Ćipiko, Ivo - Pauci
Vrljaju u besjedama, a vješti su; boje se da ih sud ne ulovi u laži. Pa po srijedi je i gazda Jovo; nije za ništa njegov nastojnik Vaso oko
I nikako neće da reče uzrok zašto je došla, a kad Rade učesta besjedama, veli grcajući: — Ne pitaj me, već ako si mi brat, ne tjeraj me k njima! ... —A što? — pita Rade.
A jesam li ja tebi mio?.... — izgovori očito dirnut. — Niste mi mrski... A i zašto bi bili? I, otežući besjedama, odnese je iznebuha misao ka Radi.
Ali kad sam kod tebe, peče me.... —Kaži! —Bezmalo te me ne prevari pop Vrane... obvladao me besjedama... Malo što mu se ne pustih . . — Pa? — reče Rade. — I on je čovjek!