Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
časnijih socijalnih smislova pesnikovanja, i smatrao je uzvišenom dužnošću da mladom čitaocu pruži „zabavice, poučice vedroga pogleda.
Radičević, Branko - PESME
pa se zarumeni, E ugleda iznenada drago, Ono, brate, sunce ogrijano, Pa se zavi u koprenu zlatnu, I uteče sa neba vedroga. Ali granu od istoka sunce, Te pogleda onoj gori čarnoj, I ugleda, pa se razradova, A gdje ne bi, pobratime mio!
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Stoga smrtni najsjajni poete s vratah neba u propast padaju.“ II Kako sunce dana oblačnoga kada baci s vedroga zapada svoju hitru i plamenu str'jelu na kristalnu krunu Čamalara, tako trenu besamrtni angel na svijetla i ognjena
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Vratio se Ilija Vasić iz rata, pa iako se iz njega vratio kao prava sablast, ostao je onaj isti stari Bakuć Ulija, pun vedroga, miloga i uvek nasmejanoga izraza.
Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA
NINKOVIĆ (posmatra je znalački): Grіѕ nale, belo grao, koje preliva u plavilo vedroga neba, krep-de-šin, sa nešto malo ružičastoga, možda samo opervaženi rukav i rever, ili možda džepovi u tonu...
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
TIHE SUZE (Just Kerner) Tek što je danak svanô, Probudio te maj, Ti vidiš jutrom rano Vedroga neba sjaj. A dok si ti prospavô, Kupeći novu moć, — To nebo, sada plavo, Daždilo j’ celu noć.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
među njima zjape čamotinjom sirotinjstva, onaj koji je otvorio novu epohu srpskog pesništva i mladićkom čari svoga vedroga genija obasjao njenu turobnu sivinu, rodno se prekasno.
Ćipiko, Ivo - Pauci
I nikada ne bi mira bilo. ... Jednoga vedroga zimnjega dana, kad ni suncu led ne popušta, Nikina se bolest pogorša, rekao bi: sada će umrijeti.
— I, brojeći novac, veli bilježniku: — Čudo je ovo, da je i po vražjem zakonu! Jednoga vedroga dana, ljeti, jutrom vraća se Rade, u planinu nad selom, da pregleda ostavljena goveda i kobilu.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Nad njima večnost tavna Spokojno, tiho spušta koprene svoje skut, I kruna božijeg truda, svetilo vedroga dana, U mirnom hodu svome svršava dnevni put.
čuveni pesnik, celo je zborio veče, I najzad, promuklim glasom, sa suznim očima reče: „Istina to je jasna, kô sunce s vedroga neba, Da mladom narodu našem ozbiljno pomoći treba.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
kiša padne, niđe ne bi na zemljicu pala, već na dobre konje i junake“; „da ti imaš krila sokolova, pak da padneš iz neba vedroga, perje mesa ne bi iznijelo“, takvim i sličnim hiperbolama opisana je turska sila.
Đe je čador silnog car-Murata, usred turskog silna taobora, da ti imaš krila sokolova, pak da padneš iz neba vedroga, perje mesa ne bi iznijelo“. Tada Miloš zaklinje Ivana: „O Ivane, da moj mili brate, nerođeni kao i rođeni!
i gladne i žedne, ljuckoga se naranismo mesa i krvi se ljucke napojismo, a moja se krila zakavasiše planu sunce iz neba vedroga, te se moja krila okoreše: ja ne mogo s kril'ma poletiti, a moje je društvo odletilo; ja ostado nasred polja ravna, te