Upotreba reči vodenici u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” Ja kažem: „Gospodaru, u Kosiriću kod moji vodenica, onde ima za konje trave, u vodenici brašna, mogu momci ̓leba namesiti”.

Odatle se vratim i odem u Brgule, mojoj vodenici, uzeti brašna i ̓leba umesiti, i onde ostavim moje konje i proče momke, a sa šest momaka peške odemo u selo Konatice,

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Ali, za čudo božje — nije se mogao nijedan vodeničar održati u toj vodenici! Omrkne zdrav i čitav, a osvane mrtav, sa crvenom masnicom oko vrata, kao da je gajtanom udavljen.

Strahinja naložio u vodenici vatru. Jednu vreću žita sasuo u koš, dve mu stoje spremne. Iziđe još jednom te razgleda da li je dobro oko žleba,

— Baš ste vi Zarožani ludi!... — reče Živan, pa se opet nasmeja. — Tražite vampira! ...A ko vam je ono noćio u vodenici? — Pa Strahinja — reče Purko, pa da bi zaturio razgovor, upita: — A boga ti, kume, što vi oteraste onog čoveka?

Tu ti se pilo, jelo, pevalo. Tu se pilo za pokoj duše svima vodeničarima što su god dotle osvanuli mrtvi u zaroškoj vodenici. Tu ti se napijalo u zdravlje popu, kmetu, Strahinji i svemu Zarožju. Tu su se metale puške uza svaku zdravicu.

I dan danji pričaju starci i babe o Živanu Dušmanu, o Strahinji, o Savi Savanoviću i o zaroškoj vodenici, i kunu se svim čudima na svetu da je sve tako bilo i da su im stari tako kazivali.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Čudan beše to čovek. On je bio... vodeničar. Živeo je sam u svojoj vodenici, iako je imao kuću i imanje u selu. Sa ljudima se vrlo retko viđao; pa i ako dođe katkad na sastanak, on ćuti, ili, ako

— Hajduke? — Jest. — Hm!... hm!... — mrmljao je Deva. — Pa ti, sinko, znaš da hajduci nisu u vodenici... Zvezde su na nebu, ribe u vodi, a hajduci u gori... Ti znaš, svaki je na svom mestu...

Deva je sedeo mirno i pucao. Nijedan ribić na njemu nije zaigrao. On beše hladan kao da pokiva kamen u svojoj vodenici... Tri puta jurišaše Turci, i tri puta ih odbiše... Glasno se smejao Zavrzan kad ugleda da se povijaju njihovi redovi.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

čiča Trišo, a baš mu je bilo žao njegovog Toše, krupnog brkatog mačka, čičinog jedinog druga u usamljenoj pustoj vodenici. Trišin mlin bio je tako daleko od sela, na samom ulazu u mračni gorski klanac, da tamo čak ni podne nije dolazilo.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

piše da ako dete neće da progovori, onda ga „hrane kolačem koji je zamešen čeketalom na vodeničnom kamenu i ispečen u vodenici“.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

LAŽ ZA OPKLADU Poslao otac dijete u vodenicu, pa mu kazao da ne melje nigđe u vodenici đe nađe ćosa. Kad dođe dijete u jednu vodenicu, a to u njoj sjedi ćoso! — Pomoz' bog, ćoso! — Bog ti pomogao, sinko!

A ćoso brže bolje uzme malo žita, pa otrči drugijem putem prije đeteta, te i u onoj vodenici malo zaspe. Kad dijete dođe u drugu vodenicu i vidi da je i u njoj ćoso, a ono pođe u treću; a ćaso opet uzme malo

Kad se već đetetu dosadi, onda pomisli u sebi: „Valjda je u svakoj vodenici ćoso“ — pa sprti svoju torbu s leđa i stane da melje s ćosom.

Dijete jednako drži u pameti što mu je otac kazao da ne melje u vodenici đe nađe ćosa, ali sad već pomisli: „Što je tu je!“ pa reče ćosu: — Hajde de!

I tako im prođe čitavo pô sata, dok se osvijeste i vide šta je. Onda Turčin potrči na vrat na nos k vodenici, kad tamo, ali hoćeš! Ero uzjahao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke pa pješice k ženi.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Drugi su hteli da ih britvama delju, na zalasku sunca da ih spale i kosti u vodenici samelju, a ja sam za delanja krepka: smirih njihovu žar kamenom u teme i rekoh: dosta je bilo krvi, na spavanje sad,

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

SIMKA: u školi! VASILIJE: A gde je kovač? Gde je vodeničar? SIMKA: Kovač u kovačnici. Vodeničar u vodenici. Smešna pitanja! VASILIJE: A gde, po toj istoj logici, treba da bude glumac?

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

alkoholno piće začinjeno medom mutvak — kujna; deo pekarnice gde se mesi hleb i stoji brašno mučnjak — sanduk u vodenici u koji pada brašno ispod kamena muštulugdžija — onaj koji donese veseli glas; glasonoša prijatnih glasova nalet —

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

II. LAŽ ZA OPKLADU. Poslao otac dijete u vodenicu, pa mu kazao, da ne melje nigđe u vodenici, đe nađe ćosu. Kad dođe dijete u jednu vodenicu, a to u njoj sjedi ćoso: „Pomoz' Bog ćoso!“ — „Bog ti pomogao sinko.

A ćoso brže bolje uzme malo žita, pa otrči drugim putem prije đeteta, te i u onoj vodenici malo zaspe. Kad dijete dođe u drugu vodenicu, i vidi, daje i u njoj ćoso, a ono pođe u treću; a ćoso opet uzme malo

Kad se već đetetu dosadi, onda pomisli u sebi: valja da je u svakoj vodenici ćoso; pa sprti svoju torbu s leđa i ostane, da melje s ćosom.

da umijesimo kolač od tvoga brašna.“ Dijete jednako drži u pameti, što mu je otac kazao, da ne melje u vodenici, đe nađe ćosu; ali sad već misli: što je tu je; pa reče ćosi: „Ajde de.

“ I tako im prođe čitavo po sata, dok se osvijeste, i vide, šta je. Onda Turčin potrči, na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oćeš! Ero uzjao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke, pa pješice k ženi.

44. LAŽ ZA OPKLADU. Poslao otac dijete u vodenicu, pa mu kazao da ne melje nigđe u vodenici đe nađe ćosa. Kad dođe dijete u jednu vodenicu, a to u njoj sjedi ćoso: „Pomoz' Bog, ćoso!” — „Bog ti pomogao, sinko!

A ćoso brže bolje uzme malo žita, pa otrči drugijem putem prije đeteta, te i u onoj vodenici malo zaspe. Kad dijete dođe u drugu vodenicu i vidi da je i u njoj ćoso, a ono pođe u treću; a ćoso opet uzme malo

Kad se već đetetu dosadi onda pomisli u sebi: valja da je u svakoj vodenici ćoso; pa sprti svoju torbu s leđa i ostane da melje s ćosom.

“ I tako im prođe čitavo po sata, dok se osvijeste, i vide šta je. Onda Turčin potrči na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oćeš! Ero uzjao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke, pa pješice k ženi.

Ćosić, Dobrica - KORENI

“ Poćutala je i pribrala snagu: „Ako ćemo pravo, on ga je stekao.“ Istinu je rekla. „A što je moj otac umro u vodenici, ubijen vrećom žita? Jeste li vas dvoje na sprudu počeli trgovinu?

„Vidim, tvoj Luka uvek isti.“ — „Isti. Dođe u postelju samo kad mu naredim. Kao što ga u vodenici vidiš, takav je i u postelji. .I ono radi kao da ujam uzima.“ — „Pobogu, sestro, kako ga tršiš?

Ona me je i oženila tvojom majkom, Živanom. I na dan moje svadbe otac je bio u vodenici. Kako mu nismo odneli ručak, došao je uveče da večera. Iz mraka se uvukao u odžakliju, seo u ćošak i zatražio večeru.

Bilo ga je stid i nije dozvolio da mu tvoja majka poljubi ruku. Čim je večerao, otišao je u vodenicu. U vodenici je i umro.“ Mesec se rasekao na prozoru. Pola đačke sobice bilo je u senci. Video je sinu ozbiljno i zamišljeno lice.

„Lepa smrt“, rekla je moja mati, istresla mu žito iz nedara i pokrila ga guberom kojim se u vodenici noću pokrivao. Zvona lude i za trenutak lome sećanja. Ovo je moja buna. Biće žešća od Timočke.

Kada je saznao da svojim poslovima odlazim iz sela, razgovarao je sa mnom jedne noći u vodenici.“ „Je li imao krupan glas?“ Šta mu je trebalo da me to pita? „Glas — običan. Samo, vikao je kad govori.

On, Aćim, u vodenici, po paspalju je pisao slova. Nedeljom je u vodenicu dolazio monah Gavril da ga uči azbuci i računanju.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

LAŽ ZA OPKLADU Poslao otac dijete u vodenicu, pa mu kazao da ne melje nigđe u vodenici đe nađe ćosa. Kad dođe dijete u jednu vodenicu, a to u njoj sjedi ćoso! — Pomoz̓ bog, ćoso! — Bog ti pomogao, sinko!

A ćoso brže-bolje uzme malo žita, pa otrči drugijem putem prije đeteta, te i u onoj vodenici malo zaspe. Kad dijete dođe u drugu vodenicu i vidi da je i u njoj ćoso, a ono pođe u treću; a ćoso opet uzme malo

Kad se već đetetu dosadi, onda pomisli u sebi: valjda je u svakoj vodenici ćoso; pa sprti svoju torbu s leđa i ostane da melje s ćosom.

Dijete jedanko drži u pameti što mu je otac kazao da ne melje u vodenici đe nađe ćosa, ali sad već pomisli: što je, tu je; pa reče ćosu: — Hajde-de.

I tako im prođe čitavo pô sata, dok se osvijeste i vide šta je. Onda Turčin potrči na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali hoćeš! Ero uzjahao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke, pa pješice k ženi.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

muke (kako joj je teško u zemlji, kako joj crvi podgrizaju korenje, kako se muči u vodenici između dva teška kamena, pa onda u peći, i najzad u ustima kada je žvaću), »i Bog, kad čuje p.

Za kolačić na kome će se napisati zapis (»Solomunovo slovo«) od ujeda besnog psa, uzima se uvek jarica p. samlevena u vodenici koja melje nalevo (ibіd., 203). Zrno p.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Davno se je zlim zlo susretalo. Danas jesmo, a sutra nismo. Dobro čine u dobru, a zločinci [su] u zlu. Svojoj vodenici navraća dojinluk. [Valja] protužiti rakiti jerno stropošta se i pade visoki bor...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti