Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Na ivici ove oblasti se diže Šar-planina, koja se tako često veliča u srpskim narodnim pesmama. Na njoj je Miloš Vojinović, sestrić cara Dušana, napasao svoja stada.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Pre tri godine na Veliki petak osvanuo je u ovom istom manastiru po pozivu kneza i prote kolašinskoga Ivan Vojinović iz sela Voćnika u Drenici, na glasu čovek i junak i još iz čuvenije kuće.
Grijeh na nas i našu đecu, Ivo brate i sine!.. Celom snagom svojom prućio se ispred oltara Ivan Vojinović, poklonio se svecima, uzeo pričešće i pristao na najstrašniju žrtvu. Nije imao snage da je odreče proti i knezu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Miloš Vojinović o kome istorija zna samo to da je bio stavilac kod cara Dušana u pesmi se pokazuje kao veliki junak: kažnjava šićardžij
se klanjaju pred Markom oni isti čauši koji su u crkvu konje nagonili i bičevali protopop–Nedeljka; ili ona kad Miloš Vojinović daje šićardžijama konja „na razmjenu“; ili ona kad isti junak čobanskom mudrošću zbunjuje cara; ili ona — vrlo zanimljiva
“ Od ove Homerove nisu manje snažne naše ironije sadržane u već pomenutim rečima koje je Miloš Vojinović uputio trima šićardžijama.
Mi ćemo pomenuti samo neke. Uzmimo, na primer, pesmu Ženidba Dušanova. Tu je glavna ličnost Miloš Vojinović, carev sestrić, ali koji živi u planini kao čobanin.
Miloš Vojinović u latinskom gradu Leđanu pravio je čuda od junaštva, pogubio je čak i troglavog Balačka vojvodu. Miloš Obilić je kao
Bog ti staru ne ubio majku, koja te je takoga rodila i u svate caru opremile!“ Kad se prenu Miloš Vojinović, te sagleda caru oči čarne, kulaš ide s konjma carevijem; on pokupi dizgene kulašu, pa išćera njega iz svatova, udara ga
Veli njima Miloš Vojinović: „Prođ'te me se, do tri šićardžije! Boljeg konja od ovog ne tražim, ni ovoga umirit ne mogu. Što će mene stotina dukata?
Ako ne daš konja na razmjenu, mi ćemo ga na silu oteti!“ Al' govori Miloš Vojinović: „Sila otme zemlju i gradove, kamol' mene konja otet neće!
Veli njemu Miloš Vojinović: „Toliki ti rodili grozdovi u pitomoj tvojoj Đakovici!“ Pobježe mu Nestopoljče Janko; stiže njega Miloš na kulašu, udari
Zob iziđe konjma carevijem, nema ništa konju Miloševu. Kad to viđe Miloš Vojinović, uze torbu na lijevu ruku, od zobnice jedne te do druge, dok je svoju punu napunio; pa on ode tražit
Veli njemu Miloš Vojinović: „Čuvaj, care, ti gospodstva tvoga! Ako mene do nevolje bude, ja ću lasno koplje okrenuti; ako li mi ne bude
U to doba dođe do šatora, đe zatočnik sjedi pod šatorom, za koplje je svezao dorata. Veli njemu Miloš Vojinović: „Ustan' more, bijelo Latinče, da junački majdan dijelimo!“ Al' govori bijelo Latinče: „Id' odatle, crni Bugarine!