Dučić, Jovan - PESME
i mlade krao; i odakle je rušio stene, da u ponorima čuje njihovu smrt; i gde je živeo silan, razuzdan i šuman, kao vodopad. Noć je bila tamna i stražari su spavali. Neodoljiva iluzija slobode ispuni njegov svirepi duh. Gvožđe se nape i pocepa.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
II Hej, zapad rđa!— Mi smo Leđan grad. Sa dukat-sunca ispustimo žar da uspomene, ružin vodopad, sve guke tuge raspuknu u nar.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Evo i bure sa Mrazom dedom, okiva potok debelim ledom, eksere oštre pažljivo kuca, smrznuto drvo od studi puca. Vodopad stao, utihla buka, gnjura se u mulj zubata štuka. Žuća se čudi, ušima mrda: „Pogledaj vodu, postala tvrda!
Vrti se žrvanj, zubat i težak, ovijen lakog vetrića dahom, vodopad brašna bezglasno sipi, pokriva dedu pamučnim prahom.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
NA STENI Zevsova plamena strela na stenu udari dole, I stena na dvoje puče... Brujeći u toku svome, Vodopad rastrese grivu i obe razdvoji pole, I burni njegov let Sa gorskom studenom strujom u cvetne poteče ravni, U tuđ, u
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
zastirali su nebo, u njima su buktale blede, pakosne munje i rikali gromovi; iz mrkih oblaka rušili se pljuskovi, kao vodopad, u dubokim ponorima ključala je i kipela voda, bure i oluje čupale su iz korena i s hukom obarale ogromno drveće,
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
) Lice u pticu sad Okrećeš ko nekad, pre. Gle: lišće pada na tle. (Nečujni vodopad!) Kuda potonu Pek I blagi breg i klis? Iz rane iščile lek. Šuplje je. Reč je već zvek.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
I ja uvijek pobjegnem iz ovog sumornog grada, što potajno i nevidljivo tuguje i cvili za nečim, na Plivin vodopad, da tamo slušam urnebesno huktanje i šumenje divlje, neobuzdane Plive kako urliče i jauče, padajući niz izlokane,
Bojić, Milutin - PESME
JA HOĆU DA STVORIM PUNO SNAGE DELO LEPOTA Ti gledaš vodopad kako se penuši, Slušaš fijuk vetra kraj rečnih obala, I osećaš maglu što štipa i guši, No ne vidiš sunce u bari
Ilić, Vojislav J. - PESME
1884. NA STENI Zevsova plamena strela na stenu udari dole, I stena na dvoje puče... Brujeći u toku svome, Vodopad rastrese grivu i obe razdvoji pole, I burni njegov let Sa gorskom studenom strujom u cvetne poteče ravni, U tuđ, u
Sa drevnih, visokih gora vodopad poteče brujom I tihe potopi ravni planinskom, srebrnom strujom. Kô divlji, razuzdan konjic, mrseći srdito grivu, On
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Obične devojke, pa obična i sudbina. Raskošnija od sunca blještala je, šuštala kao vodopad devojčina kosa. Travke bi za kolence izrasle da je vide, pa je čak i reka gledajući je zaboravljala da teče i zadivljeno