Upotreba reči veselje u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

„Džanum, ovakvih svatova nisam još video, niti ću videti... Veselje je to, džanum, pravo srpsko veselje!...“ Tako razgovaraše kaluđer, a ja sam sve odobravao što je on rekao...

„Džanum, ovakvih svatova nisam još video, niti ću videti... Veselje je to, džanum, pravo srpsko veselje!...“ Tako razgovaraše kaluđer, a ja sam sve odobravao što je on rekao... A i šta sam drugo mogao činiti?...

Obradović, Dositej - BASNE

O blagopolučiju podobnih sebi veseliti se, — dostojno razumnog stvorenja veselje, črez koje on usugubljava svoje blagopolučije, radujući se ne samo svojemu dobru nego i mnogih drugih.

No baš kad bi bili samo za ovi život stvoreni, opet neprestano veselje niti nam je moguće niti što valja. Vsegdašnje počivanje bez nikakva posla i truda ne samo što nejma u sebi nikakve

Ništa ne jedu nego mamaljigu; otkud im ono veselje u srcu?” — „Ee, gospodine”, — rekao bi mu neki šaljiv proiguman, — „ne leže njima tvojih pedeset hiljada dukata na srcu!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

, sad TERĆIJE, tur., remeni s kesicama na sedlu TESKERA, tur., dozvola, priznanica TEFERIČ, tur., izlet u polje, veselje, zgrada ili odeljenje za uživanje TERDžOMAN, tur., tumač TOKMO, slov., samo TOLKO, rus., samo TOLKOVATI, rus. slon.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Ne treba se čuditi, veliko je veselje! Slavu slavi David Uzlović, ćata opštinski Došli su gosti sve po izboru. Da već i ne pominjem odabrane ljude iz samog

ne spominjem te ličnosti što su vazda društvo Uzlovićevo, nego da nomenem samo daljne goste koji se potrudiše da mu na veselje dođu. Krasni su to gosti — u daleko ih nije.

Ele, kao što vidite, veliko veselje čini David Uzlović. Tu se jede, tu se smeje i peva, tu se pije, Tu se svira n igra, tu se napija redom u svačije

— E, to je onda drugo! — reče Vidak i prikuči se malo dale drugim ljudima, te se pusti s njima u razgovor. Igra i veselje trajalo je do pred mrak. U sami mrak poče se narod razilaziti, svak na svoju stranu.

Milun uze ugovor u džep. Još malo se prodivaniše, pa se raziđoše. Uoči petrovskih poklada beše golemo veselje kod Srdana Mišića u R. Srdan, dosta imućan domaćin, ženi svoga jedinca, dečaka od svojih 18 — 19 godina.

Ele, golemo je veselje kod kuće Srdanove. Vođevinu doveli, pa Srdan navalio čast i svadbuje se. Svatovi se razveselili, pa grade trista

— Ja ti opet velim: ne može biti! Onako veselje, onaki gazda, onaki ljudi. Nego batali ćorava posla, daj da vidimo račun.

— I opet nastaviše razgovor. Pupavac se nikako i ne odvaja od advokata, nego sve za nj. Tako je veselje trajalo do neko doba noći pa se raziđoše.

Kad ih tu videše zdrave i čitave, diže se vika, graja, veselje. Samo se čuje: »Alal vam vera!... Tako mu i treba!... Baš ste junaci!« I sva ta galama ode pravo Purkovoj kući.

Tako mu i treba!... Baš ste junaci!« I sva ta galama ode pravo Purkovoj kući. Sad tek poče veselje i pijanka, kao na pravoj svadbi. Sunce davno granulo i već oskočilo s dva-tri koplja.

Zarožani, kao ljudi, podremali malo, pa poustajali i nastavili opet razgovor, veselje i pijanku. Nedelja je, ne čeka ih nikakav posao.

— More, vrati mi dete... biće belaja! — viknu Živan. — Okani se ćorava posla! — odgovori Purko. — 'Odi da učinimo veselje kao ljudi! — Aja! Nema od toga ništa dok sam ja živ! — A ti idi otkud si i došao!

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Živeli su složno. To ne beše selo ni opština, to je bila jedna kuća. Ako je veselje, veselje je sviju njix: ako je žalost, i ona je opšta. Bili su svi uzovnici.

Živeli su složno. To ne beše selo ni opština, to je bila jedna kuća. Ako je veselje, veselje je sviju njix: ako je žalost, i ona je opšta. Bili su svi uzovnici.

Nije hteo Ivan gutljaja rakije bez Alekse popiti, niti Aleksa bez njega. Ako je veselje u kući Aleksinoj, Ivan je domaćin, a ako u Ivanovoj, tamo je Aleksa. Radost, žalost, zlo, dobro — delili su zajednički.

Kako da ne bude pakao?... Njihova kuća beše otvorena i sramnu i strašnu, u njihovoj kući beše život, pesma, veselje; ljudi i žene prilaziše njihovom pragu s poštom; oni su odlazili svojim komšijama i bili dočekivani srdačno: niko živi

s poštom; oni su odlazili svojim komšijama i bili dočekivani srdačno: niko živi nije mrzeo na njih niti oni na koga... Veselje, radost, žalost... jednom rečju, sve deliše oni sa svetom i svet s njima... A sad?

I još se jadno spremam! Velim: bog zna hoću li dočekati još koje veselje, daj da se bar sad proveselim sa dobrim ljudima. A kad ono, eto... — A šta je? — Devojka neće. — Neka je nagnaju!

— Stojane! — okrete se Stanko Čupiću — primaš li nas?... Stojan ga samo zagrli... I na krvavom razbojištu nastade veselje što je nebo prolamalo... Odjekivali su od vesele pesme oni luzi i dubrave što su vekovima jauk pronosile...

— Hvala bogu, te i ti dođe!... Ja već digao ruke!... A bilo bi mi žao na te!... — E, evo me!... Srećno ti veselje!... Bog dao te i unuka dočekao!... — Hvala!... I ti, da bog da, te i svoje veselje skoro ovako provodio!...

— E, evo me!... Srećno ti veselje!... Bog dao te i unuka dočekao!... — Hvala!... I ti, da bog da, te i svoje veselje skoro ovako provodio!... Tako je govorio Aleksa, a ovamo jednako mu se otimalo sa usana: ama, ti nisi džaba došao!...

Pop Miloje viknu: — Ne zadržavaj ga, Aleksa! On zna šta radi!... — Zbogom, braćo! — Zbogom pošao! I Zeka ode... Veselje se nastavi. Pilo se, pevalo, pucalo i igralo. Noć se spuštala lagano. Starine, malo zagrejane, potražiše guslara.

— Ne znamo! Mi smo mislili da su međ svatovima. Starojko htede zabašuriti sve to. On poče pričati priče. Ali veselje preseče. Više se ne ču ni pesme ni pucnja. Izgledalo je kao da su se skupili na kakav dogovor.

Ja ću pre naći moga oca i majku nego oni mene! Braćo!... Veselimo se! — reče Stanko, razdragan. I okrete pesma i veselje... Zavrzan skinuo kapu, pa viče: — Dok na jednoj strani jauču, mi pevamo! Ali junak nije baba!...

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Velika je služba bila taj dan, divno je pop pjevao. A poslije službe veselje na sve strane. Puna i krčma, pa sve nazdravljaju popu i njegovu domu.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Pa, izvol’te na svadbu. Još nekoliko nedelja — a javićemo vam — pa ću imati roditeljsko veselje u kući... svadba moje kćeri... — A javiću ti već i ja — veli pop Spira; — i kod mene se sprema, uveliko se sprema.

Posle zvaničnog dela, pošto je ugovoreno koga dana da bude prsten, nastade veselje. Začas se iskupilo društvo iz komšiluka. Našli su i Sovru gajdaša.

Mlâda je bila lepa, bleđa nego obično, a mladoženja stidljiviji nego inače. Veselje i igranka trajalo je samo toliko koliko i priliči nobl-svatovima, to jest do četiri sahata popodne.

iako ga je malo čitao; ali se ipak u tom nije slagao s njim što je ovaj vikao na troškove, svirke, igru, pijanku i veselje, i zamerao mu što je on (Dositej), inače tako učen i pametan čovek — tako pisao i govorio o srpskim svatovima i drugim

Afrika

Žene su pevale povezane između sebe svetlim mišicama; ljudi počeše igrati sve pijanije, da bi ih pozvali na veselje. Bilo je mladića, na primer dobri I polusumanuti Butu koji su igrali kao da nogama biju pirinač, i drugih, koji su pod

Ostali su se sakrili u noć. Imao sam grdno muke da ih nagovorim da se veselje nastavi kao da nisam tu. To je bilo jedno pedesetak devojaka i mladih žena, koje, igrajući u savršenoj pomrčini,

Počinje pravo veselje. Po jedna ili po dve devojke, ili mlade žene, izdvajaju se iz polukruga. Ovaj im snažno tapše. Igraju pred samim

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

onda reče senatoru da ima kuću u Varadinu, kakvu, takvu, ali je željan da ženu, odraslu bez oca i matere, venča uz veselje svatovsko koje će da pamti, dok je živa.

Što, dabogme, nije bilo. Husari su, posle toga, rešili da se veselje nastavi u Varadinu, to jest čak u majuru, u Futogu.

Oni su, uveče, sve zaboravljali, svaku brigu i patnju, pa su, noću, udarali brigu na veselje, a Isakovič je i onda kraj njih, ćutke, namrgođen, prolazio.

nadao se odmoru i gde je hteo da obračuna prodatu kuću u Temišvaru i da ugovori maršrutu u Rosiju, nije zatekao veselje, nego kuknjavu, kao na parastosu.

Mrmljao je nešto, pri tom sećanju, a gospoži Femki je sav njen nemoral oprostio. Veselje, u životu, učini mu se da je, jedino, čoveka, dostojno.

A te trupe, kao da su probuđene iz nekog teškog i ružnog sna, u neko veselje, i same se pojaviše, kao izmenjene. Bile su utegnute, čiste, uglačane, uhranjene. Vesele.

Pod utiskom pohvala, vike, slavlja, kojim su se manevri završili, u štapskvarteri Vitkoviča zavladalo je veselje, pa se šaputalo da će manevri, na proleće, godine 1754, biti još veći, pa će, i carica, u Kijev, doći.

Vuk, na primer, priča kako su u Hrvatskoj skupljali novce, da se kupi barut, i puca, na veselje, što su Francezi u Moskvu ušli. Pa su se i sa jednim slepcem našalili, pa su i od njega prilog tražili.

Smisao života, kaže, našao je u tome, da živi onako, kako mu šta dođe, veselje, neveselost, žalost, radost. Radiće u štali, u zemlji, svoj posao, oraće, kopaće, dok ne počnu manevri, u maju.

Teodosije - ŽITIJA

sreća puni meteža i nestalni; smatraše vidljivu lepotu i obilje ovoga sveta kao senku, i razumevši da je mnogo jelo i veselje i sve što je ljudsko na zemlji sujetno i nestvarno, desnoga puta se dohvati pa se bavljaše proučavanjem knjiga, i nije se

I kada ga primiše s velikom ljubavlju zajedno s blagorodnima njegovim koji su došli s njim, i kada bezmerna radost i veselje i veliko pirovanje behu učinjeni zbog dolaska vazljubljenoga sina k roditeljima, i kada su se veselili mnogo dana, — gle,

I Dok je trajao veliki pir i veliko veselje, izneseni su sjajni darovi. I svakoga od blagorodnih prema uzrastu, prema vernosti i prema časti darovaše samodršci, s

svoj ugašen nemilosrđem pravedno se ne udostojiše da s Hristom ženikom uđu na svadbu i u bračnu ložnicu, u radost i veselje, nego još i drsko uzdajući se u čistotu i post zvahu: „Gospode, Gospode, otvori nam!

I blagodat Božja beše na svima i veselje i neiskazana radost. Uzevši reč, prepodobni reče bratu samodršcu i blagorodnima i svima koji su tu: „Gledajte sada

I kada se, bednik, veselio, predsedavaše opijajući se na tome mrskom i samotnom sudištu, igrajući i veseleći se. A veselje njegovo smrt beše čovečja.

A ako bi se zaustavio negde u dubini, postajao je hrana ribama. Kao što rekosmo, njegovo veselje smrt beše čovečja. Takav, ovako je činio, jer se u svoju snagu i u tvrđavu visoka kamena, kamenoumni, uzdao, a ne u

Svečanost je bila velika, i veliku ljubav i veselje car zbog svog zeta priredi. Te noći u snu, u liku svetoga, anđeo Božji nagovori cara da da svetoga i da bude odnesen

Da nije ko od poznatih mu pre nas došao i s njim se raduje? Ali kakvo je to čudno njihovo veselje, jer ni pesama silu ne uspevamo shvatiti?

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

U čast mačkova povratka, čiča Trišo priredio je veliku gozbu i na nju pozvao krčmara Vinka Šljivića. Bilo je to slavno veselje i pijančenje.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

ćeif) — dobro raspoloženje, radost, veselje ćurdija (tur.) — kratak krzneni kaput Ulan (polj. ulah, hulan, tur. oglhan) — kopljanik, konjanik, vrsta lake konjice

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Gospode Bože, da njegovi roditelji dočekaju da i’ odmeni u svakom poslu i teretu, da im bude od svake pomoći, u radosti veselje i sreća, u žalosti uteha i razgovor; i pomozi, Bože, da dočekam i da venčam i opet i njegovo da krstim!

Majka daruje kuma košuljom, a ostale zvanice čarapama i peškirom. Posle toga nastaje gozba, i veselje traje do kasno u noć. Za vreme šišanja, u Gruži, običaj je da dete drži zdravac u rudi.

(Vrčević, V., 1883) — Kako sad u svadba i veselje, tako dogodine u krštenje i u strižbu! (Knežević, V. M., 1957, s. 241) — Bog ti dao mjesto poroda devet sinova i

Kada se rodi sin, nastaje veliko veselje. Majka koja je „Srpstvu pridala junaka“ srećna je i beskrajno ponosna.⁴⁶ Dok se rođenje sina dočekuje sveopštim veseljem

Matavulj, Simo - USKOK

— Kad se nalaže badnjak u srećnim kućama pucaju puške, pjeva se i čini velje veselje, a u ojađelijem, kao što je moja, tadaj se najgore povrijede nezaliječene rane!

I starac Mrgud i babe smijahu se kao i omladina. To bezazleno, zdravo veselje obuze i Janka. Bog zna kad, čak valjda u djetinjstvu, smijao se tako i toliko.

Pismo i novac dade pristavu, pa otide na veselje. I dvorište i kuća bijahu zagušeni svijetom, ali Milicu ugleda od prve. Bješe s gomilom djevojaka u uglu dvorišta.

On joj šapnu: — Milice, dušo moja! Milice, srećo moja!... Želiš li da ovako bude i naše veselje, naskoro ako bog dâ? Pa se brzo razdvojiše, niti se već sastaše nasamo ni za trajanja svadbe, ni sjutradan, ni dan

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

PROVODADžIJA: Tako je, to jest, tako; kod dobri i pošteni ljudi nema mlogo izvijanja, to jest, i kubure. Kad će biti veselje? (Materi.) Jeste li vi ispitali devojku, to jest? MATI: Ona veli, kako stariji urede.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Motivi su obični i jednostavni, seoska ljubav, seosko veselje, život šumadijskog sela sa idilične strane, sa prostarosrdačnošću i neposrednim tonom narodne poezije.

Radičević, Branko - PESME

latka, Kad ko šeće da je šetnja slatka, Ni se voda sa kamena sliva, Kad ko legne da slađe počiva, A ko traži za veselje cveće — Zaman traži, tu ga naći neće.

krila obadvoja Blizu neba izlečio svoja, Sa neba i rosom zalivao, Munjom vitom krila zavijao, Povratio zdravlje i veselje, Pa udrio u bojeve velje, — Oh bojeva donde neviđeni! Oh klanaca krvlju obliveni!

Eto jezde i zbore o Gojku — Da l' će sa njim po Cvetu devojku, Spremili se, pa od puste želje Pohitali njemu na veselje?

“ A mlada mu — „Cveta je devojka, Mila ćerka — no pij, što si stao — De još jednom — pa s Bogom ostao!“ I veselje beše, pa i prođe, Gojko s Cvetom živovati pođe Lepo, krasno, Bog ih pogledao, Pa im svoga blagosova dao.

Evo tebe jedne knjige bele, Čeda mila moje krvce vrele, — Krvca vrela, a čedo nestašno, Na veselje svako je popašno, A duša mu i noću i danju Svaku praznu razbiti lubanju.

“ 86. Svud zajedno oni šeću Od veselja na veselje; Danci idu i proleću, A za njima i nedelje: Eto zime na izmaku, — Njina sreća ni za dlaku. 87.

PESME II (1851) MILETA I Svud veselje i radost i sreća, Vetrić šuška oko ljupka cveća, Vrelo bistro po šljunku žubori, Tice poju po lisnatoj gori, Pastir

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

sa kakve svadbe, slave, krštenja ili neke druge radosne dogodovštine, obavljene čestito, od srca, ljudima na korist i veselje, a sebi za dušu, da mu se vidi i pripozna pred strogim isposničkim licem slave njegove Kirijaka Mihaila.

Na prostranoj poljani razgorijeva se i buči narodno veselje. Navaljao svijet jela i pića, pritisle sofre sunčanu ledinu. Tu i tamo već prasne pištolj ili zarešeta automat.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Nije zaoglavu! Da mi je znati kako to oni zamišljaju... Ima veselje da im se preseče... JUSUF: Pazi, srešćeš i Hasanaginicu... HASANAGA: Ne znam samo kako da se obučem.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ljudi se vratiše sa rada, stoka uvede u štale, zatim se presvukoše i dođoše vama na veselje i „radost“. I onda, kreštav, jak, suv glas Ciganke Salče zapeva pod tvojim prozorom kad te drugarice počeše oblačiti.

Brzo se zgurih i legoh. Kandilo gori, oko mene toplo, iz velike sobe pesma, veselje. Po celoj kući mastan miris od jela i pića.

Ako su oni kome kumovi, starojko, uveče bi se dizali sa sofre pre ponoći, pre nego što će nastati veselje, pijanka. Uzalud bi ih zaustavljali, molili, oni bi odlazili, izgovarajući se uvek jednim istim: „Neka, neka. Ima kad.

Sveća na sredi stola osvetljavala ih je. I sve se to Anici učini neugodno, najviše što joj svi oni, što joj njihovo veselje ne dođe onako domaćinsko, s nekim redom, poštovanjem: stariji, mlađi. Na pr.

Kostić, Laza - PESME

Blago Tebi! Šta ću više? U tu mi se želju zbiše sve ostale želje velje, svaka radost, sve veselje. Za me nema te miline; i kad mi se magla skine zaborava i tamnine sa mladosti i davnine, to su samo pusti seni, — kuku

Ne čuješ ga zar? pa neka dođe, da ga čuješ bar!” „Okani me se, mahni me se sad, vesele da nam tuđ ne kvari jad!” „Veselje zar? Ti strepiš, blediš, mreš, — ha, još ga žališ? Još ga lubit smeš?

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

sve njegovo junaštvo gledao s planine, dozove ga preda se pa mu da svoju kćer, te s mesta u crkvu pa ih venčaju i učine veselje za nedelju dana.

— Dobro, sinko, samo ako ona pristane! — reče car, pa ode da pita kćer. Kad ona pristade, otvori se golemo veselje i objaviše cijelom carstvu da je car dobio zeta.

Kad ona pristade, otvori se golemo veselje i objaviše cijelom carstvu da je car dobio zeta. Kad prođe svadba i veselje, carev zet uze oca sebi, a maćehu i njena sina ostavi da žive kako znaju.

do jednoga sela, i vidi u selu veliku gazdinsku kuću i u njoj veliku vatru, pa pomisli u sebi: „Ovde valja da je kakvo veselje ili slava“, pa pođe unutra; kad on unutra, a to na vatri veliki kazan, kuva se u njemu večera, a pored vatre sedi

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

LjUBA: Danas mi je najmiliji dan. MILAN: Tome se vrlo radujem. Kad mislite da bude veselje? LjUBA: To je bábina briga. MILAN: Ja bi želio što pre. LjUBA: S moje strane ja sam spravna.

LjUBA: Bábo, evo će da ide majka. NEŠA: A što? STANIJA: Da idem. NEŠA: Kud ćeš pred veselje? STANIJA: Neka veselje bez mene. NEŠA: Kako bi to bilo, da se takva bruka gradi? STANIJA: Ne mogu ti, sinko, ne Mogu.

LjUBA: Bábo, evo će da ide majka. NEŠA: A što? STANIJA: Da idem. NEŠA: Kud ćeš pred veselje? STANIJA: Neka veselje bez mene. NEŠA: Kako bi to bilo, da se takva bruka gradi? STANIJA: Ne mogu ti, sinko, ne Mogu.

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

Nego ništa, neće mi se ni ona dugo ovuda kostrešiti. Znaš li zašto sam te zvao? BATIĆ: Ja ne znam. MARKO: Da bude veselje sad u nedelju. Zašto bi toliko protezali? BATIĆ: Vi ste vrlo dobri.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Gdje god se nađe, tu sreću čara, veselje širi i čuda stvara, prostire svoju čarobnu moć. Tu jagnje luta sa runom sjajnim po šumi gustoj, stazama tajnim i

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

su pčele, podiglo se cveće, Sa dalekih gora povetarac leće; U mirisu cveća, u bisernoj rosi On vam svako zdravlje i veselje nosi. Po poljima travnim razleže se jeka, Odjekuje nebo i gora daleka.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Imalo ih je kao da putuju na neko veselje. A mnogi su nosili u duši nostalgiju za ostavljenom kućom i porodicom. Osmehivali su se na šale, ali je još bilo sete

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— Baš nisi potrevila, reče joj on, smešeći se demonski. Oni sad tamo ručaju, pa da im pokvariš veselje... Ljubica podiže glavu i stade se domišljati ovim rečima. Nije ih u početku razumela.

sad, sad... Da ga ne ostaviš živa!... Pa čim dođeš... pravo u onu sobu... Pa ćemo onda nas dvoje nastaviti veselje. Hoćeš?...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

To ne bila zlatna žica iz vedra neba, Već to bila lepa Ruža od dobra roda. 81. Okolo dvora jasenje, U ovom dvoru veselje, Mladi se Petar ženjaše, Svu braću zove na svadbu, Sva braća njemu dohode, Petar im vino služaše, Braća mu čašu

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Nadah se da ću na brdu umoran da duhnem, začeće i veselje poljupcem da potpirim. Rascvetane padine da vračam i ukunem, nepomičnošću, sav svet da stišam i umirim!

Bio je zaboravljen i skoro sasvim oslepeo. Sudbina pesnika nije veselje, kod nas, ni na Jadranu. Ja sam napustio tog proleća tu akademiju na Rijeci, zbog jednog, komičnog, zamešateljstva oko

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Pevačice utanjiše i društvo se krenu. Uz put se sretamo sa drugim radnicima, te se društvo uvećava, a sa njim i veselje oživljuje. Devojke već otegle »oj Miljano« u troje, a momčadija počinje sa brojenicama.

— More, ne poveravaj se čiči! — Ne beri brige, znam ja njega. Ide taj na veselje, k'o slepci na daću. I nesta ga u pomrčini... Komišioci se već raštrkali.

« Tu se okrete i pogleda po sobi. Sve, čim je proživeo čitave desetine godina, čim je provodio radost i veselje, bolest i tugu, sve što se saživelo s njim, što je postalo sastavni i nerazdvojni deo njegova života, njegova bića: i

Tamo u »Trbonjinoj pivnici« čujaše se svirka i galama; on beše gotov da pođe u to veselje, ali ne mogaše da ostavi ovo sumorno razmišljanje, koje mu je, ako ikad ono sad, u oči tako važnog dana, vrlo potrebno.

pa gleda žudno kroz otvorena vrata i sluša veselu pesmu i svirku, sažižući vrelim očima ovaj nenadni čudni prizor... Veselje !...

–I on mu opet protrese ruku živo, plahovito. Bolesnik se gorko osmohnu i privuče ga bliže k sebi. — Neka ti je srećno veselje... pozdravi mladu, - reče on, pa se zamisli. – Bar ću imati koga da mi izađe na grob, ako ovde umrem...

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

A baš nekako bilo tada neko veselje: slavila crkva u selu. Ko ti tu nije došao iz palanke, pa došao i on da ćari i pazari; da prodaje, a i da kupuje.

Nastade džumbus. Jedno pravo veselje, onako svesrdno. Tu Cigani, jedna slavna družina iz Meljaka, koja se s nekog vašara vraćala i zaustavila tu; tu se

od njega je valjada bolje i lepše umeo samo jedan drugi, neki Vlah u kasarni, kad je Mića s njim zajedno služio u vojsci. Veselje je bilo i bujno i burno, i bog zna dokle bi ono trajalo — kako se svet lepo raspoložio bio — da je samo ćir Đorđe hteo

Svi su učestvovali i silama svojim doprineli da to veselje što bolje i što lepše ispadne. I ćir Đorđe i Ljubica služe i nadgledaju da svaki bude poslužen, a naročito Mića

Zato ga sad gledaju kao malo vode na dlanu i ćir Đorđe i Ljubica kojoj je on i kazao radi koga on tu žrtvu čini. Teče veselje, što rek’o naš pesnik, k’o bujna reka.

dopalo svima i na opšte zahtevanje sviju, a naročito ćir-Đorđa, koji je zahtevao da se sad »zapeva nešto za ćef i za veselje, smešno i od komendiju« — zagudi ponovo Borko drugu jednu, pesmu o dušama, kako su izlazile pred Rista Gospoda i

A gosti slušaju i gurkaju se. Sreta ga umiruje i veli mu da je bolje tako; nije lepo da se veselje krvlju poprska. Svi umiruju ćir Đorđa koji polako dolazi k sebi.

Njemu dakle još sada ćir Đorđe dopusti da završi čim god ovo veselje. Još su jednako umirivali ćir-Đorđa, kojega je ona Borkova pesma onako potresla.

dopisu od četiri puna tabaka pod naslovom Restauracija narodnih prava ili narodno slavlje, napiše kako je to »neopisano veselje trajalo sve do bela dana, kada se veseli i zadovoljni gosti jedva oteše od zaustavljanja darežljiva i gostoljubiva

I taj isti Maksim, da ga zapitate, ne bi vam to znao kazati. »I nakovnji uveličaše veselje! veli Sreta na jednom mestu u dopisu. Još je bilo veselja, i veselih dana, ali ovakvog još niko upamtio nije!

— Pa kako to misliš? — zapita jedan kao od bede. — Pa tako... veselje... sélo kakvo s javnim predavanjem, i igrankom, i tako dalje!

! — Vrlo lepo, izvol’te buriki. Rukovaše se. Doveče dakle osvetljenje, »limunacija«, narodno veselje u mehani i narodno kolo pred mehanom gazda-Đorđevom. Sprema se živo. Birov viče po selu i poziva svet na veselje.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

O Stambole, zemaljsko veselje, kupo meda, goro od šećera, banjo slatka ljudskoga života, đe se vile u šerbet kupaju; o Stambole, svečeva palato,

SE S KONjA VLADIKA, TE GRLI I CELIVA JUNAKE KOJI SU POČELI BOJ S TURCIMA; I TAKO IDU NIZ POLjE PJEVAJUĆI I PUŠKAMA VESELjE ČINEĆI. KADA DOĐOŠE BLIZU CRKVE, ALI JE IGUMAN STEFAN PRED CRKVOM I JOŠT JEDAN KALUĐER, KOJI DRŽAŠE SVETI PUTIR U RUKE.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

“ a drugo, među muškima po čaršiji, kako, kao uvek, posle slave produžilo se veselje i piće u onom čivluku u Donjem Vranju.

I zatim, kako se to celo veselje posle slave svršavalo strašnom kockom na kojoj su, po običaju, oni, njihni muški, kao domaćini, sveta i običaja radi,

Da li baš od pića, ili tek od napora što sve to, svoje pijanstvo, veselje, mora da izigrava, očevo lice izgledalo je bledo, podbulo. I uvodeći gosta u kapiju, poče mu pokazivati na kuću.

A znalo se da nijedan Ahmetov bajram, veselje, radost njegove kuće i njegova bratstva ne može biti bez njega, kaogod i ovamo kod Marka opet bez Ahmeta, ili koga od

I ta blizina baba-Simkina dođe joj još teže. A znala je da sada nastaje i teže i gore. Jer sada će ponova nastati veselje, pevanje. I to, kao uvek, sve će pesme biti o ljubavi, čežnji, mesečini... I zaista, uskoro to i bi.

— iz svega glasa viknu tetka Simka. I da bi, kao što je red, sada posle kupanja nastala što veća šala, smeh, veselje, okrete se amamdžiki: — A mori, što gledaš, šta stojiš tu?

na nju, Sofku, još manje da joj bude bar blagodarna što eto njoj, zbog njene udaje i svadbe, ima da zahvali za to svoje veselje i radost.

Ne mogu da dočekaju kada će već jednom sasvim mrak da padne (ma da je bio pao), sasvim otpočeti veselje? Od kada su već sve sveće po sobama i fenjeri ispred kuće i po dvorištu upaljeni; odavno se oseća jak i silan miris jela

Nije znala šta će, jer eto i to dođe. Dođe da sada ,kao svaka | mati, koja dočeka ovo veselje, mora prva oro da povede. Naposletku i svirači uđoše.

on dočekuje goste, ljubi se sa njima, kada njega ne veseli ništa ni ti gosti, rodbina, ni to jelo, piće, sedenje sa njima, veselje, pevanje i tobož radovanje?! Ali se moralo. Nije se imalo kuda.

A naposletku i treba, pošto će ovo biti njegovo prvo i poslednje veselje sa njima. Pa onda neka bude potpuno, celo! Zato poče odozgo da silazi, a, najviše usled dosta popijene rakije, da

Pandurović, Sima - PESME

Jedna crna jama... Tu će nam ući želja i strast svaka! Setno se nebo oblacima mrači. Ludost, veselje! Raka! raka! raka! Vaj! koga pokrov pokrio je beli! Zar muka nije iscrpeno vrelo? O, kuku! kuku!

TEZA Raskošna dvorana... Svet, muzika, sveće... Blesak i žagor; masa što se kreće Kao val; veselje što raste k’o plima, Radost koja sija na licima svima; I u tome sjajnom hýku mala scena.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ reče Stane, tobož ijetko. Dijete raširi ruke, pa se privi uza nju, da je tim uvjeri o protivnom. Veselje malo-pomalo stade se pomaljati u kući. „Bogu jakome da je za milost!

Pošto se dosta napričaše, serdar će: „Zaludu je sve veselje bez pjesme. Spasoje, danu jednu, onako kako ti umiješ... Dijete dohvati te gusle!

„Ti si vanredno veseo, Jan!?“ reći će Adolf. „A zašto ne? Kad već i bez naše privole biva ono što mora biti, a veselje je jedino do nas, tj. kako uzimljemo stvari!“ „No, no!

Založiše u brzo. Adolf toliko što je okusio. Janko nije ni dohvatio, no se šalio i smijao. Ostali ne dijeljahu njegovo veselje, misleći da je na silu, ali on im kaza ukratko sve, prestavi im budućega zeta.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

da budu ozbiljne i svečane, pohvalne i zahvalne, ali i šaljive i podrugljive, kao što to obično biva u svatovima, gde veselje uzima velike razmere, čemu doprinosi ne samo jelo i piće, nego i sam „čauš“, — specijalan tip narodnog šaljivog glumca.

(ženska kletva u Vojvodini). Vilice ti se skamenile! Vragovi te na rogovima rastezali! Vrane ti se na veselje kupile! Gavranovi ti oči ispijali! Gvozdene opanke nosio! (tj. robijaške okove).

— Bogu se ide kroz majčino srce. — Svakom svoja majka mila. — Mekano je krilo materino. — Majčina ljubav, djetinje veselje. — Nad majkom nema prijatelja. — I bila mati, i mila mati. — Rđavoj majci deca pastorci.

Vaši vodi po šumi šuškali, a zlotvori od muke kukali, a mi u zdravlje i veselje da pijemo, da se veselimo! 3 (PRIJE DAN KRSNOGA IMENA) Zdrav si, kućni domaćine, zdrav ti svak u kući bio kako i ovi

da budu od koristi i na nebu bogu od slave i mrtvijema dušom za spasenje a na zemlji živijem junacima na zdravlje i veselje! Bože, daj sveti dio onomu koji je na njima bio i koji nije bio, Tebi se molimo! A što ću vam dalje?

Ti mene, na ime sve braće naokolo, sad napi u zdravlje, a vama bog udijelio u zdravlje i veselje! A ja ću napiti u vaše pošteno i junačko zdravlje, sreću i napredak, dabogda!

Pomilovao bog vas rod rišćanski, a najbolje nas koji smo ovđe danas. Za zdravlje oba brata domaćina, i našega i vašega. Veselje im ovo sretno i čestito bilo! I za zdravlje svijeh nas koji smo se ovđe sastali u ovi pošteni dom, a pod kućni krov.

Neka stareju i beljeju kô stare planine, neka cvetaju kô prolet, nek' venu kô jesen. Kako sad u svadba i veselje, tako dogodine u krštenje i u strižbu!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” A Stojša mu reče: „Ja tebi ne ću ništa,” pa ga pusti. Onda ga zmaj uzme za ruku, pa ga uvede u dvor i učini veselje za nedelju dana.

sve njegovo junaštvo gledao s planine, dozove ga preda se pa mu da svoju kćer, te s mesta u crkvu pa ih venčaju i učine veselje za nedelju dana.

Kad dođu pred kuću, čuju viku i vide da je veselje: žene se ona dva brata; onda on poviče ispred kuće: „O domaćine!” Kad otac to čuje, on istrči pred kuću i začudi se

Onda ga sin zapita: „Možemo li noćiti | ovde?” A otac mu odgovori: „Drage volje, ali imamo veselje 80 u kući, a nemamo mnogo soba, pa će vam prosti ljudi zaglušati i vikom dosađivati.

” I tako uđu unutra u jednu sobu, a u drugoj veselje. Kad uđu u sobu i nameste se, pokloni im se mati njegova kao gospodi, a oni joj reku: „Blago tebi kad imaš dva veselja u

” A ona im odgovori: „E moja gospodo! jedno mi je veselje, a drugo žalost: imala sam još jednoga sina pa otišao y svet i propao, Bog zna kako je i gde je.

pa preko onoga gosposkoga odela obuče svoje stare siromaške haljine i poklopi se šeširom pa uđe u onu sobu gde je bilo veselje i stane za vrata.

Sad se nanovo učini veselje za nekoliko dana. Posle najmlađi sin odvede oca i mater sa sobom, a braći svojoj dade spahiluke, te su od ono doba

do jednoga sela, i vidi u selu veliku gazdinsku kuću i u njoj veliku vatru, pa pomisli u sebi: „Ovde valja da je kako veselje ili slava,” pa pođe unutra; kad on unutra, a to na vatri veliki kazan, kuva se u njemu večera, a pored vatre sedi

Za tim prešavši preko ćuprije dođe u jedno selo, i prolazeći krozanj čuje sa sviju strana pevanku i veselje, pa se začudi gde sve selo peva. i veseli se, te zapita jednoga: „Kako je to, brate, u vas sve veselo?

” Pa otolen svoj put, te doma. Kazuje ocu sve šta je i kako; | otac mu se vrlo obraduje i veliko veselje učini. One druge dvije sestre pošto viđeše da im se sestra najmlađa vjeri preko njih živijeh i starijih, počnu joj o

odmah dovede devojke iz ona dva grada za dva starija sina, a za najmlađega donese onu žabu, pa ih venča i učini veliko veselje. Kad bude vreme, svedu mladence, starija dva brata svedu s njihovim devojkama, a najmlađega sa žabom.

Sveti Sava - SABRANA DELA

(Jn. 13, 35) Znajte čiji ćete vi biti učenici ovo čuvajući, vidite koju ćemo slavu i veselje postići čovekoljupcem Vladikom poučavani.

da činimo sve što je ugodno Bogu, gledajući na podvige i življenje ovog preblaženog oca našeg, u kojima je sladost i veselje, pominjući Boga, veseleći se u Bogu.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

smijanju, okrene se k domaćinu: „Je li, gospodaru Jovo, ovde je bolje da stari Malenica besedi, koji uzro|kuje smej i veselje, a ja moj razgovor valja na drugo vreme da odložim?

bi[h] se s jaganjci, penjao bi[h] se na unke; sve detinjski posli, pravda, no u onomu vozrastu, koji je sama radost i veselje, ja sam nahodio u tom taku sladost koja je prevoshodila svako blaženstvo, a kad bi[h] s polja došao, kako bi me

Uljezemo. Kad — ali tu svadba i veselje. Na naše iskanje vode mati ženihova reče nam: „Dragi putnici, ovde se danas ne pije voda nego vino; i ako [h]oćete,

” Uljezemo. A kad svatovom kažemo da smo poizdaleka, „Hee, srića,” vikne kum, „kad na ovako veselje iz daleka gosti dolaze!” Reče nam sesti, | jesti, piti i veseliti se.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Evo, skoro će ponoć, u bakrač vodu opet moram da dolijem, a još ništa. — Biće žensko. Večeras spremam gusle za veselje, a strune se kidaju. To nije na dobro. Đorđe mi razbio gusle, a ja opet nove nabavio. — Roza je bela kao sir.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Pa dok iz daljine grmi gradska jeka, I zabave puste što nize čoveka, I bučno veselje tajanstveno huji, zapevaće negde skriveni slavuji I priroda cela zašumeće strasno, I polja, i gore, i bašte, i

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Druže, čuješ, druže, da ti dam jedan praktičan savet. Ali nećeš, brate, da slušaš. Evo šta: udri brigu na veselje, misli na ono, znaš. I proteže se riđi potpukovnik.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Za njim, kao što je red, geguca opštinski birov... Veselje i pravo duševno zadovoljstvo, pomešano sa pobožnom zbiljom, sija na svakom licu... Samo Đurica neobično izgleda.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

sve njegovo junaštvo gledao s planine, dozove ga preda se pa mu da svoju kćer, te smesta u crkvu pa ih venčaju i učine veselje za nedelju dana.

Najmlađi sin se sjeti nečemu i reče: — Braćo, ta mi ne idemo na veselje nego u žalost, jer tražimo očev izgubljen trs, stoga hajde da opremimo tri crna konja. Tako i učine.

Zatim, prešavši preko ćuprije, dođe u jedno salo, i prolazeći kroza nj čuje sa sviju strana pevanku i veselje, pa se začudi gde sve selo peva i veseli se, te zapita jednoga: — Kako je to brate, u vas sve veselo?

do jednoga sela, i vidi u selu veliku gazdinsku kuću i u njoj veliku vatru, pa pomisli u sebi: „Ovde valja da je kako veselje ili slava“, pa pođe unutra.

Kad dođu u prvo selo, a to djevojke uhvatile kolo pa igraju, valjada je bila nedjelja ili kakvo veselje. Kad ugleda đak djevojke, začudi se kakva su to stvorenja, pa onako malo kao veseo i začuđen upita kaluđera: — Šta je

— shvataš li? anterija — kratka haljina sa rukavima koja se nosi ispod druge ar, arovi — konjušnica arata — veselje, igra argatluk — rad pod nadnicu arna — dobra arslan — lav aspra — novac sitne vrednosti aferim — pravo, vrlo

zauvar — korisno je, vredi zafajdu — zalud zaftija — stražar zacrepni — zahvati zahira — hrana zevak — uživanje, veselje zenđio — bogat zijan — šteta zijafet — gozba, čašećenje zolota — vrsta novca zôr — sila, žestina izjaviti (ovce)

džidža — metalni koturić, igračka, najsitniji novac šait — svedok šarapod — trem šeih — starac, poglavica šenluk — veselje, svetkovina; osvetljenje šeher — varom šeh-islam — duhovni poglavar muslimana šikutor — crkvenjak šilte — jastuk za

Petković, Vladislav Dis - PESME

pa i žele! Čini mi se kad bih plak'o — To bi bilo tek veselje! ... Ali suza baš nikako. Katkad samo dušom pline Uspomena i magline Zasnivane moje sreće, I zadrhti biće celo: Iz

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Dobri stari ”Neptun” imao je posla da sakupi svoje ”nimfe” u sitne večernje sate i da ih natera da zamene veselje napornog dana odmorom blagoslovene noći.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

ih pred sobom žive: njih dvoje, jednog do drugoga; i dok ih gleda, zaboravlja na nevolju i besvjesno u duši mu se useljuje veselje: dok je njih, što će da žali! Zar na svijetu ima išta jačega i vrijednijega mimo njih?

za put pripravila, poče da poima bolje svoj novi položaj, i čim se više primiče dan odlaska, veća je strepnja obuzima: veselje i strava da ide u susret nečemu novome naizmjenice savlađuje njenu žensku prirodu, a na mahove, ugrožena zlosrećnom

i zelenilo, i šarenilo boja novoga sveta, i nagli utisci čisto se odbleskuju kao da je tek sada zaigralo probuđeno veselje života. Gledaše dolje pod sobom prostrano polje obraslo vinogradima, posuto zelenim, srebrnastim maslinama.

Marko sede sa njima pored vrela; odmara se i čeka da počne velika misa, jer tek posle službe nastaje veselje... Po Dubravi uokolo već se peku na ražnju janjci i ovčevina; dim se gubi u svetlosti dana, a vonj dopire do njega i

i hladno piće, čuje se pogdekoji poklič prodavača, da svrne pažnju, i odelita pesma momčadi, ali još nije nastalo pravo veselje; ono je zatajano, prigušeno, jer treba pre svega odati poštu svecu, slušati pred njegovim kipom svetu misu.

Sitni su, tesnogrudni... nisu obilati.... kao nečim potopljeni .,.. Ali veselje prevlada. Božičini obrazi preplanuše kao vatra, a u tamnim očima što na nj zamiču jednako nešto igra, mami ga i jari.. .

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

i to u dva navrata: jednom nakratko, uveče, kad se sklonila u kuću prekoputa, odakle je krišom posmatrala svadbeno veselje; zatim ujutru, kad je krenula na venčanje.

Čuje se svirka. On, njen mladoženja, kao završavajući poslednje veselje, već umorno ali veselo, nestašno i razdragano se izvija, zanosi i prati pesme koje svatovi odlazeći od njih pevaju,

(Z) „Zna kako će sad nastati ono veselje puno, milo, utoliko punije, veselije što se zna da je tu, u kući. Svi su svoji tu, u kući, zagrađeni, odvojeni,

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Bi!... I sam je Turčin već... Gočevi biju. Sulj-kapetan je objavio svoju odluku za Sina, te mu navališe Gorani na veselje. I oni su kao ostali svet. Iščekuju čuda od rasipanja i pokazivanja. Pa to i ne kriju.

“ Niko ne zna da je on jedva u ćemeru nabiljušio pedeset dukata da obavi sunetsko veselje, no sve zinulo da vidi čuda od zlata i gospoštine... Vidi to kapetan, pa ga nešto štrecnu.

da se odriče od svoje slabe i hoće jaku tursku veru, pa se u petak pre podne uz bubnjeve i zurle, uz veliko tursko veselje i radovanje, poturčio. Tome najpre ni Kaludrani nisu verovali. Pobogu. zar može Kolašinac verom okrenuti?

Vidiš kako je divna mesečina, ječam stigao, pozvale me drugarice udate i neudate. Biće veselje, zirne i gočevi, eh Anadol je ovo i praznik za mladost kad pada ječmeni snop!“ — „Aman, pa ti si moja žena!

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

SARA: Siperb, siperb, vi vašem rangu čest pravite. Ali kažite mi, madam de Ružičić, kad će biti veselje, kad će se jesti, piti, unterhaltovati? FEMA: Ja moram ili drugu kuću načiniti, ili gdigod za vreme pod kiriju uzeti.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Žene su pevale povezane između sebe svetlim mišicama; ljudi počeše igrati sve pijanije, da bi ih pozvali na veselje. Bilo je mladića, na primer dobri I polusumanuti Butu koji su igrali kao da nogama biju pirinač, i drugih, koji su pod

Ostali su se sakrili u noć. Imao sam grdno muke da ih nagovorim da se veselje nastavi kao da nisam tu. To je bilo jedno pedesetak devojaka i mladih žena, koje, igrajući u savršenoj pomrčini,

Počinje pravo veselje. Po jedna ili po dve devojke, ili mlade žene, izdvajaju se iz polukruga. Ovaj im snažno tapše. Igraju pred samim

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Kiša pljušti, nebo plače, Pa veselje muti. — Onda nisam ni pomišljô, Na što li to sluti. XL Svako jutro sunce suši Biser-rosu sa cvetova, Sunce zađe,

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Sreća mi se, hudom, ah! ne smeje, Ljubov uvek ljubjaščeg me beži; Men’ veselje radost i ne veje: Mome skorb i jad na srcu leži.

protu Nikolu Popovića, da mu se pošlju gajde, i kad ji je dobio, to o svome krsnom imenu, svetom Jovanu, kad je najveće veselje kod njega bilo, ode u drugu sobu, udesi ji, i onako s mešinom pod pazuvom i prdaljkom na ramenu uđe među rusku gospodu,

Ujedinjen š njom, hranim moju žalost, Jer serce već ne zna drugu radoѕt... Okol mene sav svet uživa veselje, Dok ja vapijem.

Razgovor narodnim jezikom i o narodnosti vođen oživljavao je celo veče i veselje. Tako se na radost onoga koji je trud na sebe primio i celu stvar vodio reći može da je ovaj bal, otkako se pamti,

Bal je rečeni pravo srpsko veselje bio. Na njemu su svi prisustvujući bez različija vjeroispovjedanija srpskim jezikom zborili; na njemu se srpska narodna

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— muslimanska bogomolja džube — „muška i ženska duga gornja haljina bez rukava (ili s kratkim rukavima), zubun“ šenluk — veselje uz pucnjavu šikutor — izvršilac sudske presude šikucije — vidi šikutor šićariti — lako steći; zaraditi škrljak —

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Pop Trajko već brižno prolazi i ide kući znajući da će mu sin, kao uvek kada u komšiluku ima svadba, veselje, on već tamo biti, opiti se, načiniti svađu, kavgu...

i negledanju onako pravo, otvoreno u Mladena, Mladen je znao: da ona zato dolazi što hoće da je sada, kada već ovo veselje, pijenje, obuzima sve, hoće da je tu, kod njega, da ga odvede kući, bojeći se, strepeći, da možda sada, uoči njene

Dala sam im. — I, kao da bi ga odvojila sasvim od te čaršije, mehane, berbernica, gde je već uveliko išlo piće, veselje, i što više privukla kući, tamo, ka njima, počela mu je pričati: kako su i šta za svadbu od njih uzeli; koliko čaša,

da se od kuće do suprotnog zida šeta, ide, da sluša kako iz suprotne [nove] kuće, preko ulice, razleže se pesma, veselje, burni klici i čak puške. Jer sada njega nema. Nema od koga da se stide, ustručavaju.

Zar mi je znao za detinjstvo, mladost, igru, veselje? Ništa mu ne dadoh. A ono, čedo moje, da ja ne bih bila kriva, vidi da ja ne dam, pa i samo neće, samo mi se je

snaha mu, ljubeći mu ruku, ovlaš je i brzo dodiruje, žuri se da što pre skloni se ispred njega, ode s mužem na sedenje, veselje, ćeretanje. — Ako, sinko! — veli joj. — Samo, gledajte, ranije dođite. Nemojte da se zadocnite.

Kako po ulici, iza kapije prolaze ljudi, idu bilo svojim kućama, bilo na sedenje, večeru, veselje. Iz čaršije opet žagor, kretanje. Iz koje kafane čuje se svirka.

Ćipiko, Ivo - Pauci

I Radinu nadu, ponos i veselje odnese jedna vedra noć i proljetnim suncem obasjani dan. Ali Rade ne klone; odmah nastajnih dana poče preoravati

tendencije, bijaše mu u duši tužno i mračno; i samo na dogledu prirodnih pojava, u prostoti, vraćaše mu se mir i blago veselje. Ubrzo i on više ne osjećaše nikakovo poštovanje prama spoljašnjim obredima.

Po ulici prostirahu se otegnute sjenke. Mladić izbije na otvorito i zastade. Selom zaliježe se pjesma, smijeh i veselje. Umoreni životi, istrgani svakidanjim radom, nijesu tražili počinka, već se podadoše mladadačkoj obijesti.

Često se sijelo zametalo pred Jurinom kućom i divlje veselje buktilo bi u društvu. Pa, ako bi pogdjekad iz usta kojega starijeg čovjeka pala riječ o nerodici i drugim nevoljama,

On se bijaše navikao na more i polje, na mladost i njihovo veselje i na brige i nevolje cijeloga sela... Podao se nehaju i prostome životu, pa teško mu bijaše otrgnuti se nanovo od njega.

Mislio je na smijeh i veselje zdravih djevojaka, u čijem je društvu bio uvijek veseo i razdragan. Uživao je u njihovu veselju, a ljuto bi ga boljelo

Razgovarahu o rubaču i porezu i o koječem drugom, dok najposle nadvlada mladićko veselje i nekoliko ih u po grla zapjeva...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Na sam dan njene svadbe našao se Dadara, valjda po nekom poslu, u Sirču i slučajno svratio na veselje. Izveli su mladu. Dok je, gledajući smerno preda se sedela u čelo svadbenog stola kraj mladoženje, Dadara ju je

Ilić, Vojislav J. - PESME

I tajna sila, sveta moć, Rasiplje svete žŷdi, I nebom trepti tiha noć, Carica burnih ljudi. Veselo, druzi! Naša ćud Veselje nama gradi.

Ta i sam će Rudnik, kad ga smej probudi, Od silnoga smeja da razvali grudi. Za veselje takvo i za ljubav njinu, Sam načelnik pristô da predstavlja svinju.

Al' taj mladi život, koji svakog snaži, Nemilo me dira i dušu dušu mi draži. 3. Šta se mene tiče Ladino veselje, ili čija radost ili čije želje? Kô sumorni putnik na prazniku tuđem, Zar sa sumnjom svojom da međ goste uđem?

Svak za sebe radi, svi za sebe žive, Samo se za propast uzajamno krive. 9. Pa šta me se tiče njihovo veselje, Ili njine nade ili njine želje? Kô sumorni putnik na prazniku tuđem, Zar sa mračnim čelom da među njih uđem?

korintska hetera sedi; Ona je podigla oči i strasno Avgusta gleda, I plamen ljubavi blista sa njenih obraza bledi'. Veselje vri i bruji...

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Odjedanput umuknu sve. Strah i grozne slutnje obuzeše srca svih učesnika kongresa, ali se brzo pretvoriše u radost i veselje, kada se na vratima sale ukazaše francuski vojnici.

Stanković, Borisav - TAŠANA

SAROŠ Nisam ja aga. (Kosti i Risti): Jedan do Naze, drugi do Rešid-bega. Čujem, kod njega je veselje, tamo su i ostali begovi. I Naza sa svojom družinom da dođe, a begovi tako isto. Kažite da ja zovem.

NAZA (uplašeno Sarošu): Što je to, što ovako dockan, u nevreme, veselje i svirka? Da me je sam paša zvao ne bih mu došla, ama ti, ti si moj paša!

Sad će i družina da dođe, a ja potrčah da vidim šta je. SAROŠ (pokazuje joj da sedne): Sedi. Hoću veselje. Sahranjujem se, iza moj parastos ovo poslednje veselje! NAZA Lele! Da te opet kod kakve bule ili hrišćanke ne uhvatiše?

SAROŠ (pokazuje joj da sedne): Sedi. Hoću veselje. Sahranjujem se, iza moj parastos ovo poslednje veselje! NAZA Lele! Da te opet kod kakve bule ili hrišćanke ne uhvatiše? SAROŠ Još gore.

Dokle ćeš? Što ne paziš na sebe?« Sada sve to izgubih, Nazo. I zato, ovo je poslednje veselje. Sutra, na konju ili peške, odoh odavde, za uvek. Jer bez nje, njene kuće, ne mogu, a k njoj — ne smem.

Juče sam mog Asu zaženio i zaprosio mu devojku. I sada tri dana veselje. Eno ostavih gočeve i zurle da sviraju. I kada nam ti javi, jedva dočekasmo. SVI BEGOVI Tako je, jedva dočekasmo.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Odjedared se osetilo da puca zora. Svetlost i stvarnost. Sati opet kucaju, i svaki dobio svoje ime. Veselje usahnu. Nešto jedva vidljivo, ali ipak jasno kao beo konac, zategnu se kroz prostor i vreme, i predeli mlado i staro,

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

punoj uniformi, i razumevši nameru naše Čimpeprič, s najvećim toržestvom mladence venčadu, posle kog takovo je strašno veselje sledovalo da su nji osmorica s razbijenim glavama kući otišli.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Besposličari su zijali tupo u konje i topove. Mladi parovi su veselo ćeretali. Svaki po svom poslu. Mi u smrt, oni na veselje. Potporučnik Dragiša ljuti se na Grke, i veli: — Ama biti Grk, to već nije nacija, nego unosna pro-fesija.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— Bolje da nikog nije izabrala! — s negodovanjem uđe u ljušturu Rak-pustinjak. Šta ima on s tim šlja— mom unaokolo! Poče veselje! Kako je nemirno kružilo jato riba! Lelujala se morska sasa. Otkidao komade pečenja jastog i delio ih veselom društvu.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Sve bre, sve zovi ovamo na radost i veselje! TREĆI ČIN PRVA SLIKA Gostinska soba Hadži-Tomine kuće. Na sredi sobe, na dušecima, leži Stojan, opkoljen, ututkan

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Takvi su, na primer, sledeći: „To izusti, a dušu ispusti“, „Bog mu dao u raju naselje, nama, braćo, zdravlje i veselje“, „Nas lagali, mi polagujemo“, „Odvede je u bijelu crkvu, pokrsti je i vjenča je za se“.

dotle li se zulum oglasio od sestrića od Vojinovića! A tako mi moje vjere tvrde, dokle mene to veselje prođe, obojicu hoću objesiti o vratima grada Vučitrna, po svijetu da me ne sramote!

“ Veli majka Kraljeviđu Marku: „O moj sinko, Kraljeviću Marko, u svate se ide na veselje, na kumstvo se ide po zakonu, na vojsku se ide od nevolje: idi, sinko, na carevu vojsku; i bog će nam, sinko,

polje pod Žabljaka; a čobani stada ostaviše, devet stada osta na jednome: sve se slomi u široko polje gospodaru jutros na veselje.

Nu rasturi to veselje tvoje, moj ujače, Crnojević-Ivo! E smo našu zemlju opustili, slomila se zemlja u svatove, osta zemlja pusta na

Znaš, sestriću, ne znali te ljudi! da ću tamo junak poginuti, neću moju snahu ostaviti, ni veselje jutros rasturiti. No kako si mene starješina i pošao đever uz đevojku, nu nabrekni na kamenu gradu, nu nabrekni,

Tamo raslo klenje i jasenje, među nama zdravlje i veselje! 62 JANKO OD KOTARA I MUJIN ALIL Knjigu piše od Kotara Janko, te je šalje u kršnu Kladušu, a na ruke Mujinu

Bog mu dao u raju naselje! Nama, braćo, zdravlje i veselje! 64 SESTRA ĐURKOVIĆ-SERDARA Otkada je svijet postanuo, nije ljepši cvijet procvatio što je danas na ovu godinu u

napad na Turke kod Obrovca na Cetini Šekular — kraj i pleme u Crnoj Gori šemno — radosno šenica — pšenica šenluk — veselje, svetkovina šer, šeher — varoš šestoper, šestoperac — buzdovan od šest pera šeta — šetnja šikovan — pozlaćen šićar

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

pametno, a ovako — virnem unutra kao u neki prazan zeleni bunar, a odozdo kao da neko šapne: — Hu nema ništa, natrag veselje! — Pa dabome da nema. A kad je u tebi nešto i bilo glupa zelena boco!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Uši imaš, poslušaj mobu našu, i pregni k nama tvoje uho. Ruke imaš, da ih pružiš na podavanje. Ušla si na veselje tvoga gospodina, ama i naše si veselje, ti sama u našoj griži.

Ruke imaš, da ih pružiš na podavanje. Ušla si na veselje tvoga gospodina, ama i naše si veselje, ti sama u našoj griži. Kade si nam za potrebu na zemlji, ti, naš grad velikoga cara, mesto tvrdo koje će nas od

Ko nauke nejma, u mnoga zla upada. Kakvo mu je videti podretlo, takvo mu ide poteklo i napredak. Svako veselje s tugom i plačem je pomešato. Kano kurjak s kožom valja nam plaćati. Rešetom crpe vodu.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Već bilo venčanje, prošao ručak i sad posle podne grdno veselje u kući čorbadži-Zamfirovoj. Sve se sleglo tu. Silan svet se okupio, pa prekrilio sve odaje, doksate, avliju i sav

on, tužan, povukao se neopaženo u jedan ćošak u avliji i odatle, skriven od očiju sviju, gleda sav taj šareni džumbus i veselje i traži očima nju... Malo posle, eto i nje, Zone.

!...“ Tada zasviraše Cigani i sve polete i poče se hvatati u kolo. Tu odnekud i ludi Gane Klinčar — i njega privuklo veselje.

GLAVA DVADESET PRVA U njoj je opisano poslednje momačko veselje Manino. Mane je otišao zadovoljan kući. Poljubio majku u ruku, kazao da pristaje, a sve ostalo, reče, njena je briga!

U Kaloferlijskom hanu džumbus i veselje... To se Mane sa drugovima veseli... Čuju se ćemaneta, pište zurle, zveckaju čampare, a goč potresa temelje staroga

i ostavi ga, dade dahire Dudiji, neka ona kupi bakšiš, a ona se povuče, ućuta, i gledaše kroz prozor u mrak, u noć... Veselje se produžilo ipak, iako je Ajša tužna bila.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti