Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A ti pisme pivaš i molitve divaniš. Kâ bog što sve zna — jer mudros, čestitos, bogoljubnos, skrušenos, kripos, lipos, milos, duševnos, rados, poniznos, u tebi su kâ u vrići!
Maloprije sam rekâ, da mi nemamo zle primisli na našu krv, jer u krvi je milos i kripos, a pri tom bogoljubnos... — Nemoj tako, nemoj kâ ono malo pri, nego kaži ukratko i bistro šta imaš! — reče fra-Brne.
Frane!“ Tako se Bakonji nizao dan za danom u manastiru. S njime rastahu „lipos, kripos, bogoljubnos, milos“, kako je ono govorio stric Čagljina; ali je on slabo napredovao u bukvaru, čemu nije bio on kriv, niti je kriv
To je Čagljina, razumije se, iskazao u jednoj zdravici, u kojoj privuče pažnju dujovu ova izreka: „A da velika bogoljubnos tvoja sveže malo i daleko Zvrljevo sa ovim bogatim i plemenitim selom, to je po sridi naše dite Jozica, koje tvoja
tvoja sveže malo i daleko Zvrljevo sa ovim bogatim i plemenitim selom, to je po sridi naše dite Jozica, koje tvoja bogoljubnos može usrićiti.“ — Šta je to? — Zapita Bakonja namršteno... — Kazujte čisto i jasno kako to da razumim. Čmanjak pobježe.