Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Hoće Nidžekanja, u svašta će taj zaći — spremno dočekuje vragometni Veselica. On je još od minule jeseni nazuban na strica Nidžu zbog neke pijanke kod rakijskog kotla u kojoj je Veselici izgorjela
— Zar Nidžina budalaština da se ranom naziva? Kao da čita djedove misli, i Veselica zavreči s druge strane ognjišta: — Kakav dragi ajdamak u šake, pa po goloj starki ožeži, ožeži!
Okreni-obrni, dok ti istom Veselica podskoči s mjesta kao da ga ubodoše šilom i dreknu: — Evo ta — Marijana! — Kakva Marijana? — Marijana, čujete li!
— Bogami ti je ta na mjestu — složi se ikonopisac. — Vidi vraga, svemu li se ovaj Veselica dosjeti. Zaista, te iste večeri, na pojilu, stric Nidžo, opsjednut svečanom tišinom i sjetnim bljeskom večernje vode,
Ispade od naše Marijane neviđeno lijepa kobila, kobila i po. Kad god bi je vidio, njezin kum Veselica oduševljeno je kriještao i udarao se po svojoj drvenoj nozi. — Ih-ih, vidi je samo!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
No relativno kratko potrajala je pučka veselica. Na horizontu je zašaralo praskozorje običnih „poratnih” teškoća, poznata „sutradašnjica pobjede”.