Upotreba reči vijati u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ko će danas na svetac da krade!... A i da ima, velim, lopava — nit on može bežati, nit ga ja mogu ovakav kakav sam vijati i stići, kad smo obadvoje, što rekli: dva dedaka, obadva jednaka! Hahahaha! Aj, je l’ dobro divanim?

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Bolje je s mudrim plakati, nego s ludim pjevati. — Ako je ko lud, ne budi mu drug. — Ko s vukom druguje, nauči se vijati. — Uz krivo se drvo i pravo iskrivi. — Ko je sebi zao, kako će drugom biti dobar?

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

perce, ona ga je, kad ju je ono dodirnulo, počela da odbija od sebe, tako da sam ga mogao, dok je lebdelo u vazduhu, vijati po sobi; no čim je dodirnulo patos, kugla ga je opet k sebi privukla“. „To je izvanredno zanimljiva stvar!“ „Jel’te?

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Orlovi mrlinaši, oni grdni planinski orlovi oguljenih, golih vratova i dugih, zaoštrljenih kljunova, počeše se vijati nebom iznad staja Reljinih i padati kraj torova.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A u modernom ratu vojska bez oružja i materijala je gomila, koju i naoružana slabačka deca mogu vijati kao stado ovaca. — Strašno! — progovori neko. Ostali su ćutali.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti