Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
nješto pomagao; dali bi ljudi, ko lulu duvana, ko malo mrsa, ili po koji novčić — iako su se na sav mah rugali glupome Bukovičaninu. Ali kad rijeka naraste, nema pristupa prekovođanima, te mu red bješe rabotati bez začina.
Boban nazdravi gvardijanu. Bujas, maličak veseo, ponuka Bukara da i on napije. Bukovičaninu oči zakrvavile, ljulja se, pa započe zdravicu, bez glave i repa, već kako samo on umijaše.