Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Njih su dvojica, iza dvodnevnog boravka na toj stanici, 1 novembra 1930, baš na pedeseti rođendan Vegenerov, krenuli odatle natrag. Bog zna šta je s njima bilo.
Na polovini puta ugledaše Vegenerove skije zabodene uspravno u sneg, a između njih usađen prebijen Vegenerov štap. Počeše tu da kopaju i, u dubini od jednog metra, ugledaše Vegenerov leš, brižljivo ušiven u ćebad.
Počeše tu da kopaju i, u dubini od jednog metra, ugledaše Vegenerov leš, brižljivo ušiven u ćebad. Leš je bio u svom ledenom grobu, potpuno očuvan, oči otvorene, izraz lica miran i blag.
Njegov verni pratilac tu ga je sahranio, poneo sa sobom Vegenerov dnevnik i nestao za uvek u snegu i ledu. Leta te iste godine posetio sam opet Kepenovu i Vegenerovu porodicu u Gracu.