Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
Što će reći čovek? To je, moja kjerko, bezobrazno. Ne valja ti posao ništa. Jošt ga vataš za ruku. Je l’ nam štogod rod? LjUBA: Nije. STANIJA: Pa koja devojka vata stranog momka za ruku? LjUBA: U igri.
LjUBA: Ala si prosta, majka. STANIJA: Sad ja prosta, što mrzim bezobrazluk; a ti nisi, što vataš momka za ruku. Zašto da ga vataš za ruku; šta je on tebe? LjUBA (smeši se): On je moj švaler. STANIJA: Šta je to?
STANIJA: Sad ja prosta, što mrzim bezobrazluk; a ti nisi, što vataš momka za ruku. Zašto da ga vataš za ruku; šta je on tebe? LjUBA (smeši se): On je moj švaler. STANIJA: Šta je to? LjUBA: Ljubovnik.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
), ništa ti ne znaš dok bazaš naokolo bez veze, a vreme leti li leti, pa vataš poslednji trolejbus za tvoj kraj i posle se prevrćeš u krevetu, jer ti svi oni prizori ne daju mira, sve ono bogatstvo
Sretne me tako na ulici i kaže: Je li, bre Anči, kaže pa ti se uopšte ni s kim ne vataš, kaže ti si sigurno neki frigos, kaže, ili tako nešto, mislim — frigidaire; o svemu, bre, trkeljišeš, samo ne, kaže, o