Upotreba reči buja u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Oseća se kako železno mleko struji i ulazi u detinje telo od metala, i kako dete raste i buja silno. Kakvo čudno odojče!

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Posečena je jedna plemenita sadnica, a korov je, dakako, nadživeo, i sve do danas buja. Veoma se obradovao jednoj književnoj nagradi koju sam dobio pre četiri-pet godina.

Lalić, Ivan V. - PISMO

što zovemo sveto — Govorim, ne na prečac; neki šumor Anđelskih krila usijanje hladi Tišine što bi da buja u tumor, U brtvu slova, u beznadni nadir Iskaza; moram da greznem u reči, Jer govor, to je opstanak u nadi — Sa

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

U crkvi lipe lipov bog se svetli, a saće juna kao kvasac buja i popak žeže, i žubori guja. Tek sjajak lanen (anđeo li, cvet li?

A boljku ovu što me sludila, pozlati pčelom ruža Budima. Progrej mi, zvezdo, ljušturu tela, sažet pakao, kud gluva buja ponor-travulja, što ne leluja no guši treper dušinih zdela, krhkih sasuda srebrnog tembra, vrh kojih sumrak, golih

Šta sunča više Užarena tačka? U slepoj šumi jalovoga voća ne buja trbuh nego netrudnoća. (Kud valja slati goluba i gačka?

zastor povesma beline, sa cvetnog snega, belog prozarenja, o Svetom Đorđu iluzija sine: uz jablan-sveću zemni kvasac buja, a blagi tamjan svetih sadržaja oreol gradi gde se sunča guja pod brižnim licem Sunca iznad gaja, što zračnim

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

IZVOR Na raskršću kiše i vetra, Gde zukva buja i ljutić cveta, Zemlja je zinula, ali joj onda Usta ispuni bistra voda.

Rakić, Milan - PESME

Napred, nemoj stati, Dok ne padne najzad sudbonosno veče. Podne, ti si gladan. Ti bi trave hteo; Svuda oko tebe buja trava gusta, I mirise njene ćuv donosi vreo. Ali bič fijukne. Zbogom, nado pusta!

Obmana hladna kao santa leda; Ja znam: životom buja svaka tvarka, I hiljadama očiju me gleda Iz gustog žbunja, iz cveća i trave — To stari gresi u zasedi stoje —, I mlaz

Pandurović, Sima - PESME

Providan sumor pao Na moje dane lako. Sad mije na sve žao, I teško, teško tako! Život u snu ne buja U ove čase gluve; Večernji dah leluja Umorne grane suve.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Megdan počinje i Čupić već deluje kao pribran mada ne i sasvim pripravan; u onom drugom, samouverenost buja i više je ništa ne može obuzdati: pobeda je, čini mu se, već njegova.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Napred! nemoj stati, Dok ne padne najzad spasonosno veče. Podne. Ti si gladan. Ti bi trave hteo; Svuda oko tebe buja trava gusta, I mirise njene ćuv donosi vreo. Ali bič fijukne: zbogom, nado pusta!

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„I zaista, već posle nekoliko dana počinje Nil da buja. Ubrzo preplavi sve sprudove i ispuni svoje korito do ivice obalskih nasipa.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

E, ali tek sada stadoše nailaziti druge muzike i župe, i Jaćim tek sad oseti: kako se u njemu budi i buja nova neka sila, i kako mu se lice ozarava nekim osobito blaženim raspoloženjem i radošću.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

A pobrđe i njegove latice pritisla hrastova sitnogorica koja nigde tako ne buja kao ovde, samo kad je sekira ostavi na miru. Gotovo sve tako do železničke pruge i do starih sela pokraj nje.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Na čelu joj još žarčiji zraci, Lice sija, dušu ti opija, Duge vlasi živi su talasi, Kroz njih buja električna struja.

Haj, da je misô prosvetna srodstva U Europi primene stekla. Ej, da ne buja što tome smeta A mi da nismo pastorak sveta: Danas bi ovde kô plačni druzi Stajali Nemci, Angli, Francuzi, I Arpad

Nastasijević, Momčilo - PESME

Obol mi pruže, majko, po drhtaj Boga ja njima na dar, božjak ja raspevani. DVE RANE Ubod li, to buja ubistvu, to ljubim. Vreo vrh maču zažudi do balčaka u telo. Jer i kroz ranu, i tiše tim, prizivlju se biti.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Na levoj granici zelenila i pustinje, jasno se razabire trouglasta crna mrlja. To je senka Keopsove piramide. Život buja na Zemlji, a dela čovečje ruke vide se i odavde, sa Meseca. Da si blagoslovena, ti naša dobra majko!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Vidimo crnu zemlju gde se s razlikom travom i s biljem iznova preodeva; sadovi, voćke se rascvetavaju, drvlje buja, vode se kročaju. Životinja se razigrava novu travu pasući; svašto se nabolje prelaže i ponavlja se hubavo.

Gore se zelene, mirisne trave se pomaljaju, seno buja, kosci se prigotovljavaju. Jaganjci bleje, po zelenoj travi skaču igrajući se, — sad svi zemljani radilci raduju se, k

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti