Upotreba reči veličati u književnim delima


Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Ali su se u prvoj polovini XIX veka vezali za Madžare i počeli su veličati „junački madžarski narod... Madžare, koji se uz nas kao braća bore već 800 godina za ustavnost“.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Velike pobede i sjajna vladavina Petra Velikog, — »cara moskovskog«, koga narodna pesma počinje veličati, »samodržca vsem pravoslavnim«, »cara našega«, kako vele srpski zapisi iz toga doba — našle su velika odjeka među

reči: spasitelj, zakonik, zastupnik, prestupnik, pravednik, žrtva, bližnji, propovednik, jedinstvo, duhovni, životni, veličati, itd. itd.

I u svima svojim poznijim spisima on će veličati »slavno pobunjenu Srbiju«, »slobodnu Srbiju«. On slavi srpski jezik, i misli da pravilni, krepki, skladni srpski jezik

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Diže se prava bura, ali se Bakonja ukloni. Njegovi parohijani stadoše ga veličati i pričati začuđenim gostima sve što on može učiniti.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Ja pristrojim nove strune, soglasim samviku, Načnem Marka Kraljevića, hrabrog vjeka diku, Dušanovu veličati stanem silu rubov, No samvika vozglašaše opet samo — ljubov. Zbogom, dakle, vitezovi!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti