Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Sira opet, nestane čim se moja sjenka nad njega nadnese, ali šta sam ja tu kriv. Nek bježi kao što radi miš, pa će se spasti. Zašto mi sam skače u usta?
Samo se hrabro drži! DEVETA GLAVA Val straha pred medvjedom — Prodrmusane rečenice: Bježi, Kneže! Mačak lav jede mjesec — Nasmijana kruška — S neba padaju mačke Glomazan, težak i zlovoljan, primicao se
mačak... bježi... kruška... mjesec ... — Šta to buncaš? — zabrudna Kruškotres. — Da nisi pošašavio od straha? Na svu sreću našeg
koščica, svaka misao i svaka riječ vratiše opet, na svoje pravo mjesto i on povika: — Uvaženi kneže Kruškotresu, bježi što te noge nose, jer te traže dvije strašne delije! — Kakve delije? — uznemiri se medo. — Mačak lav i Miš prorok!
Skoči konj na mene! — Pozor, braćo, evo konja mišolovca! — dočeka s vreće miš Brašnov. — Sijevaj, bježi, hitaj, konj skače na miša!!! — Jesam li ja kazao: ko je moj, blizu rupe stoj!
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
„Gdje koji u popret metnu kakav rog, jer kažu da vještica osobito bježi od smrada ovoga“, piše Vuk. U Bosni, na Poklade (uveče) stavlja se stari opanak u vatru i pri tom se veruje da će od
pa skupe svu djecu (koja mogu trčati) i momčad iz kuće, te je izlome djetetu više glave: kako koje odlomi komad, a ono bježi odande (da bi i ono dijete onako trčalo.
Matavulj, Simo - USKOK
— E, nećeš, mačko jedna! Reci, pa bježi! — Ma što, lijepi tajko? Oboje se već smijahu i gledahu se neizmjernom nežnošću.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Preslišaj ti njega, čati ko iz knjige, milina slušati. — Hm, Radojica! — otrovno frči stric i od jeda bježi napolje. Baš će sveti Petar slušati svakakvo goveče i njegovo baleganje — pljes, pljes! — ko krava.
Nek bježi, vala, i onaj moj goljo sa sikirom. I bez njih nam je dosta naših mrtvouzlica i naše repate sirotinje. DANE DRMOGAĆA
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Žena kako ga vidi, začudi se pa mu reče: — Za boga, čoeče, otkud ti ovdje? A on joj sve po istini kaže, i veli: — Bježi, ženo, da bježimo!
i ljubiti ga, a u toliko začu onu huku i vrisku od hiljadu različitijeh glasova, pak se prepade i počne natrag da bježi, ali teke se obrnu, okameni se i on blizu brata.
Ako ja panem, ti otrgni moj desni rog, te bježi bez obzira. Ujutru pođe Miloš s Divonjom i dođu do Dragog Kamena. Kad oni tamo, al' jarac već čeka.
Divonja opet reče Milošu da se ne boji ništa, već da pazi pa ako bi on pao s Dragog Kamena, da mu svrne desni rog pa da bježi bezobzirce. Sjutradan odu Miloš i Divonja do Dragog Kamena, kad li tamo al' jarac već čeka.
Milošu: — Taj ako me ne sruši, biće dobro, ali svejedno, ti ipak idi sa mnom, pa ako ti ja panem, odvrni moj rog, pa bježi bezobzirce, i ni za živu glavu da se nisi osvrtao, jer je jarac gadan, pak mu nećeš moći uteći; a onda ako utečeš, idi
Kad bude ispred svršetka leturđije, ona se iz crkve iskrade pa bježi kući, pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk, a on se sam zatvori i nestane ga, a ona brže k vatri, kad tamo a to
a carev sin očiju ne smetaše s nje; ali kad bude ispred svršetka leturđije, ona se između naroda nekako ukrade, te bježi kući, pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk, pa k vatri.
KAO A DRUGA IZ KALA Žena Premudroga Solomuna zagleda se u nekaka drugoga cara, i namisli da ostavi prvoga muža i da bježi ovome drugome; ali nikako nije mogla da se ukrade, jer ju je Solomun vrlo čuvao; zato se dogovori s ovijem drugijem
Ugleda to čobanin, pa brže bolje prileti, zgrabi ćemer, poćera stoku pa bježi ondale. Taman čoban zamače, dok eto ti đe se pomoli uz polje jedan star prosjak.
kući, odmah jarca zakolje, odere ga, osoli, natakne na ražanj i pripeče ga k vatri, a moj ti jarac skoči sa ražnja, pa bježi, bježi, te u lisičiju jamu, a lisice ne bješe kod kuće.
odmah jarca zakolje, odere ga, osoli, natakne na ražanj i pripeče ga k vatri, a moj ti jarac skoči sa ražnja, pa bježi, bježi, te u lisičiju jamu, a lisice ne bješe kod kuće.
Na to mu jež reče: — Ja sam jež, svemu selu knez; saviću se u trubicu, ubošću te u g...cu! A moj ti jarac bježi!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Ponekad vidiš zoricom ranom, Međedovića sa buzdovanom, lomi se gorom, u ludom trku. Od koga bježi, kuda li žuri? Pogledaj samo ko li ga juri! Vidiš li za njim strašnoga brku!
Preskače Lisac prepreku mnogu i bježi — brže od svojih nogu. I Mačak juri, potjera siva, htio bi Lisca u ruke živa, i jedno-dvaput, u brzu lijetu,
Skitnica unuk leti bez krila, niz brdo tutnje tabani vrući, a za njim viče bakica mila: „Ne bježi, dušo, neću te tući!
“ Mjeseca noge junačke nose, ne sluša bakin razgovor, već bježi ravno do gorske kose, tamo se sakri za zelen bor. Kroz granje viri od straha žut i pita: „Bako, nosiš li prut?
„Pobratime zubati, odakle nam ideš ti?“ A pobratim čudno reži, al ne bježi. „Daleko je moja kuća, ja sam glavom ovčar Žuća, noćni stražar kao ćuk, poznaje me
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Blagorodstvom Srpstvo diše... Bježi, grdna kletvo, s roda — zavjet Srbi ispuniše! U Beču na Novo ljeto 1847. goda SOČINITELj LICA VLADIKA DANILO IGUMAN
perje nikne, on ne može više mirovati, nego svoje razmeće gnjijezdo, grabeć slamku jednu i po jednu S njom put neba bježi cijučući. Sve je ovo nekakva nauka!
Dva se brata bore oko vjere, a oko njih hiljade ratnikah. Stiže sina materina kletva, pogibe mu vojska svakolika. Bježi Stanko uprav Bajazitu, da s njim jede madžarske nosove.
na glavu pogiboše Turci, serdar Janko odmaha otpravi dva momčeta riječkim Turcima: ko ne misli na Koran pljunuti, neka bježi glavom bez obzira! Turci momčad kod sebe primami i oboje na Obod objesi. U to serdar poklič niz nahiju!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
se počeše iskrcavati, čim oni nogom kroči na zemlju, učinje mu se da je vrela, da mu tabani izgorješe, te odmah naže da bježi uz neke strane, po uzanom i krševitom nekom putiću. Sva ona vojska tisnu se za njim, psujući ga i gađajući ga iz pušaka.
Namjernicima, što bi ih mogli zateći, lako se bilo skriti — hrt je stražario. Ko od seljaka samo nazrije grofa, bježi bez strva, kao od čume. Pa kako i djeca u prilici umiju se dovijati i lijati!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Utanjio se kao stari dub u lazini. Šupalj kao bukva. 2 ŽIVOTINjAMA Beži kô sova od sunca. Bijel kao labud. Bježi od ljudi kao divlje pače. Bira kao medved gnjile kruške. Bos kao pas. Vedra noć kao riblje oko.
— Bolje da si mrtav no sramotan. — Glava za glavu, obraz ni za glavu. — Obraz ide s glavom O SREĆI — Ne bježi od prve sreće. — Nije vuk nikome sreću pojeo. — Svakom svoja sreća. — Svaki je svoje sreće kovač.
I u taj se mah jagnje ondje obre. Pošto oni reknu sluzi da bježi odande u planinu, udare munje i gromovi, te dvore Gavanove sažegu i ondje postane jezero, u kome, vele, da i sad
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad se obazre Ero i vidi Turčina, đe trči za njim, a on onda bježi! Kad dođe pod brdom u jednu vodenicu, a on utrči unutra, pa poviče vodeničaru: „Bježi, jadna ti majka!
Kad dođe pod brdom u jednu vodenicu, a on utrči unutra, pa poviče vodeničaru: „Bježi, jadna ti majka! Eto Turčina, da te posiječe; već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko
Eto Turčina, da te posiječe; već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice.“ Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju, poplaši se, i, neimajući kad pitati, zašto će i
neimajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga posiječe, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo! Ero metne vodeničarevu kapu na glavu, pa još uzme malo brašna, te se pospe, i načini se pravi vodeničar.
Onda se brže bolje vrati opet na dno mora, te uzme kamen i njim probije led, pa onda poteci za sv. Aranđelom! Onaj bježi, a ovaj za njim! Taman kad sv.
Četiri bule na konju jašu, jedna drugu ne može da stigne. 155. Četiri nožice, a dva opanka. 156. Čuča čuči, bjega bježi; skoči čuča, te uvati bjegu. 157. Šta je tvrđe od čelika. 158. Šta je u kući novo netesano. 159.
” Kad Brko to čuje, on se trgne i skoči na noge, a Međedović već bacio svoj buzdovan pa bježi preko polja, a Brko se naturi za njim. Međedović polakši poizmakne pred Brkom, ali Brko nikako ne će da ga se mahne.
” Međedović sjedne na lopatu, a čoek razmahne njome i prebaci ga na drugu stranu, a on bježi dalje. Malo za tijem eto ti na gumno i Brka, pa zapita ljude: „Prođe li ovuda taki i taki čoek?” A oni mu kažu da prođe.
Ona kad vidi brata svojega, uplaši se i počne ga tiho moliti da bježi dok se nije zmaj probudio, ali on ne šćedne, već uzme buzdovan, pa razmahne njime i udari zmaja u glavu, a zmaj iza sna
Onda se brže bolje vrati opet na dno mora, te uzme kamen i njim probije led, pa onda poteci za svetijem Aranđelom! Onaj bježi, a ovaj za njim!
” Onda oni bježi gorom što bolje mogu. Bježeći obazru se, kad li njezina mater za njima trči, oni se prepadoše, a baba već da ih stigne,
Kad on to viđe, prepade se i hoćaše natrag da bježi, no ga dočeka nekakav čoek vas u krvave haljine obučen, krilat i s jednijem okom u glavi, koji zavika: „Stan'! kuda ćeš?
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bakonji bi žao, pomislivši da voda mrvi zemlju, onu lijepu crnicu što se nakosila kao da bježi od svoga neprijatelja. Na njenoj okrajici skrkle se vrbe, a od njih ništa dalje ne vidi do opet zelene česti i vrhu njih
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Onamo, 'namo - sa razvalina Dvorova carskih vragu ću reć': „S ognjišta milog bježi mi, kugo, Zajam ti moram vraćati već!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Tek ime je pokudno. Žena koja se podaje iza grmova ne boji se svog života, grbavac ne bježi od svoje iskrivljene hrptenjače: on osjeća sebe u grbavcu i grbavca u sebi.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
»Ili mu to u knjizi piše jesi, pa ne ume da čita, ili dovikuje đaku: bježi! A vala neće mi pobeći, pa makar ga zaklao ovđe u crkvi« — pomisli on, pa stade da motri na svaki pokret đakov.
Pa kad bude sve gotovo, naračunaj se sa njim, pa odmah bježi i ne govori mu đe ćeš zimovati... — Što to sad? — Tako... viđećeš.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Ona, kad vidi brata svojega, uplaši se i počne ga tiho moliti da bježi dok se nije zmaj probudio, ali on ne šćedne, već uzme buzdovan, pa razmahne njime i udari zmaja u glavu, a zmaj iza sna
Žena, kako ga vidi, začudi se pa mu reče: — Zaboga, čoeče, otkud ti ovdje? A on joj sve po istini kaže, i veli: — Bježi, ženo, da bježimo!
ću se pretvoriti u zlatnu curu još ljepšu od ove tvoje, otići ću do cara s tobom, ti uzmi zlatnog konja pa ga uzjaši i bježi s curom dalje, a neće preći dugo vremena, ja ću prevariti cara i pobjeći od njega, i trčati za vama dok vas ne stignem.
Kad je carska vamilija izišla na prošetnju, carev sin popane tu đevojku, pa je odnese i zatvori u konja, pa bježi s njom kući. Car to opazi, te se otisne za njima u poćeru.
Došavši do gvozdene planine, Oštar Dan prekrsti mladicom, i načini im se cesta, a oni bježi. Ali i car prekrsti mladicom, te mu se dala cesta.
Kad bude ispred svršetka leturđije, ona se iz crkve iskrade pa bježi kući, pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk, a on se sam zatvori i nestane ga, a ona brže k vatri; kad tamo, a
a carev sin očiju ne smetaše s nje; ali kad bude ispred svršetka leturđije, ona se između naroda nekako ukrade, te bježi kući, pak se brže-bolje svuče i haljine ostavi u sanduk, pa k vatri.
— I s tim ga nestane. A onaj zakala pa ode po svijetu. Idući tako dođe blizu jednoga grada, a to silan svijet bježi iz njega van. On ih pita: — Kuda ćete, ljudi?
“ Kad, moj brate, šta ćeš viđeti, ona skoči i poleće put mene. Stvoriše joj se nokti kao kuke od kantara, te ja bježi, a ona za mnom, dok prođoh četrdeset konaka, te sad ovđe krpim postule, pa kad mi pane na um dvoje djece, dva sahata
je pobišteš po glavi, obišti je, pa prebirajući njezine kose, gledaj naći ćeš jednu dlaku drljenu kao krv, istrgni je i bježi natrag, pa ako se ona dosjeti i za tobom počne trčati, baci joj najpriđe vezenu maramu, pa faculet, pa najposlije
po glavi kao da je bište, jedva nađe onu dlaku crljenu, pa je odvoji od druge kose, izguli je, đipi joj sa skuta, pa bježi natrag što bolje može. Ona se dosjeti, pa sustopice trkom za njim.
kući, odmah jarca zakolje, odere ga, osoli, natakne na ražanj i pripeče ga k vatri, a moj ti jarac skoči s ražnja, pa bježi, bježi, te u lisičiju jamu, a lisice ne bješe kod kuće.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Opominje je i nagovara. A kad uvidi da ništa ne pomaže, dodija mu se još grđe; pita je zašto bježi iz dobre kuće, a ona, mjesto odgovora, jeca i jednako veli: „Ja ću s tobom!
Misao dviju žena bježi još dalje od nepregledne pučine, a raširene zenice, u kojima se odbljeskuje svjetlost i prostor, kao da u se kupe
Njoj se vrti u glavi i čini joj se da prostor naglo, bježi u pravcu otkuda su otplovili. Onda zaboravlja sve i za čas ne čuje ništa do kucanje njegova srca.
njim dulje ostane, — to i druge rane — no ne može; na ustima osjeća dodir njegove prazne, mrtve puti, besvjesno ruka joj bježi k ustima da taj dodir otare sa svoje žive puti, da ga uništi.... — Ukrcajmo se!
I pogled bježi na sure visove i guste, mrke dubrave, pa tako svesrdno zanesen i ne osjetih da se s pučine postepence gubi, jaka,
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Težak ti je i zbor i pogled. Čulo se da je za tebe svaki Srbin krsto, lipovo štapče i svinja. Pa bježi svako, jer n Ciganka ima obraza!.. — A što ne kažem tebi, krajan ti zub?
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Biće baš prve neđelje iza ukopacije. Krajišnici se vraćaju... bježe od Banje Luke. Jadno, čemerno, ubijeno, bježi, ne obazire se... Ja i pokojni Partenija — vječna mu pamjat — stojimo gore kod košarâ, pa gledamo...
Ta silesija prođe ispred nas, dok bi čojek udario dlan o dlan. Golo, jadno, čemerno, bježi, ne osvrće se... Jedan, siroma, ižednio, lijepo mu pjena trgla na usta, svrati se onom točku kod gornjije' mlina da se
— Da nijesi ti, Simeune, počem vješt ovim švapskim lumerami? — Bježi, čoče, kakve lumere, kakva li... Na li-de, Mićane, jednu čašu, pa dodaj 'vamo. Ja ću nju gradijerati.
— Stoj, kaluđere, gubu ti tvoju! — podvriskuje Simeun i jednako puca uz luke. — Eto ga, Gavro! Spasavaj! — Bježi, oče, u košaru... u sijeno! Mi se zavukosmo u sijeno.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
»Za tu travu se priča da ima neku silnu, tajanstvenu moć. Kad se hoće da izvadi njezin korijen«, on »bježi sve dublje, a ko bi ga izvadio, taj bi bio veoma srećan«, i kad bi kroz prsten na njegovu dnu »pogledao u samu carevu
Ćipiko, Ivo - Pauci
Kakav si ti čovjek kad žena od tebe bježi? Evo, — i pokaza na Božicu — ja da moju gonim toljagama, ne bi me odbjegla.. . Bi li, Božice? — A što ću ja? ...
Dakle, hoćeš li? Radu grđe uplašiše njegove slatke riječi. Ne zna što da reče, i došlo mu da bježi, osjeća to, pa veli: — Čast vama, ali sada ne mogu... Vidiću, — i u hitnji iziđe iz dućana.
Ne mogu da izdrže poglede u njih uprte, pa im pogled bježi na sve strane, a ustavlja se u zrakama sunca i na sudbenome vježbeniku Ivu, koji ih ne gleda onako osorljivo kao ona
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
OBLAK RADOSAV 436 42 BANOVIĆ SEKULA I JOVAN KOSOVAC 440 43 SEKULA SE U ZMIJU PRETVORIO 446 44 VOJVODA JANKO BJEŽI PRED TURCIMA 451 45 POPIJEVKA OL SVILOJEVIĆA 454 46 PORČA OD AVALE I ZMAJOGNjENI VUK 458 47 DIOBA JAKŠIĆA 465 48
Tolike ti jabuke rodile u pitomu Nestopolju tvome!“ Bježi jadno momče Prijepoljče; dostiže ga Miloš na kulašu, te i njega kucnu šestopercem, sedam se je luta premetnulo: „Drž' se
Ona mi je sapalila krila; što ne mogla vatrom sagoreti, to pod kolan pritegnula tvrdo; veće bježi kuda tebi drago“. Kad to začu vojvoda Momčilo, proli suze niz junačko lice, pa odskoči od konja čilaša; triput skoči,
Kad to začu Vukašine kralju, skoči kralju od zemlje na noge, pa potrže zlaćena handžara, da ubode svoga sina Marka. Bježi Marko ispred roditelja, jer se njemu, brate, ne pristoji sa svojim se biti roditeljem.
Bježi Marko ispred roditelja, jer se njemu, brate, ne pristoji sa svojim se biti roditeljem. Bježi Marko oko b'jele crkve, oko b'jele crkve Samodreže, bježi Marko, a ćera ga kralju, dok su triput kolo sastavili oko
Bježi Marko oko b'jele crkve, oko b'jele crkve Samodreže, bježi Marko, a ćera ga kralju, dok su triput kolo sastavili oko b'jele Samodreže crkve.
Vidiš đe ćeš danas poginuti, poginuti od svog roditelja, a za pravdu boga istinoga!“ Crkvena se otvoriše vrata, Marko bježi u bijelu crkvu, za njime se vrata zatvorila.
silna Vlah-Aliju, on je bijel čador razapeo na Goleču, visokoj planini; tek ti hoću, bane, progovorit: jaši đoga, bježi iz Kosova, el ćeš, bane, poginuti ludo.
Što me pitaš kad pomoć ne možeš?“ Sve mu kaza od kraja do konca, od šta mlada bježi u jezero: „Najposlije kazaše mi Marka u Prilipu, gradu bijelome, i kazaše da je junak Marko, da bi mogô Arapa
Kad to viđe crni Arapine, pleći dade, biježati stade, pravo bježi k bijelu Solunu, a za njime bolani Dojčine. Taman Arap na vrata solunska, a stiže ga bolani Dojčine, pa poteže koplje
To izusti, pa dušu ispusti. 44 VOJVODA JANKO BJEŽI PRED TURCIMA U istoku jasna dzora lice rumenjaše, bože, jasna dzora!
Stani malo, da se ogledamo!” Kad ga Porča viđe i poznade, poturio u travu đevojku, pa on bježi uz polje Vračara, za njim trči Zmajognjanin Vuče, za njim trči, stići ga ne more.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
kriju u kakvom gustišu pored potoka, drugi su bili za neke okolne šumarke, dok su oni najzagrijaniji bili za to da se bježi čak u planinu. — Ali da najprije iz ove pucaljke potprašimo tabane onome koji nas je špijunirao!
— Ta gdje ste vi već? — povika Stric nestrpljivo. — Već je vrijeme da se bježi, a vi tu... — Gotovo je, sad više od bježanja nema ništa! — dočeka Jovanče zaduvan. — Kako nema? — javi se Nik.