Upotreba reči buči u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

On se vrati, i pođe uz basamake. »Prstenovana, svadba, 25 groša, darovi!« Sve mu se to zbrkalo u glavi i samo buči. Poče brojati ni zašto ni krošto basamake i nabroja na veliko svoje iznenađenje i tu 25!

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

— To je bila fantazija od Talberga. — Šta, fantazija! Al’ nemojte nam, molim vas, fantazije svirati! Tako to buči čoveku po glavi kao da će da poludi. Nije čudo što ga zovu fantazijom.

Milićević, Vuk - Bespuće

polja, s obalama zaraslim u vrbe koje natapaju svoje sjene i povijene, pognute grane u vodi, šumi kroz sjenovite šume i buči razbijajući se o gole, oštre, tvrde krševe i teče brzo, srdito i nemoćno, zbijena i stiješnjena, dok stijenje para i

Radičević, Branko - PESME

“ To je bio, dragi, tvoj — Blago meni, da si moj! 2. En' odunda buči trka, Svaki svoga konja žuri, Koji vrana, koji mrka, Al' pred svima jedan juri, To je, dragi, zeka tvoj — Blago

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Na prostranoj poljani razgorijeva se i buči narodno veselje. Navaljao svijet jela i pića, pritisle sofre sunčanu ledinu.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Šta reći sebi, dok još traje služba? Ugasi svetlo, radio isključi, da zaspi slovo s vinom što ne buči: u crkvi smrti svet je božur-žurba, što bojom drži ritam nestajanja, a radost svoju ne stiže da sanja.

je, već više čas je jejina da drekne: kroz palo vreme istorija hramlje, bez jednog šuma i bez jedne senke; a život buči silom nepovrata i guta dane kao liske gubar, te puhor-dobu puknu grobna vrata, a pomrčini prolomi se duvar: da

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Delija momče kroz goru grabi, ide u najam opasnoj babi. U divljem klancu vjetar svira, i voda buči niz tjesnac strmi, zlaćana zrnca potok spira, a obnoć nešto stravično grmi: bi se zakleo, glavu da daš, vozi se

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

a zatim se obrati meni: — Verujte da sam tako umoran od tog mnogog primanja od ovo dva-tri dana, da mi čisto glava buči. Ovo sad s vama što sam ugrabio da provedem u prijatnom razgovoru! — Dolaze poslom? — upitah.

— upita ponosno mehandžija. — Video sam — odgovorim mehanično, a osećam kako me snaga izdala i glava buči od čudnih utisaka.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Jedna riječ, sto riječi. — Tko puno govori, malo mu se čuje. — Ne vjeruj onome koji se mnogo kune. — Buči većma tko manje razloga ima. — Bolje se pokliznuti nogom nego jezikom. — Da se riječi kupuju, manje bi ih bilo.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Poslije kiše poče da vedri, a kad dođoše u uvalu, nađoše je još zanjihanu: oko rata joj buči more, no nema one prvašnje sile, a mjesečeva svijetla zelenkasta pruga iz otvorene pučine igra na valovima i dopire sve

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

On je čovek srećan, Uvek slatko spava, — Ali meni danas Nešto buči glava. Sve mi je u glavi Krčmarica Lela, Oka vatrenoga, Čela nevesela.

Ćipiko, Ivo - Pauci

što zadire duboko u more i baca od sebe crvenkastu svjetlost na nemirnu pučinu; a dalje otvoreni morski prodor buči... Najednom, želja ga vuče k njoj...

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— Razan svet, što rekla protinica, pa mi u glavi neki put buči baš kao u mlinu. — Čovečnu svoju trpeljivost nije gospa Nola izgubila, ali je s humorom otišao dobar deo blagosti.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti