Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Đakon ga ponovo poljubi u ruku, pa to isto učini svakome, ponavljajući istu čestitku. Za njim priđoše đačići: Mačak, Bujas, Lis i Bakonja. Svaki primi po pletu od gvardijana. Za njima Balegan, i on primi dukat.
Drugoga večera pošto stiže pismo Pinjatino, sjeli fratri da večeraju. Bujas za nalonjom poče da čati život svetitelja čiji je dan. — Mali Jerkoviću! — zovnu Srdarina, prekinuvši štioca.
Duhovnici poposidjeli malo u staroj mađupnici, pak se raziđoše. Mačak, Bujas i Lis uzeli među se Bakonju, pak, sve idući za fratrima, nješto mu šapću.
Pak izmilje Mačak, i on bos, i mahnu rukom Lisu i pođe k njemu. Nijesu se ova dvojica još ni sastala, izađe Bujas. — Beštija! Kušmelj od Kušmelja! Ako ne izađe, strah me da nas ne prosoči! — šapnu Lis. — To nije kadar!...
— veli Mačak. — Pričekajmo ga još malo. — Ajdemo prid Naćvarevu kamaru, pa ću se ja i nakašljati ako ustriba! — reče Bujas. I sva trojica, držeći obuću u rukama, prođoše trijem naokolo.
— sokole ga drugovi. — Ajme meni! — šapti Bakonja, ali pođe za njima niza stube u dvorište. Bujas i Mačak otrčaše pred podrum, gdje bijahu drvene ljestve, koje oni poniješe i ispraviše uza zid od groblja što za desetak
Lis šćede prvi da se popne, ali ga Bujas ustavi. — A di je ono?... Znaš? — pak nagnu šakom put usta da ga podsjeti na piće.
— A di je ono?... Znaš? — pak nagnu šakom put usta da ga podsjeti na piće. Na to Lis otkasa sam k podrumu, a Bujas istrča kao vjeverica uza ljestve, pak uzjaha na zid i stade se obuvati.
Kad smo ono najprije... znam da je bilo one zime kad je Stipan došâ... — Vridni naš Stipan! — reče Bujas i uzdahnu... — Onaj Srdarina! Onaj Srdarina!... — Ostavi sad jadikovanje! — nastavi Lis.
— prekide Mačak, pa krenu put mađupnice. — Šta da ga tu katekižaš, kad sam zna da bi ga Naćvar otira kad bi dozna! Bujas udari petom u vrata, koja se otvoriše. Od silne svjetlosti zabliještiše đacima oči. — Dobro ste došli!
Svi se rado sjećahu Stipana i njegove šale. — Ma, di vam je Bukar? — zapita Bujas. — Ja ga zaludu tražim očima. — Jeno ga tamo u zapećku. On je zaspâ ima i dvi ure.
— Strašljiv je ka kozâ! — veli Boban smijući se. — Ma ćemo mu opraviti šalu jedne noći! — reče Bujas. Đaci su dugo sjedjeli, pa se istim načinom vratiše u manastir.