Upotreba reči vekuje u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

njihove kosti u prah obrate, ona će cvetati i pobednuju pjesan pojati, jer ona u bogu početak imade, i s njim vekovečno vekuje.

ne može naružiti i porušiti; ista smrt nije kadra uničtožiti ju, zašto je ona roda božjega i s bogom skupa prebiva i vekuje. „Sat pulcher qui sat bonus! Dosta je krasan ko je dosta dobar”, — pametno uči Fedrus.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

! Lepota prođe, a vospitanije traje, što kažu, do groba. A kad pametan čovek već hoće da vêk vekuje, a on gleda, doduše, na ono prvo, ali, boga mi, još više i na ovo drugo. Zar ne? — Ta, ono, doduše, tako je...

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ali, kako da se ocu i majci kao nakaza vrati, kao patuljak vek vekuje? Belim i strmim putem pođe dečak. Nežno ga isprati šuma, a kupinova vreža reče: — Ako ti zatrebamo, zovi!

Na brezi bela košulja, na borovima mrka odela, a na samom okrajku šume samotni orah vek vekuje. Na sva njegova pitanja borovi ćute, a breza mu se u lice smeje. — Kako si čvornovat! Kako ružan!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti