Obradović, Dositej - BASNE
oni čovek koji svaki | dan dobro tvori samo zato što sebe pred bogom dužna k tomu čuvstvuje, ne prestaje blagodareći večnomu Tvorcu što ga je u sostojanije položio da to može činiti, i nahodi prebogato nagraždenije u vnutrenjem svoje sovjesti
Ti oživljavaj srca naša i oduševljavaj dušu našu, da smo blagodarni jedan drugomu i svi skupa večnomu Tvorcu, s ovim sveštenim srodstvom sojedinjeni i ovde blagopolučno da živimo i večnog života dostajni da se pokažemo.
sad je već vreme došlo da se imena i pamet onih koji što znače u opštestvu ili večnoj česti i slavi, ako su dobri, ili večnomu beščestiju i poruganiju, ako su zli i nevaljali, predaju.
no poznajemo i verujemo u boga jednoga, sad ne trebuje ni ubruscem ni kostima apostolskima klanjati se kromje bogu večnomu.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
da se smiluje na sve nas, da nam otvori oči uma da poznamo šta je polezno i potrebno našemu blagopolučiju vremenomu i večnomu.
onima koji su to isto zaktevali, a drugo, koje je meni najvažnije i srcu mojemu poželatelnejše i dražajše, za predati večnomu vospominaniju potomkov naših imena moji[h] ljubimejši[h] prijatelja i blago|detelja koje je preblagi božji promisal za