Crnjanski, Miloš - Seobe 1
“ Dotle je njegov brat izišao iz kola, suv, žut, u dugačkom ćurku od kurjačine, sa brojanicama od ćilibara u ruci, kao krupnim, zrelim grožđem.
setio kao nekog neočekivanog dužnika, čudnog, pod vojničkim klobukom, među onim svetom odevenim u anterije, sa fesom i brojanicama, sa kojima se Aranđel Isakovič mlatio, po Vlaškoj i Turskoj, i to je bilo sve.
nekog pašu, ma samo za trenut, u njegovim svilenim pojasima, belim čarapama, sa njegovim zlatnim kopčama i vezovima, sa brojanicama, čudnim, žutim očima i pljosnatim nosem, njegovom koščatom rukom, punom zlatnih đinđuva, iz koje je ispadalo srebro
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
IZLAZI MJESEC KRVAV, I BI VELIKI POTRES. U TO ISTO DOBA DOĐE K NjIMA STARI I SLIJEPI IGUMAN STEFAN S BROJANICAMA U RUKE. KNEZ ROGAN Mož li znati, oče igumane, rašta ove gore uzdrhtaše?
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
kao suva, a u stvari zborana lica, ali još jednako svežeg, obrijanog vlažnih usta, još vodnjikavih očiju a uvek sa brojanicama, u lakovanim cipelama i belim čarapama...
Malo posle dođe i Tone. Nasmejan i već debela lica, kratko obrijan, u širokim mor-čakširama bez gajtana, s brojanicama, sitnim brzim koracima stade on pred Todoru, nekadanju svoju snašku, koja, dok je Vanko išao po njega, beše skuvala za nj
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
On sedi na doksatu, on je blažen, miriše ružu, igra ćilibarskim brojanicama, i smeška se. Bilo mi je pet godina, bio sam stidljiv.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
“ Još nekol’ko dana pa me krije tama, Dva poslednja zrna na brojanicama Ali iza leđa imam više zrna, — Valjda nisu gadna, valjda nisu crna...
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
I čim bi tu naišao, znao je da je sad već tamo oko razgrejanog mangala, u ćurku, sa brojanicama, sam glavom hadži Zafir. Pognutije glave, ozbiljnije prolazeći, nazivao bi boga, na što bi mu otuda, iz dućana, sam
I prema sveći, s naočarima; s brojanicama, nagnut nad knjigom, čita uvek Stari zavet. Čita a gorčina ga davi. I, po nesreći, uvek naiđe na psalme koji se s njim
u dućanu, i brat, i sluge, stoje nemi, ukočeni, čisto da ne dišu, da se čuje kako šušti njegovo džube i udaraju zrna na brojanicama. Posle će u crkvu. I tamo, u crkvi, moralo je biti kao kod kuće. Sve je moralo biti u redu, na vreme.
Stanković, Borisav - TAŠANA
(Star, suv i sitna lica u debeloj koliji; širokih, čohanih čakšira i plitkih cipela sa dugim, masnim brojanicama.) TAŠANA (ide u susret, i ljubi ga u ruku). HADžI RISTA (Tašani): Živa bila, živa bila! A gde su deca?
(Tašani): Ne boj mi se. Sve to nije ništa, i ne sme ništa biti. TAŠANA (ispod epitrahilja ljubeći raspeće na brojanicama): Hvala, hvala, dedo! Ulazi Stana, unosi sve što treba: sveću, kadionicu i žar, tanjir sa vodom i bosiljkom.