Upotreba reči bdeniju u književnim delima


Sremac, Stevan - PROZA

Sin ćuti. — A koji je ovo sat? A? Onaj ni reči. — Da ne slavi sutra koji kram, — pa te zaustavili popovi na bdeniju? Je li? A? Govori! — Ne slavi! — Pa gde si bio? — Zadocnio. — A gde si zadocnio? — Nisam mogao da dođem.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— Siromah ćir-Nikola, ne dočeka crkvenu slavu! ... A on je svakad prvi na bdeniju, reče Stanko, gledajući daleko na više uz reku, koja se prelivaše pod sunčevim zracima.

« I doista, on u sebi pomisli: »Pa što ?... Ako nema njega, naći će se ko će biti prvi na bdeniju... Hm, zar mora baš on da bude prvi. Ko bi onda umirao? I šta bi radili zvonari, kad ne bi niko umirao! ...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ako Dorotej posrne, posrnuće najbolji među nama. Onaj kome se veruje više nego svem našem čteniju i bdeniju. Sačuvaj nam Doroteja od greha. Sačuvaj ga za tvoju crkvu što tvojom rečju naseljava duše ovog prostog sveta.

Artemije Posle drugih petlova, dok smo bili na bdeniju, poče da duva vetar. Postajao je sve jači. Zviždao je, hujao, udarao o zidove, savijao drveće.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Umro je Arsa daleko pre vremena, ali neočekivano blaženo, na nekoj manastirskoj slavi, na bdeniju, u svečanom pojanju i velikom metanisanju. Bacio se bio i on na pod crkve, i nije više ustao.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti