Upotreba reči bravu u književnim delima


Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

iz izloga kadiva, kadifa — vrsta skupocene tkanine, somot, pliš kalauz — vođa, pratilac, ključ koji otvara svaku bravu kamarat (fr. camarade) — drug, prijatelj Campanіle dі San Marco — zvonik crkve sv. Marka (u Veneciji) kanonik (lat.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

— reče zevajući. Otpratila ga je do vrata. Provirila je kroz mali otvor i otključala bravu. – Da vas nazovem sutra? – Sutra je već danas! — reče ona. Pokušao je da je poljubi. – Oh bože!

Milićević, Vuk - Bespuće

Jednom rukom držala je za bravu i gledala ga svojim velikim očima. Gavre Đaković, podiže oči i začudi se. — Ne, — reče on, nemam zašto da se ljutim.

Radičević, Branko - PESME

O gujama pod kamenom ljutim, O smokvama, i narandžam' žutim; I spomeno čudnovatu travu Što na svetu svaku otvara bravu; I alinu zlatnu salivenu, Još i krila na ljudskom ramenu; I koješta eto tako drugo Što izmisli, što đegoder ču Ja

Kostić, Laza - PESME

otvori vrata jednoj siroti!” dugo je tako kucala bula, dugo je nisu bratija čula, dok nije jedan iz dvora se vinô, bravu odvrnô, vrata odškrinô: „Pa koje dobro, lepa hrišćanko, il' nevolja koja, mlada neznanko?

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

ej nezgode!... A onaj piše da se ne zaključavaju svakad«... Polako, kao senka, pritište bravu i gurnu... vrata se lagano pokrenuše.

»Sad ću da se spletem... čim pogledam u te ljude... Da li su strašni ?... A kako li je njemu ?«... I on pritiskuje bravu... vrata se kreću... ... Sede neki ljudi... u magli... igraju mu koturovi pred očima... zeleni sto...

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

ulicom: soba cela Odslikana, ko da je iz sebe izletela, I stala, u praznini, ni na čem i ni u čem; Videh mesinganu bravu sa mesinganim ključem, Tablu, kredu i mapu, katedru sa postoljem Ukoso, prema nebu, u svetu nekom boljem: Sve je

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Zlo leti, a dobro puzi. — Ne jedu vuci meso po poruci. — Zle oči nikad dobro ne vide. — Zlu bravu zla paša. — Od zle ptice — zlo i pile. — Pauk po cvijeću bere jed, a čela skuplja med. — Na ljutu ranu — ljutu travu.

Meni mačka reče: — Evo ima tri godine dana Kako nisam okusila sala. Ja odoh bravu, Da mi brav sala dâ, Da ja sala mački dam, Da mi mačka mače da, Da ja mače plastu dam, Da mi plast sena da, Da

Ja odoh ’rastu, Da mi ’rast žira da, Da ja žira bravu dam, Da mi brav sala da, Da ja sala mački dam, Da mi mačka mače da, Da ja mače plastu dam, Da mi plast sena da,

Ja odoh oblaku, Da mi oblak kiše da. Meni oblak kiše dade, Ja kiše ’rastu dadoh, ’Rast meni žira dade, Ja žira bravu dadoh, Brav meni sala dade, Ja salo mački dadoh, Mačka meni mače dade, Ja mače plastu dadoh, Plast meni sena

Ćosić, Dobrica - KORENI

Hod mu je i doturio do svesti: opet je pobeđen. A ona nada s kojom je posle dva pokušaja treći put odlučno drmnuo bravu na očevim vratima, ta snaga se sva pretopila u strah.

— Postaje sigurniji i tvrđi. Ona jurnu ka vratima, trže bravu, namakao rezu! Sva snaga sjuri joj se u stopala, stade. Đorđe se kratko zacereka i muklo reče: — Nemaš kud.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

„Ali nije u tome stvar, nego zašto...“ I dok se mučio oko toga uzroka i natezao, ključ ponovo uđe u glomaznu bravu njegove ćelije pa se vrata širom otvoriše.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Otvaraj ! — viknu kapetan, i sva se ona gomila krete za njim k vratima apsanskim. Radisav otključa bravu i otvori vrata širom.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Nasmejali smo se. Dragiša nastavi. — Neko zakuca na vrata... — A-ha! — učini Vojin. —... i dohvati za bravu. Trgao sam se kao krivac i brzo seo na jednu stolicu.

Pogledao sam je da bih je pozdravio, ali ona me nije ni gledala. Prišao sam polako vratima i dohvatio za bravu. Zaključano!... Opustio sam nemoćno ruku. Onda sam je pogledao ljutito.

Zatim se vrati na staro mesto. Zaustih da nešto kažem, ali neko dohvati za bravu i tada začuh muški glas: — Aprі la porta! Pogledao sam u vrata, pa u nju. I najednom bilo mi je sve jasno. Pećina!...

mi živimo od vazduha? — i ona klimnu glavom. — Oprostite! — Izvukao sam novčanik. Ona primi novac. Stavi ključ u bravu, otvori vrata bez ijedne reči i, pokazujući mi rukom vrata u predsoblju, progovori suvo: — Izvolite!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

— Sad će kto kroz pendžer promoliti glavu, Ili s mojih vrata obiti mi bravu, — Mislim ja u sebi i na sablju gledim, A ot straha i trepeta kao rita bledim.

Ja se o'mah uplaših i vratih se natrag, Ali evo gužve kogda stadoh na prag I spopadoh bravu, da otvorim vrata, Na novu pande bedu serpski brata: Meni ruku za bravu ljuti mraz prilepi, Da u meni i duša i serce

evo gužve kogda stadoh na prag I spopadoh bravu, da otvorim vrata, Na novu pande bedu serpski brata: Meni ruku za bravu ljuti mraz prilepi, Da u meni i duša i serce zastrepi.

Ja na bravu dušem, da otkinem ruku, Koja, primerznuvši, terpi strašnu muku; No čto većma dušem, to nju većma vuče K sebi zlobno

Nastasijević, Momčilo - PESME

IV Stameno između životâ po zid. Kameno za hleb se svaki stontao na dlanu po žulj. I brava, i mimo bravu ključ ključa u vratima vrata. Izdaji to, muklije se uvuče.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

meće se u dlan: dlan se raseče, u njega metne d., i čeka seda rana zaraste. Ko ima d. u dlanu, može otvoriti svaku bravu bez ključa (Karadžić, 1. s.). D.

njeno seme, znao bi o čemu se ptice razgovaraju, sama bi mu se kazivala svaka lekovita travka, mogao bi da otvori svaku bravu. Ali teško je doći do semena, jer b. uoči Ivanjdana »obnoć naraste, cvijeta, sazori joj cvijet i opane«.

U mitske biljke dolazi i toliko spominjani raskovnik, koji otvara svaku bravu i pronalazi skriveno blago. Ko hoće da ga nađe, treba sam sebe da stavi u okove i da ide livadom; pa gde okovi sami od

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Posle jednog sata, vratiše me natrag. Pri ulazu u moju ćeliju, nasmeših se prezrivo na bravu i lokot njenih vrata; oni me nisu sprečavali u mojim dalekim putovanjima. Pet meseci iza toga, ja se nađoh u Pešti.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Kad malo odraste, dete tom napravom zabavlja mačku; obesi o bravu od vrata parče papira o kanap, pa se od svakoga dodira mačkine šape ljulja tamo i amo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti