Jakšić, Đura - PROZA
Naprimer, junak naše pripovetke, Milisav Bogdanović, beše u to vreme već svršen momak, ne bi ga učitelj za život glave ni zlo pogledao, a toli da ga kljucne svojim
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
206. ²⁷ Gezeman, G., Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968, s. 156. ²⁸ Bogdanović, L., „Srpsko narodno blago“, Karadžić, 8—9, Aleksinac 1900; Đapović, L., isto, s. 81; Vrčević, V.
, „Snaga nekih stvari“, ZNŽOJS, 13, Zagreb 1908. Birket-Smith, K., Putovi kulture, Matica hrvatska, Zagreb 1960. Bogdanović, L., „Srpsko narodno blago“, Karadžić, 8—9, Aleksinac 1900. Bogišić,, V.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
vladike, vrlo lepog muškarca, pored arhimandrita Došena, gromkog glasa, padao je u oči naročito vladika Lukijan Bogdanović, docniji patrijarh, koji je bio romantična lepota, veliki zavodnik žena, a završio samoubistvom, u Gaštajnu, zbog
To je bio onaj lepi episkop Bogdanović koga je čitalac upoznao u početku ovih komentara, u Temišvaru. Bio je izvršio samoubistvo.
Što je bilo još ružnije, tu tezu je, docnije, i Bogdan Popović preuzeo. Tih godina, jedino nas je Skerlićev đak Milan Bogdanović branio. U širokoj skali brutalnih, i glupih, insinuacija, jedina kritika koja je imala duha bila je: Pandurovićeva.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
U kraćem delu je kuća u koju je često navraćao Milan Bogdanović, u dužem kuća u kojoj je živeo Slobodan Jovanović. U politici neistomišljenici, ali, obojica, znalci u jeziku i,
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Njen početak (a), koji se u variranju ponavlja i na kraju (b), Milan Bogdanović je odrešito otklonio kao pesnikovo prenemaganje:50 (a) U duši mi je odaja prostrana, U njoj klupe drvene, i tri peći
Zanimljivo je da je Milan Bogdanović, u inače izvrsnoj kritici, tvrdio da u Banditu ili pesniku nema, kako kaže, „kosmičkog sna koji je za neko vreme bio
Milan Bogdanović, na primer, očito nije znao da čita „More“ Dušana Matića i Popine pesme, inače ne bi napisao one rečenice koje danas
počeo odlučno da piše protiv sentimentalne i površne lirike „mekog i nežnog štimunga“, a na drugoj je strani Milan Bogdanović Matićevim i Popinim pesmama suprotstavio one momente u poeziji Svetislava Mandića koji su bili očiti recidivi lirike
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
189 A slično tvrdi, naposletku, i Milan Bogdanović kad naglašava - u inače izvrsnom ogledu Realizam Borisava Stankovića (1956) - da likove sputavaju „običaji, naravi,
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
po nekoj vrlo prijatnoj urođenoj finoći; i prijatelj i pobratim gospodin-Vasin, i prijatelj iskren cele kuće, Miša Bogdanović, braca-Miša i čika-Mita.
Za sada, „svet” je video i gledao, uglavnom, samo Miša Bogdanović. Čisto obrijana lica, još u ono vreme; beo, kao mlekom naliven; uvek ukusno odeven, doduše i lepa figura muškarca;
Živeo je Miša Bogdanović u svojoj, starinskoj ali lepoj kućici, malo vertepskog izgleda unutra: vazdan odeljenjčića i stepeničica; no svugde
Šta hoće? Hoće da vidi rane, inače joj je teško verovati da ih ima. Miša Bogdanović se i brani i prekoreva. — Ama imate li vi duše, znate li vi šta smo doživeli!
A šta će sad dalje da bude? Evo. Lezi i umri onaj njihov veliki prijatelj, onaj bankar, Bogdanović — eno, tamo, njegov budibogsnamski spomenik, vidi se i ovde.
On, taj Bogdanović, možda i znate, kao posrnuo bio malo u imanju, prodao kuću, pustio bradu, i onda, odjedared umro. Dimitrijevićeva