Upotreba reči veki u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

A ceo naš nacion zna da su pijanoj snaši mili, i đeverci. Ona, Ana, Ana, je ta, koju će on, na veki, voleti! Žena mu, međutim, plačući, odgovori da joj je žao što ne može, sad, odmah – kao Kumra, Trifuna – da ga

Đurđe je pomilova. Poče mirno, i nežno, da je u obraz ljubi: „Ti znaš šta te čeka. Da rodiš. Pa u pamet se. Da nas, na veki, Nečastivi, ne razlučajet! Pa ćeš reći, gle! Spavni sad malo, opameti se!

Teodosije - ŽITIJA

“ I opet kao ppe ćutanje i post držaše, moleći se i govoreći: „U te se, Gospode, uzdah, da se ne postidim na veki, i da mi se ne podsmehnu neprijatelji moji“.

Radičević, Branko - PESME

Tad Stojan brzo ka njemu korači, I vide lice kako mu s' razvlači, I vide ruke de s tegle i grče, Još malo, pa mu na veki se smrče.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Nisi za malo vreme stvoren kao mrav; večnost te čeka. Na kratko vreme dobro čineći, vo veki ćeš blagopolučan i blažen biti.

I da ne carstvuje vo veki na zemlji! Otkud se ova čuvstvovanija rađaju razve iz samim bogom u slovesnu dušu ulivene blagodarnosti.

je sve zaludu: post i molitve decu ne rađaju, nego čestni i sveti zakoni brak, jer tako [h]oće bog i tako mora biti vo veki vekov, a ne inače.

vmenjavati — zamišljati, pripisivati vnimanije — pažnja vnutren, vnutreni — unutrašnji vo—u vo vek veka — uvek vo veki — uvek vo veki vekov — uvek vodvoravati se — baviti se, stanovati vozbraniti — braniti vozbuždavati — buditi

zamišljati, pripisivati vnimanije — pažnja vnutren, vnutreni — unutrašnji vo—u vo vek veka — uvek vo veki — uvek vo veki vekov — uvek vodvoravati se — baviti se, stanovati vozbraniti — braniti vozbuždavati — buditi izazivati

Nastasijević, Momčilo - PESME

Iz tri što zadadoh rane, prozrem, već lopiš u mir. daj da za kapljom tebe žeđa me bez utola na veki, za bol, za greh, za blud. VRBE Vazda kad šumom vragolili, povedi s večeri na vodu.

Kad umrem, čekaj me na vodi među vrbama i one tako sane od sete na veki čekaju neke žubore iz neznani. Da ne celujem usne no čelo neveseloj, teklo nam teklo na vale.

Prostreli, o, prostreli me raba. Prominu njinom sablasno ovo ostajanje. Prostreli, o, prostreli. Kamen da sam na veki. Po mojoj senci da mere smiraje i svitanja na trgu.

Iz greha da je neko svet. I muku ovom, i mutnji, da nije kraja. Za blagoslov taj na veki, na veki klet. REČI U KAMENU І I bude, na vodi čudu, gojazna glad, beskrajem nebo, nebo zar?

Iz greha da je neko svet. I muku ovom, i mutnji, da nije kraja. Za blagoslov taj na veki, na veki klet. REČI U KAMENU І I bude, na vodi čudu, gojazna glad, beskrajem nebo, nebo zar? teško priklopi svarenje.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Blaga vnosit vsa v dom naš sa soboju, Đavol musit ustupiti sa zloboju. Tešite se s togo že Hristos va veki Carstvovati budet v nebe s čeloveki... V . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti