Upotreba reči bledih u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Što ne sednete, ljudi!... Hajte ovamo, evo sovre!... Sedite, da bar po jednu popijete... Ali se užasnu od onih bledih lica. Neka zla slutnja obuze je kad vide svoga Stanka kako sa Simom žuri ovamo... Ona stade da vidi, da čuje šta je to..

Dučić, Jovan - PESME

SUNCE Rodio se na Jonskom moru, na obalama punim sunca, tamnih vrtova i bledih statua, i, kao galeb, okupao se u azuru, svetlosti i mirisu večito zagrejanih voda.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Sve je više ličila na svoju majku, i po stasu. Bila je to jutro u lakoj, letnjoj, haljini, u muslinu, koji je imao boju bledih trešanja, a oko pasa utegnuta, ešarpom, koji je bio svilen, boje zelenog lišća. Na nogama je imala bečku cipelicu.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

i sentimentalnosti, povesti nesrećnih ljubavi, nagrađene dobrodetelji i kažnjenog poroka, pune fatalnih mladih ljudi i bledih devojaka, sa svim starinskim dekoracijama stare i naivne pripovetke, pisane u patetičnom sentimentalnom raspoloženju i

često njegova poezija se svodi na jednu malokrvnu formalnu lepotu, hladnu i veštačku, sa lepotom cveća bez mirisa i bledih voštanih figura.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Stiže i jedna kompozicija sa izbeglicama. Majke su vukle decu, noseći sobom u denjkovima najpotrebnije stvari. Devojke bledih obraza, uvelih lica i zastrašena izgleda, odevene svakako na brzu ruku, silazile su zbunjene.

Rakić, Milan - PESME

— Dok tako tobom sa bledih visina, Ko predznak tajnih i kobnih otkrića, Bezglasno struji hladna mesečina I bolna blagost umirućih bića...

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Suva, bledih očiju, bleda, koščata, i sa maljama na licu od starosti. Sva je mirisala na seljački miris, na mleko, na vonj đubreta i

Pandurović, Sima - PESME

PUT Prvi sneg je pao tog jesenjeg jutra, I nebo još bilo puno bledih zvezda, Kad smo iz svoga svijenoga gnezda Pošli u život od danas do sutra. Sami, u kutu teškog, crnog vlaka.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I ja kom ne zna imena ni lica Sve njene misli ispunjavam tade. Vernost joj zbori sa bledih usnica, Slika k'o samrt, k'o ljubav bez nade... Ah!

J. Dučić CXXX SUNCE Rodio se na Jonskom Moru, na obalama punim sunca, tamnih vrtova, i bledih statua, i, kao galeb, okupao se u azuru, svetlosti, i mirisu večito zagrejanih voda.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ali Svilar od svega toga ništa nije razumeo, samo se plašio bledih usana islednikovih i sve veća zabuna i strah ga obuzimali šta će biti kad se u ćeliju vrati.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

biće pena, Viće sjajnih soarea I beseda i „krenchena“, Biće svega kom se ima, Šarena je duga zima: Sećajte se bledih lica Hladnih, suznih kolebica! »Starmali« 1883.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Još juče!... Juče!... A danas? Kuku! Usnica bledih tanki krajevi Pod senkom kriju kose svilene Mlazevi mrke krvi njegove! Nigde života!...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Grozna pesma njinih grla U dvoru je tek umrla. — A Radivoj na grob gledi, Reč s usana teče bledih: „Avaj, brate! Biše l’ vredne Te tridnevne tvoje slasti U čarobnoj tam’ oblasti Da s’ ne setiš majke bedne!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Još nije, čedo, dan osvanuo — A sunce samo onda ustane Kad ponoć mine i bledih zvezda Na tavnom svodu svetlost prestane — Idi, počini, nastavi san!...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Vidim kako starac izbegava da gleda u Dadaru i kako sitni, jedva primetni grčevi kruže oko njegovih bledih usana. Ne vredi zabušavati.

munja, naprežem mozak, izmučen, izmrcvaren, tup, ne bih li po vezao smušene neke slike koje mi promiču pred očima poput bledih, nejasnih i iskeženih utvara.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

— završi dršćućim i zagušenim glasom mlada ženica i obrisa krišom suze, pa mu pruži kitu zimskih bledih ruža. — Eh, — uzdahnu Mane bolno i dodade jetko, primajući i mirišući ruže.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti