Sami, kod nas i u našoj bašti igraćemo. STANA (otimajući se): Neću, Vaska, neću! (Plačno): Sami smo kod kuće. Otac ljut, prek...

Šantić, Aleksa - PESME

Zato nemoj, draga, da te san obrva! Dođi, i u bašti budi ruža prva, I na mome srcu miriši do zore! 1906. POD JORGOVANOM ''Ko ti, šćeri, pokida đerdane?

1909. JEDNA SUZA Ponoć je. Ležim, a sve mislim na te. — U tvojoj bašti ja te vidjeh juče, Gdje bereš krupne raspukle granate.

I vidim gdje se gladan penje suncu, I crvotočina zlatna pada doli. 1911. METEOR U staroj bašti, na pragu od vrata, Puni zvijezda sjedili smo sami... Noć bješe plava, i u polutami Rumenio se plod zdrelih granata.

1912. NERETVA Nada mnom, u bašti, mašu breskve pune Zelenih lepeza i prvog zarutka; Pripilo se sunce i u lisne krune Kao da bi htjelo sve zlato da

I u tvoju baštu sada, evo, uđe I šedrvan osu. S mramora bijela Prosuše se sjajni planuli dragulji, I po bašti svuda kliknuše slavulji.

1896. EMINA Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo u bašti, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta!

Ja joj nazvah selam. Al', moga mi dina, Ne šće ni da čuje lijepa Emina, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bašti đule zalivati ode; S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa kô

45 U svetloj letnjoj zori Po bašti usamljen grem; Cvet svaki šapće i zbori. No ja koračam nem. Cvet svaki šapće po leji I bolno šalje mi gled: ''Ne

46 Moja se ljubav svetli U tmurnoj svetlosti, setnoj, Kô tužna, sumorna priča Pričana u noći letnjoj. ''U bašti čarobnoj sámo Boravi drago dvoje; Sjaj mesečine blista, Sa grana slavuj poje. Kao kip moma stoji.

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

travama I na cveću među liskama Leptiri sa lepim krilima Ne mogu da lete noćima Već u boji sunčanog ćilima I u bašti među voćima Leptiri sa lepim šarama Ne mogu da žive u sobama Već sa nežnim bubamarama U cvetnim garderobama

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Nidžo, evo nekih ljudi s puškama, gone pred sobom Dmitra i Vasu. Nikoletina ostavi motiku kojom je nešto u bašti kopao i brzo preskoči ogradu. — Gdje su? Kud idu? — Evo ih uz put. Idu tvojoj kući.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Samo je lepa Zona znala kakvoga sve cveća nije bilo u bašti, jer ona se starala o cveću i zalevala ga. Skoro svako doba godine imalo je svoje cveće, i kuća Zamfirova mirisala je

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti