Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Izvol'te na poklon! — rekoh nekako promuklo i pokušah da se smejem. — Ne — reče ona Nečastivi me i opet bocnu: — Zar poklon od mene nećete da primite? Ona oćuta. Ja počeh da jurišam: — Poklon od mene, rospođice! — Takav!
Radičević, Branko - PESME
Ciči Raman kao zmija ljuta, Bocnu đoga, da načini puta; Vrisnu đogo, visine se maši, Al' na jade to bijaše paši. Veljko otle bio podaleko, Zato pašu
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Eh, kad bi ljudi čitavog života ostali djeca. Komandir bocnu prstom uznemiren zamotuljak i osmijehnu se. — Šta je, mater te ostavila.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Žene se skrkoše oko njega. Jedna ga nevjesta bocnu palcem u stegnu i prostrijelja očima, a njezin topli dah grijaše mu šiju.
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Ali suvezniče, da pobranamo! Privezaše branu, pa počeše s jednoga kraja. Rade potrbuške leže na branu, suveznik bocnu dešnjaka i volovi povukoše.
— javi se iza sna pospani vijećnik Rogo, jedini težački pretstavnik. — Reci ocu da ne govori ludosti! — bocnu Piero Tadićeva sina, koji je očito blijedio radi očeve neprilike. — Nije ono za nas! — I ja sam mu govorio...