Jakšić, Đura - PROZA
Ali g. kapetan? „Da ne bješe pod onim imenom, ne šćaše se bojat’ od uroka“. Oči mu behu izbuljene, a na debelome nosu puno crvenih bubuljica, usne
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— A ko je od nas i odrastao na jednom mestu? — pitaše Zeka. — Nama ne bješe suđeno mir da mirujemo nego da se seljakamo i prebijamo od drveta do kamena!...
A to naljuti Turčina do besnila. — Ti lažeš! — ciknu on. — A šta je bilo danas? Ko ono bješe u onoj lopovskoj kući, zajedno sa onijem lopovom?... Kmet Jova pomisli: nužda zakon menja!...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— reče vladika. — Uzmi tu knjigu pa čitaj kod kuće! — Na poklon? — reče Mara iznenađena. — Na poklon! Bješe to jedna velika pjesmarica, sva u zlato uvezana. Pop nagnuo glavu, a od miline sve mu suze kaplju u tanjir.
dođoše žene i ljudi iz susjedstva, a i koji su dalje sjedili. Još jedno po sahata, i avlija bješe puna ljudi, a pred kućom više od deset kola, a Mara — još spava! Kum Ninko pogleda u sunce koje se pomoli.
Ikonija s crvenim očima utače se: — Spava još dijete! To bješe prepona. Ko može stegnuti srce, pa sada probudi dijete?
Mara se okrete ocu i prestravljeno viknu: „Neću u Biograd! Neću!” Ali slab joj bješe glasić. Ne ču to ni pop, ni kum Ninko, ni kočijaš.
htjedoh reći: čisto nam je, božeprosti, stajao na putu. Da vidite jesmo li dočekali čemu smo se nadali. III Bješe nedjelja poslije podne. Narod se iskupio kod zapisa.
Mara bješe sama u začelju. Brzo ustade, lijevom rukom pokupi haljinu, desnom smače šešir s glave, dohvati se za lotre i lako skoči
Pop je već davno bio u gradini i svaki čas se vraća da vidi je li Mara ustala. Pred zoru je bila laka kiša. Zemlja bješe svuda vlažna, a sa duda spram vrata još nijesu isparile kišne kapljice, pa ga obasjalo jutrenje sunce, te se cakli kao
Voliš ti bijelu kavu! U to dođe i pop iz gradine. Njegovo svetiteljsko lice bješe opet uzelo zemaljski oblik, jer ga radost bješe obasjala; usta su mu neprestano razvučena, a na bijelim trepavicama čas
U to dođe i pop iz gradine. Njegovo svetiteljsko lice bješe opet uzelo zemaljski oblik, jer ga radost bješe obasjala; usta su mu neprestano razvučena, a na bijelim trepavicama čas pô visi kapljica kojom duša rosi kad joj se
Ali iz Marina kreveta niko se ne odazva. Pop priđe krevetu i pipaše po njemu da probudi Maru, ali krevet bješe prazan. On istrča napolje. Već se bješe prikupilo nešto seljaka.
Pop priđe krevetu i pipaše po njemu da probudi Maru, ali krevet bješe prazan. On istrča napolje. Već se bješe prikupilo nešto seljaka. Nekakav strah bješe obuzeo popa, da se jedva držaše na nogama.
On istrča napolje. Već se bješe prikupilo nešto seljaka. Nekakav strah bješe obuzeo popa, da se jedva držaše na nogama. Aksentije Smiljanić pozna ga u mraku: — Pobježe! — reče on. — Ko?
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
izuzetnost je u velikodušnom praštanju koje je retko u patrijarhalnoj kulturi („Pomalo je takijeh junaka / Ka što bješe Strahinjiću Bane“).
Matavulj, Simo - USKOK
Tim bi se ugodilo i većini građana, koji su iste vjere. Mi smo taj običaj smeli s uma, jer se bješe izobičajio ovih pošljednjih godina, u svakojakim mijenama i trzavicama, kad se ni o čem drugom nije moglo misliti do o
Taj „princip“ bješe prost vojnik-kažnjenik, uvijek pod nadzorom, uvijek obremenjen najtežim i najnižim služiteljskim poslovima, što u ono
uvijek pod nadzorom, uvijek obremenjen najtežim i najnižim služiteljskim poslovima, što u ono vrijeme ne bješe nikakva rijetkost. Ali je glavno, što bješe neobično lijep mladić, gospodskog izgleda.
Ali je glavno, što bješe neobično lijep mladić, gospodskog izgleda. Već u početku vladanja austrijskog, prije godinu i po, kad austrijski
Govorilo se: „Bog sâm zna šta bješe skrivio taj koljenović, kad ga tako uniziše! Zločin kakav doista nije učinio, jer kako bi onda jedan glavnokomandujući
Ženske i mladiće stojećke držahu za oglave krupnu stoku, ili čuvahu sitniju. Kad sunce granu, sve što bješe kršteno prekrsti se i prizva nebesku silu u pomoć, najviše riječima: „Sunce na pomol, gospod bog na pomoć!
fesove bez kićanka, a onaj jedan, na sredini klupe imao je kožni kalpak, a ispod struke mu provirivahu srebrne toke. Bješe postariji, orlujskoga nosa i dugačkih povijenih brkova.
od njih stojahu dvije djevojke, iza njih momče jedno, držeći jednom rukom ugojeno june, a drugom osedlana konja; iza njega bješe gomilica Crnogoraka. Od Crnogoraca najviše je privlačio poglede Primoraca onaj glavar na klupi.
Ona se bješe nješto zamislila, te gledaše ka vrhovima bedema, nepomična kao kakav kip. I ona druga do nje bješe prikladna, ali se
Ona se bješe nješto zamislila, te gledaše ka vrhovima bedema, nepomična kao kakav kip. I ona druga do nje bješe prikladna, ali se gubila prema njoj.
Ali čovjek misli jedno, a bog drugo, a božja je najpreča! Ne izgubiše Srblji na Kosovu što ne bjehu junaci, no što im bješe suđeno!
A i narod se ostrvio ove beskrajne rati! A pripomogoše ove dvije gladne godine! A, bješe nješto i kičeljistva, zbog bojeva, zbog toga, koje se pleme i bratstvo bolje podnijelo, to nam đavo ponio i slavu i
Radičević, Branko - PESME
Pa zato se Mustafa podiže, I pokrenu konje i junake, Sve pokrenu što na dvoru bješe, Samo dvije što ostavi sluge. Zaman su mu zborili drugari, Da se prođe, da dvora ne pŷsti: „A eto se za Miluna
Kakav mlađan ne, ne smije biti.“ — I srce joj sileno zakuca, Još oslušnu: „Što li ovo bješe?“ Vjetar samo lipom zažubori, Drugo ništa — „Ali ovo sada?“ Opet sluša: „Ništa, opet ništa.
“ Opet sluša: „Ništa, opet ništa.“ I dugo je Fatima slušala, Dugo tako jadna se varala — „Ali sada — sad zanago bješe, Baš od gore kô da čarne dođe —“ Fata sluša, oh ti njezin jade!
Tako drugi — tako treći juriš — Kod četvrtog bješe muke više, Ali i sad Srbi odolješe, I krvavo Turke sakrhaše. Juriš peti — jao kakav ti je!
Juriš peti — jao kakav ti je! Sam Mehmed-beg pred Turke izletje, Gnjevan bješe, pa kâ guja ciknu: „Jao Turci, bruko i grdilo! Ta dvaest nas ima na jednoga — Jala za mnom koji žena nije.
Ciknu hajduk kâno ljuta guja: „Jao puško, ostala mi pusta! Uvijek mi dosad vjera bješe, Pa zaš sada nevjeru učini.“ Te je uze i opet potpraši, A zagleda bijesnog Mehmeda, Puška puče, Turčin se zanjiha,
Slab on bješe već od rane prve, Ma sad sve se oko njeg' okrenu, Zanjiha se, šćaše o tle pasti, Al' ne dade Fatima djevojka, Pridrž
Već je davno kada ovo bješe. Od onijeh što taj bojak biše Danas valjda ni kostiju nema, Pa opet se priča i spominje Kako, brate, da juče bijaše.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
He-he, u žandara bješe mudra glava, uhvatiše Čarugu gdje spava. Munižaba uvrće brk i mučenički puše: — Deder, Đurajica, okini već jednom,
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Te tako kad đevojka rukom o ruku pljasnu, svi potekoše u jedan trem. Kad je bilo na po puta, bogme đevojka odvojila bješe, jer pusti nekaka mala krila ispod pazuha.
zamirisaše začini, a sudovi zazveketaše, — onaj se putnik zaprepastio od čuda, ali ne htjede ništa pitati, već — kako bješe gladan — prisjede i ne čekajući da ga i po drugi put nude.
PRAVDA I KRIVDA U jednoga kralja bila dva sina, jedan bješe lukav i nepravedan, a drugi dobar i pravedan. Pošto im otac umre, reče nepravedni pravednome: — Hajde od mene, nećemo
Idući malo naprijeda sretoše na konju đavola, koji se bješe pretvorio u kaluđera, pa ga zapitaše da im kaže ali je bolja pravda ali krivda. Đavo reče: — Krivda!
i rukama do vode, pak najprije umije oči i odmah progleda; poTom zahvati u sud vode i pođe hitro u onoga kralja što mu bješe šćer gubava, pak reče: — Došao sam da izliječim kraljevu šćer, ako me pusti, u dan i noć biće zdrava.
Može biti da nas i sad ko sluša, pođimo viđeti. Kad one pođoše i pod jelu dođoše, nađoše onoga koji bješe došao tražiti sreću i govoraše da je bolja krivda od pravde, te ga ščepaše za četvrti pa a rastrgoše.
Onda ga uzme jedan sluga te ga uvede u dvor, pa pruži ruku na jedno dijete koje bješe uzjahalo na štap pa trče po dvoru: — Eno, ono je Premudri!
natakne na ražanj i pripeče ga k vatri, a moj ti jarac skoči sa ražnja, pa bježi, bježi, te u lisičiju jamu, a lisice ne bješe kod kuće.
Onda se dignu svi zajedno, eda bi kako uveli tetu u njezinu kuću; ali im zalud bješe muka, jer im jarac svakome odgovori kao i zecu.
PAS I KRMAK Zavirio jedan dan pas krmku u korito gdje bješe punano skroba i kukuruza, pa mu zavidje i reče: — Blago tebi, moj lijepi i debeli druže!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Uzalud Mačka doziva drug, daleko bješe zeleni lug. Stari se Mačak za lovom vije, Pijetlića svoga ni čuo nije. . . . . . . . . . . . . . . .
a starac čeka, prolaze sati, niže se lanac dug; nada se mačku, slavnome lovcu, ribaru smjelom i moreplovcu, bješe mu vjeran drug.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ Još se đever s’ snahom razgovara: “Snaho moja, od zlata jabuko! Kad ti tako u rod dobro bješe, Čemu si se udavala mlada?“ — “Moj đevere, zlaćeni prstene!
Domani se zavičaju, Tu ćeš naći mnogo brata! Pozdravi ih, o Jovane! Kaži tamo za ovamo, Bješe zora procvjetala, Zle godine nastupile, Cvijet momci crnogorski, Ostraguše pobaciše, Po sv’jetu se poskitaše!...
“ LjUBAVNE PESME 107. Vjetar ružu uz polje nosaše, Na Jovov je šator nanosaše, Gdjeno Jovo sa Marijom bješe: Jovo piše, a Marija veze; Nesta Jovu mrka murećepa A Mariji zlata žeženoga, Onda Jovo Mari govoraše: “Oj Marija,
Kada kolo na travi igraše, Bješe vedro, pak se naoblači, Po oblaku zas’jevaše munje. Sve đevojke k nebu pogledaše, Al’ ne gleda Milica đevojka, Već
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
kao na primer citat: »Tvrd je orah voćka čudnovata« stoji uz ime ćir-Đorđevo; zatim citat: »Nije vino pošto pređe bješe, nije svijet ono što mišljaste« stoji uz ime staroga predsednika Milisava.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Jedna sinu od Koma k Lovćenu, druga sinu od Skadra k Osgrogu, krst od ognja živa napraviše. Oh, divan li bješe pogledati! U svijet ga jošt nije takvoga ni ko čuo niti ko vidio.
— Utrkmismo Vuka s kapetanom. Znate našu momčad ozrinićku: đe god dođu, svud zameću šalu. Vrag donio na sastanak bješe i staroga odžu Brunčevića; i u njega nekakva šišana, lakat u njoj bješe al' ne bješe.
Vrag donio na sastanak bješe i staroga odžu Brunčevića; i u njega nekakva šišana, lakat u njoj bješe al' ne bješe. Objesio pušku o ramenu, pa čepuka, tamo i ovamo, po poljani kao svi ostali; a odovud neki od
Vrag donio na sastanak bješe i staroga odžu Brunčevića; i u njega nekakva šišana, lakat u njoj bješe al' ne bješe. Objesio pušku o ramenu, pa čepuka, tamo i ovamo, po poljani kao svi ostali; a odovud neki od našijeh, umimogred,
I čujte me dobro, Crnogorci: trag po tragu meni poginuo, da je bješe Srbin ugrabio ako hoćah glave obratiti, ta nevolja kako me boljela!
VUK MANDUŠIĆ Bješe mi se snaha pomamila, bez putah je ništa održati! Otvara' joj knjige na proroke; neki kaže: „Na sugreb je stala“, neki
Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al zube polomi! Nije vino pošto priđe bješe, nije svijet ono što mišljaste. Barjaktaru darivat Evropu — grehota je o tom i misliti! Velja kruška u grlo zapadne.
ZORA JE; BUDE SE I DIŽU. OBRAD Da vi pričam što mi se prisnilo. Naroda se bješe mnogo diglo, kao nekud da krste nosimo; sunce peče da oči iskoče, i tvrđa je kudijen idemo.
Svi se u hlad pod njom sabijemo, uberemo zrelijeh jabukah, kao cukar svaka bješe slatka; pop očita pod njom evanđelje. U to doba pet Martinovićah digoše se jedan za drugijem i za njima tri četiri druga.
KNEZ ROGAN Pričaj štogod, Draško, od Mletakah! Kakav narod bješe na te strane? VOJVODA DRAŠKO Kakav narod, pitaš li, Rogane? Kâ ostali — ne bjehu rogati.
Kâ ostali — ne bjehu rogati. KNEZ ROGAN Znamo, čoče, nijesu rogati, no bjehu li zgodni i bogati? VOJVODA DRAŠKO Bješe, brate, dosta lijepijeh, a grdnijeh deset puta više; od bruke se gledat ne mogahu.
VOJVODA DRAŠKO Bješe, brate, dosta lijepijeh, a grdnijeh deset puta više; od bruke se gledat ne mogahu. Bogatijeh bješe pogolemo; od bogatstva bjehu poluđeli, đetinjahu isto kao bebe.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
A kroz vazduh, kroz gustu maglu, što napunila bješe uske, krivuljaste ulice kotorske razlijegala se drevnjava i plač žena i djece. „Šta je, ma šta je!
Vidjelo se lijepo: „E im se mrijeti neće, al’ jest nešto što ih naprijed kreće.“ To „nešto“ bješe glavom vojeni zapovjednik, koji kad ih s bedema ugleda, naže se pro pervaza, pa viknu talijanski (tj.
ali konji bjehu natovareni drvima, sužbinom, perjadi — i drugijem stvarima što seljaci lacmanima prodaju; a do junakâ bješe dosta i nevjestica i djevojaka, sve po dvoje, po troje, šćućurilo se pod jednom strukom. Jedino ozbiljno bjehu „puške!
Dok tako stajaše, niko ne spusti očiju s njega. Ima ljudi koji bi vazdan mogao gledati, da ti se ne bi dosadilo; takav bješe taj. Prva pomisao, vidjevši ga, bila bi: čudne muške snage!
„Ej! bogami zorna djevojka! Vidi se očevo dijete!“ „A ima li sinova?“ „Ne. Stariji mu pogibe na Debelom Brijegu. Bješe posjekao tri francuske glave, onog dana kad pogibe... A mlađeg raniše Nikšići lani, te umrije od rana.“ „Hej grehote.
Nad Crnom Gorom povijahu se tušti crni oblaci. Sunce je tonulo u more. Sa zapada do pola neba bješe vedro, a od pola put sjevera pavedrina.
„Ko si?“ viknu serdar. Guka se pomače, pa se ispravi. Bješe ćesarski soldat, u sivoj, dugoj kabanici. Soldat diže drhćuću ruku pak prstima tače slijepo oko, govoreći: „Dobri
“ „A što radiš ti tu?“ „Ja pojdu do Cerna Hora. Ja sam deserter, pane!“ Serdar je razumio — otprilike. To bješe obična stvar u ono vrijeme da soldati bježe.
lice na dlan, a svoje žive, crne oči, u njima joj je sav život bio, jer njeno tijelo bijaše kost i koža, a rasta bješe omanjeg, oči uprije opet put domaćina.
Curi na krilu sjeđaše muško djetešce od tri godine, golijeh nožica, jer na njemu ne bješe do košuljice. Dijete uhvatilo se rukama za njezina bujna njedra, a glavu prislonilo na njeno gr’oce, te je ona morala
A kakvo bješe to gr’oce i ta ženska glava! Materine oči a očine plemenite crte, nježnije dakako, sastale se u kćeri. Iza malijeh
Iza malijeh rumenijeh usana dva niza zubi, kao dva niza bisera. Mimo svu tu ljepotu, odvojila joj bješe ljepota crne, kao proljetni busen bujne kose, koji bješe splela u vijenac oko tjemena, i ljepota malijeh mesnih ruku,
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Ovako je rekla loza lozi, jer što su ređe bolje rode. O ŽIVOTINjAMA Bješe mi ga davati dokle mogah žvatati. — Kazao vo ženi kad je od gladi pao, a ona mu onda stala davati kukolj da jede.
zapitao kadiju valja li ženu poslušati, a kadija mu odgovori da ne valja; onda Hercegovac nastavi: „Moja žena jutros bješe navalila da ti ponesem jedan ćup masla; no sam ja međer dobro učinio što je nijesam poslušao“.
(Sad se on nasmije, i prsne usnicama, kao da ne mari ni najmanje, pa im odgovori): — Može mu biti, svakako i star bješe, — (i šljeduje pjevati ovu istu pjesmu, a oni ga opet nekoliko puta zazovu, a on): — A ko to danas zove?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Pilipilj cara kopa pod lipov panj na Đurđev dan. 84. Podiže se peteljeva vojska, te mi oćera po ledu goveda, kad mi bješe u kitu všenica. 85. Podigle se rogoljače, susrete i rendesilo, oćaše i rendesati, neda bendeš ni gledati. 86.
Pošto se onđe s njome namirimo, vratimo se natrag. Ovo bijaše u jesen, i vrijeme | bješe dosta lijepo; ali jedan dan pred noć kad bijasmo navrh Čemerna, nešto se naoblači pa okrene snijeg sa sjeverom da se
” Onda svekrve nestane, i nikad više nije dolazila. 16. PRAVDA I KRIVDA. U jednoga kralja bila dva sina, jedan bješe lukav i nepravedan, a drugi dobar i pravedan.
Idući malo naprijeda sretoše na konju đavola, koji se bješe pretvorio u kaluđera, pa ga zapitaše da im kaže ali je bolja pravda ali krivda.
i rukama do vode, pak najprije umije oči i odmah progleda; po tom zahvati u sud vode i pođe hitro u onoga kralja što mu bješe šćer gubava, pak reče: „Došao sam da izliječim kraljevu šćer, ako me pusti, u dan i noć biće zdrava.
Može biti da nas i sad ko sluša, pođimo viđeti.” Kad one pođoše i pod jelu dođoše, nađoše onoga koji bješe došao tražiti sreću i govoraše da je bolja krivda od pravde, te ga ščepaše za četvrti pa ga rastrgoše.
Tek što zaspao bješe, čuje u pećini klopot svakoja | kijeh veriga, tutnjavinu kao gromovi, dok u tome i probudi se. Kad evo ti na jedan put
On pođe kad li zmaja ne nalazi, nego diže oni zaklop od zlata te na džari bješe, i poćera sve blago što u njoj nađe, a zaklop od nje ostavi. 23. LIJEPE HALjINE MNOGO KOJEŠTA UČINE.
navrvlješe okolo njega Bog zna koliko jagnjića od svake vrste i skačući uzanj stane ih bleka, i to bješe znak kao da ga odvrate od te misli da se ne bi i on jagnjetom provrgao, a one glave što bjehu osječene i na kočiće
” Te tako kad đevojka rukom o ruku pljasnu, svi potekoše u jedan trem. Kad je bilo na po puta, bogme đevojka odvojila bješe, jer pusti nekaka mala krila ispod pazuha.
27. CRNO JAGNjE. Bio jedan carev sin koji se bješe zarekao da se ne će oženiti dotlen doklen gođ u snu ne vidi đevojku koja će mu reći: „Ja sam tvoja, ja ću ti biti
prućeni jedno pokraj drugoga, i počne nažimati sok od one trave sinu u rane a snasi srce mazati njome, i ne izrekao bješe treću riječ: „ustanite nesretnji pa sretnji, ako Bog da!” oboje ustadoše na noge kao da im ništa nije bilo.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A Brzokus bješe i fra-Brne (III), (1819, † 1838, †† ?). Ovaj pošljednji imao je tri brata: Jeru, Juru i Baru, ili kako se u Zvrljevu
II KUŠMELj I KUŠMELjIĆI Jere Jozov Jerković, Brzokus, Kušmelj, bješe štaponog, vrata kao u divokoze, glave okrugle i tvrde, da je mogao njom bukovu dasku razbiti.
Mogao je pojesti pečeno dvize, ali piti je slabo mogao. Pored svega toga bješe mirnjačina, te ga je sitna i žoljava Barica, žena mu, ili kako je zvahu Osinjača (zbog zelenijeh očiju), mogla karati do
To je duje činio kao dobar čovjek, ali tome bješe i jedan krupan uzrok, nije vajde kriti. Rekosmo poprijed da su Jerkovići maličak prihvatljivi, a glad je glad, a ljudi
Sad da prijeđemo na ono što je pretežnije. Kušmelj kao da bješe i najpošteniji među svojim zemljacima. Velimo: kao da bješe, jer ne znamo pouzdano.
Sad da prijeđemo na ono što je pretežnije. Kušmelj kao da bješe i najpošteniji među svojim zemljacima. Velimo: kao da bješe, jer ne znamo pouzdano.
Tome djetetu pravo ime bješe Jozica. Materino pitanje: „Na koga se uvrgao“, imalo je zaista smisla. Jozici je bilo već trinaest godina, a glava mu
Materino pitanje: „Na koga se uvrgao“, imalo je zaista smisla. Jozici je bilo već trinaest godina, a glava mu ne bješe veća od dobre kruške, a prema glavi sve ostalo, tijelo i trbuh mu utonuo pri rtenjači, ele, šaka jada, sašta ga i
U cijelom Zvrljevu ne bijaše djeteta koje ne bi imalo biljega od Bakonjine ruke, ali i njegovo tijelo, bješe puno možulja, ama se nikad ne uteče ocu da ga on brani, nego se svetio sam, koliko je mogao, i trpio junački.
Poslije Bakonje najmiliji bješe materi podjevojčar Škembo (ili Roko), djetence od četiri godine. Pošto bi se Kušmelj isplakao, uzela bi ona Škemba
III IZBOR Bješe u početku jeseni. Jednoga radnoga dana, odmah sunčanom smiraju, Kušmelj i njegovi okupili se oko trpezice, na kojoj se
! Kušmelj i Osinjača istrčaše u avliju i vidješe — prvo što vidješe bješe najdeblji dio fratrov, jer kulaš obrnuo sapi vratima, a fratar se povio na kulašu, pa s nategom izvlači desnu nogu iz
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Od svijeta na kom mi sjeđasmo do nebesa prestolodržnoga rastojanje preužasno bješe - stoput više Zemlje od Urana; sav nebosklon što mogah viđeti mir mirovah bješe napunio sa svojijem svijetlijem
prestolodržnoga rastojanje preužasno bješe - stoput više Zemlje od Urana; sav nebosklon što mogah viđeti mir mirovah bješe napunio sa svojijem svijetlijem šarom. Iz njega se luče besamrtne na sve strane r'jekama sipahu.
strašnijem viđenjem, ustrepeta ka sveštena ptica poćerata smrtnijem kricima narušnika mira vozdušnoga; na kraj bješe došla padenija, no hranitelj krilah sniježnijeh sveštenim je magnetizmom spase. „Sini - kaže - ognjem stvoritelja!
“ Slavoglasno horenje muzike i pjenije besmrtnih likovah počelo se bješe utišavat; već bijeli nebesni polkovi sve mostove bjehu napunili sa svojijem divnijem masama; svak se svome
Divni šator bješe preopširni sa visokim svojim idejama vješta ruka tvorca ukrasila sa blistanjem svake struke bojah igrajućih na
Druga bješe prozračna ideja izvajana na kristalni šator - svemoguća poezija tvorca, okrunjena krunom tvorenija; sve krasote
lećahu šarovah na uredna kola i redove, kolik' luna na teleskop vidna, a lunina cv'jeta i svjetlosti; na njih bješe besamrtna ruka različite izvezla planove, pobijede i veselja neba, sa bojama raznim ukrašene, te u prozrak veselo
kroz oblake od gustoga dima što rojima izbježaju iskre k svodu divnu neba plavetnoga, prezirući nesnosnu stihiju. Bješe sveta kruna mirodavca svojim vidom nebo ukrasila, bjehu njenim plamom veselijem uzigrala nebesna svjetila i srebrne
iz njinoga lanca i tavnice, puštio ga da leti svobodno po opširnoj državi vječnosti i po carstvu svijetloga lica. Bješe grdno jednom mračno carstvo svuda svoju vladu raširilo, i njegovi nakazni likovi ulazahu u polja nebesna (te grdobe
“ IV Dan k večeru bješe već nagnuo u cvijetne nebesne ravnine, dva vjenčana slavom polkovoca uljegoše u guste polkove vraga neba, a nesreće
Prostor cjeo u stara vremena bješe sv'jetlim zasut šarovima, lica tame nigđe bilo nije. Šar svakoji jedne veličine, sa našijem svaki jednak nebom u
Ta je sila i gnjijev pravedni moju tužnu zabluđenu dušu uplašila i oledenila. Strašno bješe ludu prestupniku svevišnjega oca mogućega obučena gnjevom pogledati!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Učas zgrabi i djevojku i zlatan poplun s njom, pa bjež̓ natrag, dok dođe do svoje tete. Ona bješe vesela kad ga vidje s djevojkom, te pusti da ju uzjaše, a uza se priljubi curu, i odoše putem natrag do cara u koga
vesela kad ga vidje s djevojkom, te pusti da ju uzjaše, a uza se priljubi curu, i odoše putem natrag do cara u koga bješe zlatan konj. Bože, trči lisica, trči da se sve vija prašina za njima, dok jedva jednom stigoše do carskijeh dvora.
Išao dalje i išao, nigdje ništa ni pojesti ni popiti, dok ne stigne u jedno mjesto u kome bješe mesnica do mesnice. U cijelom mjestu ništa za jelo nego samo mesa.
I tako se žito odmah ugasi., i on s Milicom ostane srećan. PRAVDA I KRIVDA U jednoga kralja bila dva sina; jedan bješe lukav i nepravedan, a drugi dobar i pravedan.
Idući malo naprijed, sretoše na konju đavola, koji se bješe pretvorio u kaluđera, pa ga zapitaše da im kaže ali je bolja pravda ali krivda. Đavo reče: — Krivda!
i rukama do vode, pak najprije umije oči i odmah progleda; potom zahvati u sud vode i pođe hitro u onoga kralja što mu bješe šćer gubava, pak reče: — Došao sam da izliječim kraljevu šćer, ako me pusti, u dan i noć biće zdrava.
Može biti da nas i sad ko sluša, pođimo viđeti. Kad one pođoše i pod jelu dođoše, nađoše onoga koji bješe došao tražiti sreću i govoraše da je bolja krivda od pravde, te ga ščepaše za četvrti pa ga rastrgoše.
natakne na ražanj i pripeče ga k vatri, a moj ti jarac skoči s ražnja, pa bježi, bježi, te u lisičiju jamu, a lisice ne bješe kod kuće.
Onda se dignu svi zajedno, eda bi kako uveli tetu u njezinu kuću; ali im zalud bješe muka, jer im jarac svakome odgovori kao i zecu.
Domaćin radi gosta odmah zakolje brava, i kad ga iznesu za večeru, ostave od njega glavu čobanu, koji bješe u planini kod stoke. Kad sjutradan svane, krene se putnik dalje svojijem putem da prosi u kralja đevojku.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Tek kad je izbio na čistinu i uzeo svoj dževerdar što ga bješe u krčmi ostavio dok se povrati, razabere se i s tugom u duši osjeti što se s njime bješe dogodilo.
i uzeo svoj dževerdar što ga bješe u krčmi ostavio dok se povrati, razabere se i s tugom u duši osjeti što se s njime bješe dogodilo. Ispije čašicu rakije i, ljuto ucvijeljen, požuri da svoje dostigne.
Krčmar razgleda ispod stolova i po uglovima, otjera jedno veliko pseto što se bješe sklonilo od studeni, i zatvori. Pregleda ključaonicu, ode, a nju ostavi pred vratima. Kiši i hladno je.
Poslije se on na paši sam vježbao, i nauči ubrzo sricati. Jednoga dana ostavi stoku. Gospodar bješe našao drugoga čobanina, a njega ostavio kod kuće da iz magaze iznaša robu i da poslužuje.
ponese vanka onu zraku sunca što je treperila pred prozorom od svoda i padala na sliku svetoga Antona; — i dok iziđe, bješe joj lakše.
Marko u kući postavi na sto jelo i vino što bješe dohranio za večeru; postavi uredno jastuke, i, pogledavši još jednom na sređenu postelju, javi joj se s kućnoga praga.
—Pusti me... — ponavlja Antica, kad se on s praga mače da je za ruku uhvati. —Ti se još otimaš? Što ti je? Ne bješe se udavati... Znala si što te čeka! — Udaju se i druge! — reče ona kao za se. —Tako je u svijetu...
Antica se pogdjekad natrag obazre u noć; žene nose djecu joj u naručju, a jednom bješe i mjesec pomolio, i prve zrake zaigraše na nemirnoj pučini. Požure da čim prvo u Velu uvalu stignu.
Dođe mi na pamet njen udovački život... Iza muževlje smrti bješe joj ostao na brizi taj sin. Da njega i sebe prehrani, odluči se da služi po kućama, pa poslije, nešto prištedjevši,
Time ona bješe sina odgojila i na nauke ga dala. Isprvice nje ideal bijaše da ga zapopi; mislila je: biće čašćen od svoga stada kao i
Zar sam ti ja bolja od žene? —Jesi! —Pa što me ne povede sobom one večeri? —Nisam smio od oca, a žao mi bješe. —Žao? Očiju ti? —Da! Pa je jače k sebi privuče.
I ako dva dana zasebice ne dođem na radnju, neće me više primiti, — reći će, — kao i Danilu Jovanovu, kada se ono bješe razbolio: „Drugi je došao na tvoje mjesto!” I zaboraviće me, kao da me nigda ni vidjeli nijesu.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
sam Bog za Jovana nije ništa drugo nego otelotvoreni logos, reč, kako i stoji u prologu njegovoga jevanđelja: „U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ“ (Jovan 1.1).
ništa drugo nego otelotvoreni logos, reč, kako i stoji u prologu njegovoga jevanđelja: „U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ“ (Jovan 1.1).
logos, reč, kako i stoji u prologu njegovoga jevanđelja: „U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ“ (Jovan 1.1).
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
A žao mi je onoga krštenoga psa te ne šće vjerom promijenit, no jogunasto izdahnu na veljim mukama!... Junak bješe, dina mi!... Ja nožem zamahujem a on svoga Hrista priziva!... TREĆI TURČIN: Pa kakve pomoći i od vjere i od junaštva?.
Tim više smjeha i šale! Pazi, Uso!... (Glasno.) Pa, bako, bješe li mlad?... STANA: Mladić je još. (Briše suze.) Uzorit mladić, dičan, ugledan!
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Busurmanъ, tы, čto li?! I Pyc opet produži energično da se krsti i da nešto šapuće. — Da mješte krsta bješe udario na se čelikovi pancijer, šćah ti vjerovati da pomaga; ama krst? — mučna rabota!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ili nam poj zadovoljstvo po dugom rastanku, Kako negda s ljubom bješe Sibinjanin Janku. Poj seljanske žizni dolju, ljubve drevno žilje, Ili kako pod Rodopom djeve beru smilje.
Tvoga lica bijelog I srdašca vesela U svem kolu ne bješe. Al' mi žao ostade, I žaliću do groba, Đe ti oči ne zgledah, Obrazah li jagotke.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Bog da joj dušu prosti, pokojnoj gospođi, Đurđevoj majci — a bješe dobra i milostivna, lijepo se sa mnom ražgovaraše i upitivaše za ždravlje. Hej! hej!... (Vujo odlazi.
Da smo propali!... PERJANIK: Ne bješe se lijepo ni razdanilo — još je i mjesec pomogâ suncu sjat — kad se boj zače; i krvavo je trajâ, hej do oko
taj ni snagu salomi. VUJO: Bog da mu dušu prosti!... A bješe sinovac, da već ne žnavah valjastijega, a pristâ bi bo’zna srcem viteškijem i uz Obilića... E! e, gospodaru!
Bojić, Milutin - PESME
I pred veče usta David sa postelje svoje, i hodajući po krovu carskoga dvora ugleda s krova ženu gdje se mije, a žena bješe lijepa na oči. II David posla da propitaju za ženu i rekoše: Nije li to Vitsaveja kći Elijamova, žena Urije Hetejina?
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
O tome govori i jedna starinska pesma (Vuk, Pjesme, 1, 421): »Kad bješe gorom zelenom, Pušta se grana od jele Da digne Jane koprene.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Stiže do kolibe, uze ključ ispred stijene, gdje ga bješe ostavio, i uniđe u kuću. Razgleda se po njoj . . da vidi je li sve u redu što je ostavio, i odmah iziđe.
Uto majka se diže da vidi što je, a i otac javi se sa svoga ležaja. Pitaju je što joj bješe, a Cvijeta, mjesto da odgovori, zajeca i najposlije udari u ljuti plač.
Glavom ja, odgovori Rade, — upoznavši u dimu po besjedi svoga plemeštaka, što s ocem bješe po vino pošao, i upita ga: — Što bje od Ilije? — Što i od ostalih, odgovori plemeštak. — Kijamet! . —Kazuj, bolan!
I sine mu lijepo pred očima za čim je gazda Jovo krenuo... Eno komšiji Vojkanu uze sve. Bješe se s njime nagodio da na „rate“ plaća, jer mu sinovi pođoše u, svijet na rad.
Sudac opomenu Radu i on ućuta, osjetivši se lakšim, pošto se bješe izgovorio. Svjedok Ždrale htjede da nešto primjeti, ali sudac ga prekide, jer se trebalo žuriti, a i — založiti se.
— Ne, ono je kao i duga svakojakih boja. Nastade tajac. Ivo kriomice zavirivaše u njene plave oči... Sunce bješe poskočilo. Ispod jednostavnoga šešira sjalo je njeno lice mladošću i spokojstvom.
Pred veče povrati se u grad i instinktivno lutaše oko njene kuće. Nekoliko puta, već umoran, bješe obigrao ovaj komad ulice, dok spazi njih troje gdje izlaze iz kuće. Besvjesno pratijaše ih izdalje.
Zvonce brecnu. Svjetina navre na tijesna vrata. U čas crkva bješe puna čeljadi, kao šipak zrnja. Načičkala se glava do glave. Ivo popođe i pogleda unutra. Misa započe.
Mače se i siđe usred sela... Pod granatom murvom bješe istavio „Pilat” na prodaju svoje sitne stvari. Kada ga je ugledao, dotače se fesa i pozdravi ga.
— I rastadoše se. Ukućani bijahu već svi posjeli. Brat mu Marko, momče okretno no prkošljivo, bješe već posrkao juhu i diže se, pa pođe sam u kuhinju da donese meso i da se zagrize usput o staru službenicu.
— 'Ajde „ napij se još, pa poj opočini! Ivo iziđe uza stube, uniđe u sobu i za sobom zatvori vrata. Bješe razdražen, nemiran. Nije znao šta da počne; časom baci se obučen na postelju.
Putem ozvanjalo blejanje stoke, revanje magaradi i dozivanje čeljadi... U prvi cik sunca cijelo selo bješe na nogama, da otpočne teški rad. Družina bijaše već odmakla iz sela kada je Ivo izišao na poljski put.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
– Kad malo kasnije bješe mi potreba, Od kapi vode, od mrve hljeba, Ili od koje zabave ine, Da mene želja ili plač mine; Ko će mi slađe, ko l'
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
sa profesorima, prevukao bi u duši gudalom po strunama i počeo takođe desetercem, kao svojim domaćim dijalektom: Malo bješe takijeh junaka Kô što bješe Lazarević Luko.
duši gudalom po strunama i počeo takođe desetercem, kao svojim domaćim dijalektom: Malo bješe takijeh junaka Kô što bješe Lazarević Luko.
Šantić, Aleksa - PESME
Ovdje sam prve stihove napisô, Ovdje je s dušom poletila misô Visoko, tamo gdje se istok žari. Ovdje mi negda bješe raj... A sada? Na moje srce grobna zemlja pada, I ja se rušim kô ti, dome stari... 1906.
Za društvo nekad ne bješe nam stalo, O sebi samo govorismo dugo; No danas, draga, sve je, sve je drugo: Sada smo mudri i zborimo malo...
1911. METEOR U staroj bašti, na pragu od vrata, Puni zvijezda sjedili smo sami... Noć bješe plava, i u polutami Rumenio se plod zdrelih granata. Tiho... Sve ćuti...
Uza me, topla, ti se pribi jače, I meni bješe kô da nas u letu Anđeo jedan zlatnim krilom tače. 1911. JUTRO Plavi dim izbija s kamenih ostrva; Po jedrima
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
uhode, on uči svatove da izmenjaju konje, i tako dovodi špijune u smešnu nedoumicu: Mi smo svate uhodili divno: kâ da bješe Kraljevića Marka, ma ne bješe konja Markovoga; kâ da bješe vojevoda Janko, ma ne bješe konja Jankovoga; kâ da bješe
konje, i tako dovodi špijune u smešnu nedoumicu: Mi smo svate uhodili divno: kâ da bješe Kraljevića Marka, ma ne bješe konja Markovoga; kâ da bješe vojevoda Janko, ma ne bješe konja Jankovoga; kâ da bješe Starina Novače, ma ne bješe konja
u smešnu nedoumicu: Mi smo svate uhodili divno: kâ da bješe Kraljevića Marka, ma ne bješe konja Markovoga; kâ da bješe vojevoda Janko, ma ne bješe konja Jankovoga; kâ da bješe Starina Novače, ma ne bješe konja Novakova; kâ da bjehu dva
smo svate uhodili divno: kâ da bješe Kraljevića Marka, ma ne bješe konja Markovoga; kâ da bješe vojevoda Janko, ma ne bješe konja Jankovoga; kâ da bješe Starina Novače, ma ne bješe konja Novakova; kâ da bjehu dva Podrenovića, ma nemaše konjâ
da bješe Kraljevića Marka, ma ne bješe konja Markovoga; kâ da bješe vojevoda Janko, ma ne bješe konja Jankovoga; kâ da bješe Starina Novače, ma ne bješe konja Novakova; kâ da bjehu dva Podrenovića, ma nemaše konjâ njihovijeh; kâ da bješe Banović
ne bješe konja Markovoga; kâ da bješe vojevoda Janko, ma ne bješe konja Jankovoga; kâ da bješe Starina Novače, ma ne bješe konja Novakova; kâ da bjehu dva Podrenovića, ma nemaše konjâ njihovijeh; kâ da bješe Banović Sekula, ma nemaše konja
da bješe Starina Novače, ma ne bješe konja Novakova; kâ da bjehu dva Podrenovića, ma nemaše konjâ njihovijeh; kâ da bješe Banović Sekula, ma nemaše konja Sekulova; kâ da bješe dijete Grujica, ma nemaše konja Grujičina.
da bjehu dva Podrenovića, ma nemaše konjâ njihovijeh; kâ da bješe Banović Sekula, ma nemaše konja Sekulova; kâ da bješe dijete Grujica, ma nemaše konja Grujičina.
Slovenska antiteza, na primer, ne ustupa ni pred takvim originalnim početkom kao što je: „Netko bješe Strahiniću bane!“ Uostalom, ona nije ni česta ni uvek ista: Ili grmi, il' se zemlja trese?
Takvi su, na primer, ovi: Teško svuda svome bez svojega! (Ženidba Dušanova) Pomalo je takijeh junaka kâ što bješe Strahiniću bane. (Banović Strahinja) Sve je sveto i čestito bilo, i milome bogu pristupačno.
Dobra konja, a loša junaka! Još takoga ni viđeli nismo; jedan bješe u zeta careva, i sada je u Vojinovića“. Gledale ga još tri šićardžije: jedno jeste Đakovica Vuče, a drugo je Nestopoljče
Sad da su mi dva sestrića moja, dva sestrića, dva Vojinovića, sad bi oni na majdan izišli“. Istom care u besjedi bješe, Miloš ide, a kulaša vodi Ao pred šator srpskog car-Stjepana: „Je l' slobodno, care gospodine, da ja idem na mejdan u