Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Skini kaput, zasuči rukave, uzmi ašov, budak il motiku, i, zasukanih rukava, gologlav i bos, pod kojom hoćeš od ovih bukava kopaj, iskopaćeš: istrunulu čizmu, zarđalu cev, šunoglu, pređicu, tabakeru,
Zar ih se nećeš nikada osloboditi i, bacivši ih daleko u trnje, bos i oslobođen poći prema reci, bos i oslobođen kroz pčele i cveće, bos i oslobođen kroz beline snega, belih rada,
Zar ih se nećeš nikada osloboditi i, bacivši ih daleko u trnje, bos i oslobođen poći prema reci, bos i oslobođen kroz pčele i cveće, bos i oslobođen kroz beline snega, belih rada, oblaka i ovaca?
osloboditi i, bacivši ih daleko u trnje, bos i oslobođen poći prema reci, bos i oslobođen kroz pčele i cveće, bos i oslobođen kroz beline snega, belih rada, oblaka i ovaca? Dokle misliš da stigneš u tim čizmama?
A sveca koji na dlanu nosi grad ostavismo u mraku, na pragu! 4. Onaj koji nema ništa, bos prognanik iz pepela, iz pepela svoje žetve, iz pepela svoje zemlje, izmučenu I krvavu, spušta glavu na prag
SLOVO O SVETLOSTI Sa cokulama oko vrata, bos, razoružan, raskopčan, slobodan, kroz oslobođena i spaljena polja, kroz minirane njive, pune blata, vraćam se kući iz
Dok se on greje, dok jede i pije, i dok, jedući i pijući, sluša njihove molitve, koje ne razume, ja, bos i gladan, kroz prozor gledam u mrak: sneg zavejava kubik drva.
sakrij Devič u bradu, vatru u pepeo, trag u sneg, sakrij pčele u osice, ptice u miševe, leto u jesen, i bos po putevima, sveti Joanikije, Gospodnjim, kroz bežanije, kroz požare i glad, zaustavljaj nas, i podiži nas, i uči
zemlje ćute, zanemele, čekajući da čuju Nemanjin glas, on skida krunu, otpasuje mač, i sa zlata u pepeo silazi, bos.
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Bog i duša, kake su mu noge tanke, ne ima ni čarapa u čizmama, no gole noge, a mi se uzdamo da i nas ođene, a i on bos ide.’ Nasmeja se Arsa i kaže: ,Tako nose svi kršteni carevi, a ne kao vaši Turci!’ i proče.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— I mnogo sam ti kazao... Ja nikad ne puštam jezika iza zuba, jer on, đavo jedan, dosta puta odnese i samu glavu... Bos čovek može ići. Ako se ubode, on izvadi trn iz noge, a ko ga ne mogne izvaditi, on navuče čarapu pa sakrije.
Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
A uvek veseo, s pesmom, nabijenom šajkačom do očiju, bos, razgolićenih grudi... Bio je lep čovek. Mlad, plav, koščata i izvijena lica s punom, kratkom bradom.
— Sneg je, mećava, sinko... — Odvraća ga ona i skida sa sebe šamiju, ogrtač. Hoće da ga ogrne, utopli te da onako go, bos, ne juri po zimi... — Zima, mećava je tamo! — Odvraća ga ona jednako i očajno pokušava da ga zadrži.
Za čudo kako je bio pitom. Uvek nasmejan, pun bele brade, bos, samo u čakširama, bez pojasa i u prtenoj košulji iz čijih širokih rukava virile su njegove dugačke, kosmate ali nežne
Ako mu date što — dobro, ako ne — on ode. Isto onako stidljivo, nasmejan, blažen, bos, u starim čakširama i uvek, uvek pognute glave s rukama u džepovima i probirajući gde će da stupne, sklanjajući se
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Razdrljen, sa onim čupavim grudima, bos i razbarušen, onako napregnut i poguren, imao je puno zverskog. Najedanput, tamo na ulici, začuo se neki žagor i
Afrika
Uveče, kad svrši posao, dolazi na kljun broda. To je savršen bretonski tip. Treba ga videti kako ceo dan riba lađu, bos, polunag, sav preplanuo, pa sa mukom poverovati da može da zna za toliku masu knjiga.
U manastir neće da me puste obuvenog, nužno je da budem sasvim bos. Sav unutarnji prostor izdeljen je zidovima, lagumski kao pčelinjak; sa svetlošću koja se lomi o tanke pregrade od
Sam kralj skida nisko kapu da bi me pozdravio. Neuredan je, bos, neotmenih, prostačkih pokreta. Dočekuje nas u svečanome dvorištu i odmah nam daruje tanjir belih jaja i belu kokoš.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Grudi su joj se tresle. Njen muž se onda prenu, ustade, i, u svojoj dugačkoj košulji, bos, pođe prema prozoru, da ga otvori.
Zove se Mikailo Vani, a niko ne zna ko je, i odakle je. Došao je go i bos u Vijenu, sa licem mučenika, a sad nosi svilu i svilene, vijenske, čarape.
Teodosije - ŽITIJA
Uz to je mrznuo od zime i zadovoljavao se samo hudom vlasenicom. Uvek je išao bos i stekao tvrdu kožu da se nije bojao povrede od kamena.
Hodeći bos, po manastirima i po pustinji razdavaše, zidajući palatu, koja se ne vidi ali veruje, caru ocu, na nebesima, gde se
hlebova i natovarivši mazge manastirske, i uzevši uz njih sluge kao saputnike, duboko u noć pođe na put, a sam iđaše bos pred njima, žaleći da nasiti one što po pustinji samotno žive, koji su postili po tri i pet dala, i nedelju dana, i svaki
Često se osvrćući, obaziraše se na jaruge u pustinji Svete Gore i ia oštre puteve kamene Po kojima bos hodeći svete posećivaše, sećajući se blaženoga života tih pustinjaka daleko od sujetnog sveta, i uzvišavanja umom od
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Još kao dijete došao s planete! Kazat će ti sat kad ćeš slomit vrat! Jednog dana stiže na taj vašar bos i neobrijan skitnica sa džakom preko ramena.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Doba kad su i mene šišali na nulericu, a ja bos i gologlav trčao nakon pljuska, bilo je daleko iza mene. Ono koje je nailazilo nije nudilo bogzna kakva ushićenja.
jurio fašiste po Sremskom frontu, bio ranjen i zarobljen, a onda pobegao iz ropstva da zatim, još nezalečen, izgladneo i bos, pomaže pri izgradnji zemlje itd. To je dolazilo neizbežno kao što dolaze snegovi ili kiše, te njegove priče, mislim.
Rekoh da mi je žao što nije rat pa ne mogu izgladneo i bos da jurim švabe, ali da sam i ja dva puta učestvovao u izgradnji Auto-puta i to nije beznačajno kad se uzme u obzir da
Naravno, bio je bos i gô. Svi su u to vreme bili bosi i goli. Raznosio je novine i mleko po kućama. To pre rata. Za vreme rata bilo je sve
Dalje nisam morao da ga slušam: dolazilo je poglavlje o njegovim studentskim danima. Go i bos on je nosio mleko, a ona država pre rata bila je grozna...
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
brega, oko žena i staraca, skačući, prskajući po barama i blatu, lajahu za onima što su silazili niz brdo, na vodu. Bos, na hladnoj, vlažnoj zemlji, zaogrnut, onako kako se digao sa postelje, sa velikim, crnim klobukom srebrnih šara i
Čitavo jedno selo beše naselio, pod gradom Varadinom, sa ocem, i celo proleće hodao je bos, po blatu do kolena, vodeći svoje nove ljude u baruštine, da oru.
Aranđel tad ugleda koliko je visok, bos, u crnoj mantiji, raskrvavljenih grudi, i vide njegovo lice, samu kožu i kost, sa velikim očima, grozničavog i
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Sredovečna žena se već odavno pretvorila u sredovečnu bolničarku, a sredovečni muškarac više ne trči bos po kiši. Ostario je preko noći. Sve češće zaspi u fotelji dok gleda dnevnik.
Matavulj, Simo - USKOK
“... „A koju bi zvijerku najradije gađao?“... „Međeda“... „A kako si pošao na međeda nenaredan? Eto ti je konj bos, nema ni uzde, ni kuskuna, ni kolana!?“... „Sad će sve biti!
Milićević, Vuk - Bespuće
Pili su polako rum koji je Gavre Đaković imao uza se, i rakiju koja se našla u kući, dok je jedan bos starac, pored vatre od sirovih drva koja se dimila i dim grizao za oči, pričao nešto bolešljivim glasom: očevidno se
Radičević, Branko - PESME
Da ti konja tvoga jašem, Da bos tapkaš pored mene, Da ti britki ja mač pašem, Baka prelu da t' priđene, Da t' osedlam kô paripa: Da viš kako aga
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Osvitalo je neko goropadno i ljuto jutro s teškom rosom, pa starac krenu bos da ne bi raskvasio opanke oputnjaše. Pretražio je tako sve zavučene okuke, tukove i gušćake oko potoka, ispod gajeva i
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Sedeo je s prekrštenim nogama, potpuno obučen. Samo bos, u novim, belim čarapama i ogrnut nekom starom, valjda materinom mu, kolijom. A ostalo — kao da nije bolestan.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
nije video, nego sve propast, od dana na dan sve gore, dokle tako ne osiromaši da već nije imao ni opanaka nego išao bos. Onda reče u sebi: „Idem k bratu svome da vidim kako je u njega.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
U samu zoru maglica pade, ozeblom šumom zaigra kos, umoran Mjesec domu se krade, oprezno ide, plašljiv i bos. Šulja se Mjesec, utvara prava, kad, gle, na pragu — bakica spava, spustila glavu, srebri se kosa, na prutu trepti
Potrča Žuća, lagan i bos, mirisom cveća da časti nos, i Toša kreće, uz puno slavlje, da miša pita, kako mu zdravlje.
hrče, u mlinu deda, sve brvna ječe, siromah Žuća i mačak Toša pospane oči u potok beče: kad li će najzad, mokar i bos, neznani ribar pokazat nos.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
velen — Ne uzvijaj obrvama, Ne zadaji jad momcima; I meni si jad zadala: Konja vodim, peške odim; Čizme nosim, a bos odim; Leba nosim, a gladan sam; Vodu gazim, a žedan sam. 117.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Uostalom, ovaj patos, to je zao uticaj Tolstoja na mene, koji je mrzeo kulturu, voleo seljake, išao bos, i jahao skupe konje. Glumci su, razume se, sjajni. Ukus, scena, brzina radnje, savršeni su. Ali, to znate.
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Oblačio se u haljinu od grubog sukna i opasivao se kudeljnim konopcem, hodio je bos, postio i jednoničio kao što je to činio u pustinji.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
i veliki ljudi što imaju poneku slabost i strast) bio i dobra pijanica i ubojica, te prema tome gotov na bitku kao bos u baru. A to se videlo i po njemu.
« A pravo je i rekao. Bio je vazda besposlen. Gotov na »potpis«, ka’ bos u baru, a apse se nije bojao. Često je primao i tuđe krivice na se. Pogode se lepo.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
); đ) šaljivi govorni izrazi (pošalice) — služe za uzgredno zbijanje šale. Takvi su: ako je skupo, ono i ne valja; i go i bos i opet mu hladno; ova i ona kuća samo što nisu moje, a ostale sve su tuđe; iz njegove ruke i šećer je sladak, možeš mi
Bijel kao labud. Bježi od ljudi kao divlje pače. Bira kao medved gnjile kruške. Bos kao pas. Vedra noć kao riblje oko. Viri kao miš iz brašna u mutvaku. Vrvi vojska kao čele iz ulišta.
Vješt kao magarac u kantaru. Vole se kô oko i so. Vole se kô psi i prosjaci. Gotov kao bos u trnje. Gladak kao ’rastova kora. Gladan je kô mlinareva kokoš. Gledaju se kao kozji rozi. Dobar kao leti krupa.
Prionuo (na posao) ko čičak za jaje. Pristoji mu kao magarcu (zlatno) sedlo. Proveo se kao bos po trnju. Pun pameti kao pijavica kostiju. Puca mu srce kao kobili za suvačom. Raduju mu se kô kokoši lisu.
7 Vidio Primorac raju đe bos po snijegu gazi, pa ga upita: — Zašto ne navučeš kakve stare opanke na noge? — Rekao mi je aga, kad ove razderem, da
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
nije video, nego sve propast, od dana na dan sve gore dokle tako ne osiromaši da već nije imao ni opanaka nego išao bos. Onda reče u sebi: „Idem k bratu svome da vidim kako je u njega.
Onda on od kuće do kuće, od sela do sela, go, bos, crn i gladan, dade mu neko gaće a neko košulju, samo što tijelo pokrije.
progonio, bio i glađu morio, nego i svu očevinu proćordisao, dok ga najposlije nagna nevolja da odbjegne od brata go i bos, t.j.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Pak izmilje Mačak, i on bos, i mahnu rukom Lisu i pođe k njemu. Nijesu se ova dvojica još ni sastala, izađe Bujas. — Beštija! Kušmelj od Kušmelja!
Zar si ti to? Bješe Kenjo. Snopasti i vrljavi Kenjo u lacmanskim oderinama i bos! — Nosi te vrag, gubava lupežino! — viknu Bakonja i obode konja.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Nakazo božja.“ Uzimao sam ti nogu i lomio je gurajući je u cipelu. „Kolika obuća tebi treba, a? Bos ćeš i po snegu da ideš. Svet se čudi tvojim nožurdama. Obuvaj, moraš, pare sam dao!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
stric pa mu reče: — Evo dve godine, Sekula blago meni, kako te slušam da sričeš o-s, n-o-s, os, nos, a tvoj čiča osta bos zbog tvojih križulja, tablica i sunđera. Moraš, nije vajde, na zanat.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
naredi materi da nikoga ispred saraja ne propusti, nego ko je gladan — da ga nahrani, ko je žedan — da ga napoji, koje bos — da ga obuje, ko je go — da ga zaodjene. „Kad je, veli, nama bog dao, neka i sirotinja živi.
Pošto to sve lijepo ugovori, uzme baka nekakovu kožu i šipku, pa os-bos opet od vrata do vrata, dok opet dođe pred onaj dvor.
se sjeti sluga one trave te su njome miševi izliječili svoga druga, pa se javi telalu, a on ga za ruku, hod-vod, os-bos, te pred kralja. Kada ga kralj vidje, začudi se, pa će mu: — Moj sinko, ja ne vidim da bi ti što od toga znao.
nije video, nego sve propast, od dana na dan sve gore, dokle tako ne osiromaši da već nije imao ni opanaka nego išao bos. Onda reče u sebi: „Idem k bratu svome da vidim kako je u njega.
preda se i reče mu: — Ja sam čuo da si ti najmudriji od svega svijeta, zato hajde kući, pa mi ujutru moraš doći ni bos ni obuven, ni go ni obučen, ni jašući ni pješice idući, ni putem ni stranputicom, i donijeti mi dar i nedar.
— Zlo, — reče on. — Rekao mi je da moram doći ujutru k njemu ni bos ni obuven, ni go ni obučen, ni jašući ni pješice idući, ni putem ni stranputicom, i donijeti mu dar i nedar.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
među prvima prijavio se kod župnika—kanonika i ponudio najveću svotu novaca da na Veliki petak, u noćnoj litiji, bos, nosi veliki, teški križ.
Miljković, Branko - PESME
BEDA POEZIJE Reci mi nešto što je šuma Reci mi nešto što je more Ko zna šta je to što treba reći Bos i gorak potucaš se od reči do reči Vatra gorča od dima Pod čelom ti gori Ona će ti pribaviti mnoge počasti Ako ne
Petrović, Rastko - AFRIKA
Uveče, kad svrši posao, dolazi na kljun broda. To je savršen bretonski tip. Treba ga videti kako ceo dan riba lađu, bos, polunag, sav preplanuo, pa sa mukom poverovati da može da zna za toliku masu knjiga.
U manastir neće da me puste obuvenog, nužno je da budem sasvim bos. Sav unutarnji prostor izdeljen je zidovima, lagumski kao pčelinjak; sa svetlošću koja se lomi o tanke pregrade od
Sam kralj skida nisko kapu da bi me pozdravio. Neuredan je, bos, neotmenih, prostačkih pokreta. Dočekuje nas u svečanome dvorištu i odmah nam daruje tanjir belih jaja i belu kokoš.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
smerti; Koji živi ostaju, onim' ona preti Odgristi im obraze, ili uši, ili nos, Ili da će kod obuće mnogi kući doći bos. 1799. Gligorije Trlajić PAVLE SOLARIĆ ZAVIČAJNE RADOSTI Vi velite da je umro Peca, slavni svirac?
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Kapu mu strgli vjetrovi i odnijeli, a opanci mu negdje spali i ostali u snijegu. Bio je bos i skoro go. Pribra svu snagu i, posrćući preko smetova, potrča natrag. — Vujo!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Meni strgao vjetar kapu s glave, a spao mi opanak . .. „Ne smijem se sleći, ostaću u snijegu”, pomislim, i požurih bos...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Dimitrije Ne volim vrućinu jer rutavi Isidor tada ide bos, ne čujem ga kad dođe do vrata i nemam vremena da sakrijem Prohorov krst.
Niko nije došao na prozor. Došle su kišne kaplje raspršene u fijukanju vetra. Stojim bos u ledenoj barici nakupljenoj između klizavih oblutaka, prsti nogu su mi se ukočili od hladnoće, košulja mi mokra, kosa
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Da ti konja tvoga jašem, Da bos tapkaš pored mene, Da ti britki ja mač pašem, Baka prelu da t' priđene, Da t' osedlam k'o paripa: Da viš kako aga đipa.
Stanković, Borisav - TAŠANA
Ulazi Bekče u čohanim čakširama, džemadanu, sa svilenim pojasom; na glavi nabijena šajkača do očiju. Bos, razgolićenih grudi, uvek veseo i s pesmom. Stanin vršnjak. Bio je nekada vrlo lep, što se i sada primetno vidi.
Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA
svoju odsečenu glavu Svetlozarnu svoju zadužbinu I sunčevu namesnicu U sveopštem mraku Stoji presrećan na oblaku Bos u poderanoj košulji Opasan repom ubijenog zmaja U putiru prepunom krvi Na presečenom vratu Parčad se njegovog mača
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Znači, ipak, on još čeka. I to odlučnu bitku u kojoj može i život izgubiti. I šljapka po ovome snegu bos, ubogi pešak, očekujući trenutak kada će poginuti.
Šantić, Aleksa - PESME
u detinjstvu zvaše; I meni je — kô da kukom navrh motke Snova svijam račve i kradem glavaše, — Muktar viče, a ja, bos i golih gnjata, Preko plota s vencem raspuklih granata. 1918. ZORA Golubovi prvi lete preko luka.
Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE
razmrsila Kuka stopalo ŠTA ME SPOPALO ODOH MEĐU ARAPE GDE NE NOSE NI ČARAPE Stvarno je najbolje dići nos Pa ići bos IZA PRVOG UGLA Iza prvog ugla Neki đavo čuči Neka muka čeka Da čoveka muči Iza prve gore Pa u drugoj gori
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Ehe, biće to nešto drugo. I zaista, iz ljeskara, umjesto ptice, ispade dugonog bos dječak i trkom jurnu u sjenovitu dubinu staroga gaja između golih i pravih bukovih stabala.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
NA DOBRO PROMENA KOBNA Svet je ovi svakomu nestočljiv; s promenom zlo s dobrom ujedno skoro promiče. Danas bos, a sutra cipelaš s ariašnjama; Danas cundra i izdrtina, A sutra cifrasto nakićen S razlikim odelom mnogocenim.
I toliko vremena se luta, pretuca ružen i bijen po ulica i po bunjišti go, bos, dok se ne seti što je zgrešio. I tako pak se povrati na prvašnje mu lice i u svoje carstvo opet sede.
njega i pljunu na njega siromaha znajući ga od pređe kako je u velikom poštenju pred carom bio, pak se pobudali, te go i bos luta se po sokaci.
Ti nacifrat kako oltar, a tvoj drug i druginja stojeći poredo ili suproć tebe, go, bos, odrpan, snebivajući se i stiskujući u sebi! Te lepo je to sabrato u crkvi društvo, bratstvo i sestrimstvo!
Gde bi se veliki boljari od volje mu svega svoga dobra mu, leponošenja i huzura pometnuo, te za prosjaka bos podnoseći svaku tugu i nevolju, pretucajući se po sokaci, podnosio? Kad mu nije to za nevolju trpiti?
Dohodeći mi pred vaša vrata go, bos, odrpan u vacteku, ozebao, jadan, nevoljan, ni dobre reči niste mi dali. Ne prosih izborli vašega jeta ni pića, razve
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
A on, kuče, — i koj ga, bre, nauči da si tako zbori? — reče: „Neću da gi nosim; bos ću si idem, eli u selski op’nci, a da gi nosim, reče, — neću!...“ E, zašto nećeš? — „Ne mogu“, reče. — Zašto ne možeš?
da bude, i naravno da ju je odmah pridobio za stvar, jer Doka je na takve stvari bila uvek gotova kao, što rekli, bos u baru.