Upotreba reči vrednuje u književnim delima


Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

, samo je malo nezrelo ljudsko biće. Prema detetu (porodu) postoji izrazito pozitivan stav, ono se veoma visoko vrednuje. Dete je izuzetna sreća, radost i najveće blago. Muško dete se precenjuje, a žensko se potcenjuje.

U tradicijskoj kulturi, iz već pomenutih razloga, mnogo više se vrednuje rođenje muškog nego ženskog deteta. Svakodnevno shvatanje prirode deteta u patrijarhalnoj kulturi najbolje se može

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Bogdan Popović, doduše, nigde izričito ne vrednuje, ali vrednovanje izbija iz svake njegove reči; u opisu književnosti drugačije valjda nije ni moguće.

se, čim se na prostor stavljaju ograničenja ove vrste, on se mora jače osećati: opaža se oštrije, a izrazitije se i vrednuje. Tako postaje činilac od znatnijeg uticaja, i sa većim udelom u književnome tekstu.

Ali u Rajićevome defetističkom glasu koji ovako negativno vrednuje život može se razabrati još jedan, Čarnojevićev glas - on je, kako bi ruski kubofuturisti rekli, zauman.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti