Upotreba reči vedro u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

I on je upro svoje velike sjajne oči u njeno rumeno lice. Ona se osmejkivala tako vedro, tako nevino da se Milisav nije mogao više uzdržati, nego je zagrlio i svojim vrelim usnama ljubljaše joj snežno čelo.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

MRAK NA PRAGU Odavde, sa ovog praga, kad je vedro, vidi se more iza devet gora! A ujesen se spusti takva tama da ti je najdalji vidik onaj stog!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Vetra ni najmanje nema da duva, no iz dolje digao se plamen u vedro nebo, i kad visoko dim kao debeo stollj izađe, onda se raširi oblak od dima na podobije ambrele, i ozgo ̓lad načini.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Prostodušan, blag, tih, mirne savesti kao dete, on je lako brojao dane života i vedro čekao čas kad će ostaviti svoju kuću, punu kao košnicu, svoj porod očuvan i nedirnut bolešću ni smrću, svoje prijatelja

— Ne branim... — reče Jova i sleže ramenima... Turčin ga više ne može gledati. One mirne reči, ono vedro čelo ljutilo ga je; čak ga je pogled Jovin ljutio!... On mu okrete leđa. — Možeš ići. — Dobro!

Kad stigoše na kapiju, popa viknu. Jedna snaha izide, te im otvori kapiju i pozva ih u kuću. Vedro je sjalo čelo Aleksino. Bacio čibuk, opleo perčin, pa se smeška nekim nebesnim osmehom.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ja ne znam znaš li ti njihove duele. To je ironija na čast, na junaštvo, na razdrljene grudi pred oštrim vrhom sablje i vedro čelo pred brzim zrnom iz pištolja. da to čine deca od deset godina, bilo bi razumljivo, ovako je gadno.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Putnik je pogleda. Pogledi im se susretoše, i putniku se učini jako poznato to lepo i vedro lice. Pogleda na kuću i na tablu na kojoj su bleštala pozlaćena pismena i pročita: »Aleksandar N.

Afrika

vetar SI 15 „ 23,52 S „ 26,28 Z dužine, 311 milja, oblaci, mirno, vetar ISI 16 „ 19,00 S „ 17,51 Z dužine, 308 milja, vedro, talasi u noći, more mirno. 17 „ Dakar. Jedno veče puno uzbuđenja.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Katkad bi se nasmejao, i vedro, i veselo, a kad bi ga Ana pitala, smeje li se to u sećanju, na tu mater, i ćerku, Pavle bi odgovarao: „Ne, nego

I njeno detence je spavalo. Kad su Isakoviči, na dvorištu, sedali u saone, Sunce se pomaljalo. Nebo je bilo vedro, sneg se topio, bilo je toplo.

Njeno lice, međutim, bilo je bledo, i na njemu je bio trag male promene. Nije više bilo onako vedro i veselo. Kao da je bilo i manje, nego pre, mlado.

Teodosije - ŽITIJA

i na kraju života sa anđelima pojao anđelsku pesmu, i da više, posle one anđelske pesme, ne treba druge pojati. Vedro gledajući na ikonu Hristovu, izgledaše kao da dušu predlaže u ruke njegove.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Većim delom godine nebo je jasno i vedro. Ova je priroda ostavila dubok trag na ljudima koji u njoj žive. Potištene čifčije znaju imena najudaljenijih vrhova.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

(Ustaje, zađe mu za leđa i zagrli ga). Nikakav oblačak; hoću da mi je sve vedro. NOVAKOVIĆ: U srećnom braku uvek je vedro. RINA: No, a zar naš brak nije srećan! Imaš li da mi prebaciš što?

(Ustaje, zađe mu za leđa i zagrli ga). Nikakav oblačak; hoću da mi je sve vedro. NOVAKOVIĆ: U srećnom braku uvek je vedro. RINA: No, a zar naš brak nije srećan! Imaš li da mi prebaciš što? NOVAKOVIĆ (brani se odlučno): Ali ne!

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Sad ga opet zaokupi armicijaš, moli ga, moli ga i Čamča, te jedva ga preklone. Noć lepa, vedro nebo, kočijaši sve čuvaju, a ima štale za konje.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Gurajući glavu u vedro, umivajući se pred svojom kolibom, Isakovič pomodre od gorčine i besa. Dok mu je sa brade voda kapala na gole grudi,

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

U Gluhom Dolu kada žena, idući pa vodu, sretne muškarca, mora da „skine vedro s glave i izvadi kuđelju, stane dok muški prođe pa opet zatakne i krene“.

Matavulj, Simo - USKOK

Napolju bješe cibrin a i snijeg već škripaše pod njihovijem nogama. Nebo bijaše vedro i zvijezde veselo treptijahu. Sutradan sve tri ženske iz kneževe kuće otidoše u crkvu.

— Kakvo je vrijeme, Milo? — zapita starac. — Studno, gospodaru, ali je nebo vedro! Na zdravlje ti, gospodaru, Nova godina, da bog dâ! — I s tobom, Milo, daj bože!

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Dečja književnost ne poznaje vapaj za nemogućim i nedostižnim; ona se s nemogućim ponekad vedro igra,češće ga previđa; tragično zasenjena njime nikad nije.

večernjih priča, dobrog starca, koji je sa seoskih zborova donosio pune džepove poklona od kojih u srcu postaje toplo i vedro i čitave se noći lijepo sanja.

Tu je bar zaboravljao sve sitne zlobe, koje truju radost i mute vedro lice života. (Priča o velikom čobaninu) Ćopićev tip dobrog čoveka mora zadovoljiti e, što će reći poetske kriterijume

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Između Dositeja i romantičara naših postoji razlika koja je između razumna čoveka koji vedro gleda preda se u budućnost i zbunjenih ljudi i maglovitih glava koji gledaju nazad u prošlost.

Milićević, Vuk - Bespuće

njegov veseli smijeh, kao da zazveketa njegova sablja koju je on pasao sa tako mnogo uživanja, kao da se pomoli njegovo vedro, nasmijano lice sa blagim, dobrim pogledom; vazda izbrijan, dotjeran, namješten, utegnut; sa namazanom, pažljivo

Radičević, Branko - PESME

Al' opet je preveselo Vavek njemu čarno oko, Opet nosi vedro čelo Kao mladić on visoko: Ta on ima krasna sina, Pa ga gleda pun radosti Pa se seća svi milina Što imade u

Skoči gore, odo na prozore: Vedro nebo nada mnom stajaše, Zvezda jasna do zvezdice sjaše, Tio nebo, tija i planina, Tija reka, tija i dolina, Tio

Pirnu vetrić, zemlja se napuni, Vedro nebo uma se natruni Divnim trunjem, zlatnim oblacima, Sve zlatnima i sve rumenima.

Glednu tamo, zaboravi sanka, No seti se jučeranja danka, Seti s' čuda, a seti se mome, Cela ona beše preda mnome: Vedro čelo, i ti lice belo, Čarno oko, i ti, vito telo, Zlato, sunce, da l' ćeš biti moje?

tamo, a ja ću onamo De bez cveća trava raste samo, Bez drveta, bez ikakva žbuna — Dva, tri kroka — eto mene tuna. Vedro nebo onde nada mnome, Brdo travno ovde poda mnome, Okoline oko mene mile, Da ništa se neste promenile!

Sunce zađe, a spušta se tama, Na nebu je večernjača sama, Nebo vedro, a reka se čista Tamo, amo u prugama blista, Oj Dunavo, o ti reko silna, Ala si umilna!

svakojake, Kušlja tlači, sablja seva, Klikće Veljko, Ture zeva, O tle čalma, o tle glava, Al' pod nebo srpska slava! Vedro nebo na visoko, Ravno polje na široko, A na polju dva okola, Sredom gledni sina gola, Tatarin je — vatra živa —

dragi brate, Kadikada ja s' ražljuti na te, Planu na te kâno oganj živi, A moj brate, za to me ne krivi; Ta i ono vedro nebo gore, Tako uvek ostati ne more, I ono se za časak navuče, Bura dune, gromovi zauče, Da pomisliš svijet se

vas grdna spopade ljutina, Pa lajaste kô na lancu psina, — Psina laje, ali kuću brani, Al' vaš lavež oće da sarani. Vedro lice i slobodno oko, Prava kičma, glava na visoko, I još oni divni razgovori: „Eto sviće, eto zora zori!

Bure nesta — noć je — vedro — tio — Davno danas mesec poranio, Pa već zađe — već je pola noći — Jošte malo i zora će doći — I eto je, veće se

VIII Veče dođe, eto mene tuna, U to doba, di juče bijaše, Vedro nebo, kô juče stajaše Sjajno sunce, kô juče, bez truna, Kito stroma, i zeleni žbuna, Obarajte lisne grane vaše,

Što l' zorica bez brata sunašca, Što bi sunce da mu neba nema, — Što ćeš, pesmo, što ćeš, srce moje, Daleko je vedro nebo tvoje.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

I to je neko poboljšanje. Ali ne valja kad čoveku raspoloženje zavisi od toga da li je vedro ili oblačno. Šta misliš sutra, kad počnu one kišetine? HASANAGINICA: Može i to da smiri.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kad je bilo uveče, žene turiše dve goleme sofre nasred kuće, i počeše da iznose jelo. Na jednu sofru turiše jedno vedro s varenim mlekom, prineše ložice, i tu posedaše svi, pa i siromaha ponudiše da i on sa njima večera za tom sofrom.

A zašto ovo nije drobljeno? — Nema se sa čim, — reče mu baba. Čovek zgrabi vedro s mlekom, ispi ga, pa ga baci nasred kuće, i iziđe na vrata psujući.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

- Smiluj se, Silni, koji si lekar, kovčege raskuj, mahune mračne da nam se pasulj raseje vedro; neka bar sine, uzalud mrtvim, rđom sa trave, krcat, semènit, oblik gorčine koji je stočen u minerale.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ Poskoči mačak čilo i vedro, na maloj barci podiže jedro i skide šešir svoj: „Naći ću gdje se ribica krije, donijeti mladost što mogu prije,

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Neću da kažem ko sam. (Šapatom: gramatik) idem po vodu. Duge sam noćne časove čitao kraj žiška. Vedro spuštam u rujnu reku. Nada mnom stražar motri da l će promaći vile.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Ako li se tome ne vjeruješ, Ti iziđi na to ravno nebo, Ja ću izić’ za goru na vodu.“ — Kada jutro vedro osvanulo, Izlazilo na nebo Sunašce, A djevojka za goru na vodu.

26. Ide moma od ovce, Vedro nosi na glavu. Vedro gu se preliva, Momi kose preliva. Turci kose sekoše, S kose konji šibaše. Oj ubava, ubava!

26. Ide moma od ovce, Vedro nosi na glavu. Vedro gu se preliva, Momi kose preliva. Turci kose sekoše, S kose konji šibaše. Oj ubava, ubava! 27.

— Vita jela čak do neba. Na vr’ jele b’jela vila. U krilu joj ogledalo; Okreće ga, prevrće ga. Prevrnu se vedro nebo I udari rosna kiša — oj dodo, oj dodole! 45. Udri, udri, sitna kiša, Oj dodo le! Moj božole!

Kada kolo na travi igraše, Bješe vedro, pak se naoblači, Po oblaku zas’jevaše munje. Sve đevojke k nebu pogledaše, Al’ ne gleda Milica đevojka, Već preda

BEĆARCI 253. Vazdan vedro a uveče tama, Diko moja, ne smem ići sama. 254. Savio se ruzmarin do straže, — Lolo vraže, džandari te traže! 255.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Jer ljubav će moja pomešati, tajno, po svetu, sve potoke, i zore, i, spustiti na život, vedro, i beskrajno, i kod nas, nebo, i senku Fruške gore. I, tako, bez zvuka, smeh će moj padati, sa nebesnog luka.

A biće: ateist nisu ni ovde zenice, kad sviće, i dah je žića manje, nego u tuđini, čist. U Bogu je vedro. U nas, sve se sneveseli i, kao što jesen ne zna svaki svoj sveo list, umreću zbog Serbie, a nismo se ni sreli.

Nebo kao svilena zavesa pred brdima, sa laganim, tamnim dolaskom zime, u bojama jastreba. Nebo hrvatskog Zagorja. Vedro i tiho polje, što lebdi u visini, puno ševa. Plavo na danu, kao cvet u žitu, vidno i noću, sa dugim svetlim putevima.

I naše „prošlo“. Ti, međutim, stojiš nad širokom rekom, nad ravnicom plodnom, tvrd, uzdignut kao štit. Ti pevaš vedro, sa grmljavom dalekom, i tkaš u stoleća, sa munjama, i svoju nit. U Tebi nema moje ljudske tuge.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Na zemlji u ono vreme beše večito leto. Nebo je bilo uvek plavo i vedro, pa i kad bi nailazili oblaci, u njima ne beše ni munja ni gromova, iz njih se izlivale tihe, plodne kišice i orošavale

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Crkva pustila, svet se žuri kući; svakome vedro i veselo lice: zna da ga očekuje topla soba, razdragana lica veselih mališana, koji jednako štrpkaju oko pečenice,

lice: zna da ga očekuje topla soba, razdragana lica veselih mališana, koji jednako štrpkaju oko pečenice, nasmejano i vedro lice njegove domaćice, pun, prepun sto svakojakih đakonija...

pesničicom, zevnu jedared pa htede opet da legne, ali kao da se nečega seti, trže se, pogleda jasno po sobi i njegovo vedro nevino lice naoblači se... »A-a ... ono sinoć!... Gde je mama, ko će mene da obuče?...

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Junaku se češće putah hoće vedro nebo nasmijat grohotom. Ivan čašom nazdravi osvete, svetim pićem, Bogom zakršćenim. B'jele vlase niz pleći

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Nad Crnom Gorom povijahu se tušti crni oblaci. Sunce je tonulo u more. Sa zapada do pola neba bješe vedro, a od pola put sjevera pavedrina.

Otaš se primicao dugim korakom ali bez hitnje, ka’no ti čovjek koji je siguro onome što radi. Lice mu bješe vedro; nikakva traga uzbuđenja ne pokaza. „Za mnom!“ reče im.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

se moljaše, Na kamenu stojaše, Dva deteta dojaše; Jednom ime Ranko, Drugom Prevrtanko: Prevrnu se nebo I postade vedro Kao čisto srebro! DUGI (kad se ugleda posle kiše) Ko ne vidi dugu, Ne vid’la ga majka Do suđena danka! 3.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” zapita opet vuk, a lisica mu reče: „Hodi, ja ću ti pokazati.” To bijaše oko ponoći o uštapu, i nebo bijaše vedro. Lisica dovede vuka na jednu vodu, i pokazavši mu u vodi mjesec, reče: „Eno vidiš koliki je sirac u vodi, nego loči,

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Nebo je bilo vedro bez mjeseca. Tetka i Srdar se zgledaše, a Brne izbulji oči u njih. Do trena opet proletje plamen u protivnom pravcu, ali

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Plovio je prema Vidinu, vreme je bilo vedro a Dunav pitom pod već zimskim, nestvarnim suncem. Na palubi, Anastasijević je osetio kako se bliže hladnoće i, u isti

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

života njinog radost je krasila štedro; Na glas ljubavi njine ožive priroda cela, I sinje duboko more, i nebo plavo i vedro. Na cvetnoj obali morskoj oni su sedeli često U svetle večeri majske.

I ja sam pokuš'o jednom Da pazim na pesnički uѕuѕ: Da se svojski rastužim, Pa da procvilim u ritmu. Al' ozgo vedro nebo, A u meni nasmejana duša, Ismejaše mi tugu, Te ni kraj najbolje volje Ne mogoh otkriti smrt U prirodi.

sam Bog sveti zna! Proleće, ti, i ja. M. Đurčin CXXXVI U „BEČKOJ ŠUMI“ Sveže je i vedro jutro K'o početak lepe priče; I po granju i po žbunju Nešto se budi i nešto se miče.

Al' u tom času žeđ nas je morila ljuta; Žarka se želja javi da je utolimo; I ti spusti vedro... - za nekol'ko trenuta Svežu vodu pismo da žeđ ugasimo.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Grčki hram, vedro i dostojanstveno biće, počiva u punom blaženstvu na svojoj prostranoj osnovi. To dolazi do izražaja u svima njegovim

„Borba - potstrekač razvitka?“ „Da, dragi prijatelju: - Pred vašim maladim očima priroda se vedro smeši, cveće klikće svojim šarenilom, ptičice bezbrižno cvkuću, a vi veselo gledate u taj lepi svet“.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Trebalo je, prema tome, da ostanem pored zemunice i da čekam. Jutro je bilo vedro, sveže i mirno. U nestrpljivom očekivanju i sedeći na maloj tronođnoj stolici koju mi vojnik iznese, okružen plitkim, u

Niti ga kadgod napušta veselost, niti kazne ima koja bi mogla da pokoleba njegovo lepo i vedro raspoložene. Jer šamar, vezivanje ili zatvor, Sekula Resimić smatra za neizbežno vojničko sledovanje isto onako kao i

Onda umiren nadom da će mu to biti sasvim dovoljno do kraja, komandant očuva svoje dobro, uvek vedro raspoloženje, sve dok se jednoga dana ne dogodi nešto zbog čega umalo ne dobi izliv žuči ili ovom sličan napad.

A trapavo se žena vukla za nosilima, na kojima je Jaćim nekako vedro i bezbrižno ležao, sve dok staroga ratnika u kuću ne uneše i na ratnički ga krevet položiše, mada mu sveću još ne

Ali nebo, na žalost, nije bilo nimalo vedro. Naprotiv, iz njega se proliva jedna kiša, koja više nervira no što ubija.

Po dalekim planinskim grebenima nebo je razlivalo svoje plave osmehe toliko vedro-radosne da nam je duboko ćutanje iza njih ulivalo jedno jedino osećanje one neizmerne nade pred kojom se život činio

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Ali neće dugo potrajati: sutra će vjerovatno opet biti vedro. Lijep i vedar dan predosjećam dugo unaprijed. I spremam se za nj, kao što se seoska djeca spremaju za nedjelju, za

Dohvatio me je za puls — ovlašno, iz reda i navike — i vedro me upitao: — No, kako je? Sad je bolje, zar ne? — Bolje, bolje, mnogo bolje. Već gotovo sasvim dobro. Hvala vam, doktore.

Taj mi je miš bio sva ljepota i sva razonoda koju mi je život u tom času mogao da pruži. Jedno vedro malo krilce kojim mi je izdaleka mahao. Primijetio sam, raduje me svaki dolazak tanke bolničarke.

Majčino raspoloženje bilo je vedro, na njenom licu ležala je bezbrižnost, ona je spokojno pržila svoje srdelice — sve snagom i na osnovu toga što ona ne

i nebrojeno sam puta, u časovima bakine nježnosti za me, uzimao među dlanove njene malko smežurane ruke, sasvim joj vedro gledao u oči i žudno pitao . — Bakice, hoćeš li meni pokloniti taj tuš kad budem veliki?

dnu ipak ima uvijek malo gorčine), već voljeti grešnika kao grešnika, voljeti ga takvog, baš takvog kakav je; voljeti ga vedro, čista srca, bez tmurnog oblaka koje opraštanje ostavlja na našem čelu. Jer opraštanje boli, uprav kao i prigovor.

I, priznajem, njihovo vedro lice podiglo mi je nešto duh: osjećam se polaskan kao đačić koga su pohvalili zbog slučajno pogođenog odgovora.

Eto, kratko je trajao „povišen tonus” kome se onako vedro obradovao moj mladi doktor. U besanici, mentalno sam listao moj lični kalendar, moj godovnik.

I dok se zibljem tako između sna i jave na mojoj bolesničkoj postelji, katkad se sav ozarim: vedro se smiješim viziji tog novog proljeća na pomolu.

Zašto me ovog puta to manje interesira? Nego, čini mi se da je lice moje bolničarke nešto manje vedro. Ozbiljno, ili možda samo zaposleno? Dok ovako zapažam, rekbi da još nismo spali na one najniže grane.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

od staje, po neki stog zaostala sena, tamni se ponegde krovina ia košari, na kačari, a nad celom tom grupom izvio se u vedro nebo viti jablan, pa treperi i veselo odsjajkuje pred sunčevim izlaskom...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Kad je bilo uveče, žene turiše dve goleme sofre nasred kuće, i počeše da iznose jelo. Na jednu sofru turiše jedno vedro s varenim mlekom, prineše ložice, i tu posedaše svi, pa i siromaha ponudiše da i on sa njima večera za tom sofrom.

A zašto ovo nije drobljeno? — Nema se čim, — reče mu baba. Čovek zgrabi vedro s mlekom, ispi ga, pa ga baci nasred kuće, i iziđe na vrata pcyjyći.

— zapita opet vuk, a lisica mu reče: — Hodi, ja ću ti pokazati. To bijaše oko ponoći o uštapu i nebo bijaše vedro. Lisica dovede vuka na jednu vodu i, pokazavši mu u vodi mjesec, reče: — Eno vidiš koliki je sirac u vodi, nego loči,

Petković, Vladislav Dis - PESME

I trag joj ostaje, i slika se stvara: Nebo plavo, vedro, kao njeno oko, Pogled koji priča, teši, razgovara, Pojima i voli i gleda duboko.

Grobovi danas dobro su poneli.” Ja nemam suze za humke sinova, Iz kojih vedro bude se slobode, I novi dani, i priče džinova, I stare zemlje, planine i vode.

Jutro, podne, veče, Nebo mutno, vedro, Kiša, sunce, radost, Prošlost, ljubav, mladost, Strast, navike, žudi, Borba, slava, ljudi, Oko suzno, čisto, Lica nova,

Dolazi doba rada i sreće Uz cvrkut ševa, kliktanje roda; Dolazi danas vedro proleće K'o stari vesnik svetlih sloboda, Dolazi doba rada i sreće.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Bilo je vedro, blago i sunčano martovsko jutro, a kako smo se približavali Njujorškoj luci, topli sunčevi zraci kao da su topili onu

početku moje karijere u Koledžu, bilo je vrlo malo razlike između pašnjaka moga rodnog mesta i kampusa američkog koledža. Vedro raspoloženje i ustreptalost mladog srca bila je odlika i jednog i drugog, pa se i ispoljavala na isti način: u atletici

Nebo je bilo vedro, more mirno, a jasna i poravnata ivica horizonta prema kojoj je bio upravljen brod obećavala je spokojnu plovidbu.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

vidi se, izražaj im je lica zabrinut i tužan, i nemirni su, a imali bi uživati u svojoj mladosti, dok je oko njih sve vedro i upokojeno. —Najbolje je da se povratimo, — ponavlja Spasoje. Nije vajde svoje poslove drugome kazivati.

Osjećaju promjene vremena. Kad je napolju vedro, naziru svjetliju zraku što odozgo s prozora k njima dolazi da im navijesti da je nad njima negde javilo se sunce i —

Naloži vatru, posprema po kući, a osjeća se svakoga časa slobodnijom. Kada rastvori prozore i uvidi da je vedro kao rijetko kada, obuze je želja da iziđe; postupno sve više osjeća u sebi vreo život, a pred oči dolazi joj Spasoje, i

A dan ugodio, kao ljeti vedro. Sreta seljake i prolazi mimo njih i mimo neobrađena polja, ne haje ni za što: on zna gdje će tamo gdje nema težaka što

Petrović, Rastko - AFRIKA

vetar SI 15 „ 23,52 S „ 26,28 Z dužine, 311 milja, oblaci, mirno, vetar ISI 16 „ 19,00 S „ 17,51 Z dužine, 308 milja, vedro, talasi u noći, more mirno. 17 „ Dakar. Jedno veče puno uzbuđenja.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Dim se u grdnim stubovima izvijao pod vedro nebo, tu se razilazio i kao magla pritiskao ceo predeo. Mestimice oblaci dima su tako gusti da su jasne sunčane zrake

13 avgusta bilo je u našem štabu vedro i veselo. Turci su odstupali i đeneral se spremao da pređe u nastupanje. Mnogi u štabu dobili su toga dana odličija i

Svuda tragovi strašne pustoši i razorenja. Vazduh okužen, trava ugažena i sparušena, pa i sama šuma, iako je bilo vedro, sveže jutro, izgledala je oparena i klonula, jer je i preko nje prešao vreli dah rata: grane poodbijane i polomljene od

Sva se ova vojska izbudila tek pred naš dolazak i mnogi su se još spremali. Jutro je bilo vedro i jasno, sunce se tek rađalo i njegove svetle varnice ukazivale su se kao upaljene svećice prvo na rosnim vrhovima

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Je l’ s osmeha tvoga lica, Il’ s vedrine duše moje, — Nek je vedro svud po svetu, Pa ma otkud, svejedno je. Nije tuga moja druga, Sto me jada ne savlada, Moja j’ sreća šarna duga,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Jednu smo joj glavu dotukli, ali je sad ova druga još žešće palacala. Kad je vedro vreme, sa Sive Stene vlada se unekoliko kajmakčalanskim vrhom... A, sem toga, treba znati i ovo.

A ovo, bato, kad rolne, osećaš kao da te diže u nebesa. — Ha! — veli ponosno Kosta. Njegovo lice je ozareno i vedro. Izgleda kao da je tek sada našao pravi smisao svome životu. — Hajdemo!... Posilni!...

Kosta me zbunjeno pogleda, mahnu glavom i nasmeja se. — E, izradi me na brzinu. Njihovo vedro raspoloženje prešlo je i na mene, te sam za momenat zaboravio na strašnu stvarnost. Ali vreme je bilo da idem.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Fantazija je njegova mlada kao jutro rano, obajatelna kao veče čarolijsko, jasna kao nebo vedro, i krasotama u sravnjivanju kao nebo zvjezdama iskićena.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Debelica (bryonіa alba). Upotrebljava se u đurđevdanskim vrečanjima; u gornjoj Pčinji njome se opasuju žene i vedro — »da bi mleko bilo debelo« (SEZ, 68, 1955, 98), a u Leskovačkoj Moravi njome se opasuju deca (SEZ, 70, 1958, 383) i od

Ćipiko, Ivo - Pauci

Pa, rekavši , tragom svojih stopa povrati se kući. Sjutradan, kad je Rade povirio na kućna vrata, bilo je vedro, a kad je odanilo, pokaza se sunce, ali ne može da savlada debele smetove snijega, već nemoćno se odbljeskuje od njih, a

Ona ga dočeka pouzdano, s blagim osmjehom. Časom zagleda se u njeno vedro lice i u uzvraćenu crvenu gornju usnicu! — i pozdravi ih. — Zdravo! Dobro došao!

Stari se, kao na zapovjed, besvjesno diže, nasmija se i pogleda kroz prozor. — Kad je vedro, uvijek ovako sunce zapada, odgovori i pogleda u Iva svojim mlakim očima, u kojima kao da se ogledala sva prošlost

Isprvice strpljivo čeka i — gleda u noć. Iako nije mjesec izišao, nije pomrka — vedro je; zvijezle sjaju nad pučinom koja se nadaleko nazire, i po kojoj su se rasule pri drugom kraju arke—svjećarice...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Taman ih sklopim i zamislim nešto vedro i spokojno (šumu punu pčelinjeg zujanja i golubijeg gugutanja, oskorušu u cvetu, mlaz bistre vode što se cedi niza stenu

Jedne noći pred zoru, Bukara joj je odsekao glavu jednim zamahom sekire. Ne znam niti ću ikada saznati šta je bilo vedro u toj priči. Meni se učinila prilično sumornom i mračnom, no ostale je veoma zabavljala.

Matija Iziđem napolje da nakupim granja po šumi. Vedro je, struji laki vetar između golih bukovih stabala. Voda se odvaja od iscepanih krpa snega, vrluda kroz slepljeno lišće

Znam, danas je taj dan. Nikakav izgovor više nisam u stanju da nađem, da bih odložio penjanje za neku drugu priliku. Vedro je, stenje je suvo, toplo je, nije omorina, nemam prečih poslova. Ništa me ne boli. Poletan sam i čio.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Milo dete, Tim neću da vas morim sad, Ja volim kad se nasmejete, I mene onda mine jad. Ja volim vaše vedro čelo I vaš srebrni, jasan glas, Kad detinjasto i veselo Sitnica kakva dirne vas.

Slatko je kroz život proći i nebu vratiti ono Što duši darova nebo kad na svet posla nas, I vedro, spokojne duše slušati smrtno zvono I s uzvišenom nadom čekati krajnji čas.

Stalan kô stena, mudar kao zmija, On čuva narod i brani slobodu, Čelo mu vedro, a pogled mu sija Kô jasna zvezda na nebeskom svodu On tiranina mačem povrgava, On belim krinom roba uvenčava.

(To još mogu, hvala bogu! Oko flaša, oko nogu...) Je l' prijatno nebo ono, Za „nevine“ tvoje grudi I za vedro tvoje lice, Hladni vetar s Kraljevice? Ti se možda sećaš sada, Kamenice, Novog Sada?

života njinog radost je krasila štedro; Na glas ljubavi njine ožive priroda cela, I sinje, duboko more, i nebo, plavo i vedro. Na cvetnoj obali morskoj oni su sedeli često U svetle večeri majske.

Tu divlje cvetaju ruže i bistra rečica teče, I pesma slavujska zvoni u vedro zvezdano veče. Pastiri danjuju leti i sastaju se ode: Sednu, podviju noge i onda razgovor vode O stoci, vremenu, hrani,

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

„Sve je onde bilo kao stvoreno za ugodno posmatranje nebeskih pojava: ravno tlo, proziran vazduh, vedro nebo, i zbog male geografske širine, rani zalazak Sunca.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

« — nego otvoreno plavetna, onako kao što nebo, kad je vedro, vidimo. »Hi, hi hi! To mora lepo izdavati!« »Još kad pođu u vizitu.« »I kad se aufpucuju, hi, hi hi!

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— Šta je to, dakle, što vas brine; kakve ste promene zapazili na njemu? — Dete je bilo vedro, veselo, raspoloženo, pa odjednom postalo sumorno i ćutljivo.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Zanoćili smo pred Podgoricom, u jednom selu. Sutradan je bilo sunčano i vedro zimsko vreme. Pod nama je šumela valovita Morača, koja je na tihim i dubokim mestima imala boju neba.

Skinuli su mi obloge, i pokrili me. Svest mi se povraća i neko vedro raspoloženje... Graške znoja lipte sa moga tela. Vojnik me briše...

Šantić, Aleksa - PESME

Svaki, žedan, Prima puno vedro što mu pruža ili Žena ili sestra. I svi piju, piju, I vidi se kako damari im biju Ispod znojna grla u nabrekloj

25 Cvetala je lipa, slavuj klicô jasno, Smejalo se sunce radosno i vedro; Ti zagrli mene i poljubi strasno, I pritisnu čvrsto na plameno nedro.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Čitajući pesmu Car Lazar i carica Milica, čovek ne može da se otme utisku da je jutro polaska u boj bilo vedro, svetlo, puno žubora. Polje oko Kruševca bilo je pokriveno zelenom travom.

na najrazličnije načine, da budu oprezni, lukavi, ali iznad svega morali su bigi hrabri i izdržljivi, spremni da vedro podnose umor, glad, žeđ, rane, najteža mučenja.

da udarci na njega padaju i iz našeg neba, da se i naše planine kreću protiv njega, baš onako kao što pesma govori: Vedro beše, te se naoblači, iz oblaka tiha rosa na'đe.

Tako njima bog i sreća dade: do podne im vedro i lijepo, od podne se nešto naoblači, pa okrenu snijeg sa sjeverom; smrzoše se toke za jeleke, a jeleci za tanke

63 SMRT SENjANINA IVA Sanak snila Ivanova majka: đe je Senje tama popanula, đe se vedro nebo prolomilo, sjajan mjesec pao, na zemljicu, na Ružicu, nasred Senja crkvu; đe zvijezde kraju pribjegnule, a danica

Zlo si snila, a gore će biti: što je Senje tama popanula, ono će ti pusto ostanuti; što l’ se vedro nebo prolomilo, i što mjesec pao na Ružicu, to će tebe Ivo poginuti; što su zv’jezde kraju pribjegnule, to će ostat

U kabliće bega učiniše, tj. isekoše ga na onakve komade kao što je kablić (malo vedro). 77 Vuk Anđelić i Milutin nisu istorijski određene ličnosti. Ban Zadranin je mletački providur.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

“ — Eh, ili grmi! — poče da mudruje čiča. — Kako će grmjeti kad je svuda vedro kao srebro. Da se zemlja trese, neće ni to biti. Da udara more o bregove, otkud more oko Drvara? Biće to nešto drugo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti