Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
a evo ni dan-danas ne znam što te dvije riječi pravo znače: one i sad za mene imaju neku tajanstvenu, pomalo mitsku vrijednost.
njima odigrava, ali sam imao jasno osjećanje da se događa nešto bolno i uzbudljivo, i tačno sam napipavao pravu osjećajnu vrijednost tog zbivanja.
I da to, štoviše, i jest njena prava bit, da u tom i jest prava moć muzike, i njena prava vrijednost. Iz te moje preosjetljivosti za muziku (ili, tačnije, za zvukove) moji su u detinjstvu zaključili da sam jako naklon
A sve je to, prilagođeno Egidijevu trombonu, dobivalo odnekud isti izraz i istu vrijednost: što je god izricao, Egidijev je trombon izricao apodiktički, ne dopuštajući ni najmanje mjesta sumnji.
“ Taj je povik za mene postao kao odah sunčanog popodneva i dobio neku mitsku i magičnu vrijednost, poput povika: „Umro je veliki Pan!” Tišina.
jedna takva fizička lepota višeg reda, pa i samo jedanput i letimično viđena, može da ljudima postane jedna doživotna vrijednost. Ideal i osmišljenje čitavog njihovog života i djela.
Religija je poezija koja se vrši ozbiljno. Vrelina vjernikova žara, vrijednost odistinskog i presudnost koje on pridaje svojoj metafizičkoj preokupaciji, isključuju svaku zlu vjeru i svaku natruhu
Jasno sam u njemu razabirao tu vrijednost opomene. Upinjao sam se da joj doslutim pravo značenje. Nekoliko mjeseci kasnije umrla mi je majka.
A da to bjelodano znači žrtvovati veću vrijednost manjoj, ili čak jednu stvarnu vrijednost jednoj više-manje iluzornoj, o tome nisam nikad ni časka sumnjao.
A da to bjelodano znači žrtvovati veću vrijednost manjoj, ili čak jednu stvarnu vrijednost jednoj više-manje iluzornoj, o tome nisam nikad ni časka sumnjao.
Čak i takav bog još uvijek ima svoju vrijednost... (O, o! stari pomalo prelazi u ofanzivu — pomislim ja.)... Ali mi smo ljudi nepravedni, ne dozvoljavamo drugome ni onu
smatrao da dokazati svoju tezu ili trijumfirati sa svojim mišljenjem predstavlja, na nekom općem ljudskom planu, veću vrijednost nego ne zagorčati čovjeka i ne poremetiti jednu, makar kako skromnu, harmoniju. — Tačno kažete, oče.
Ćipiko, Ivo - Pauci
živo nastavi: — Vidiš, oče, ja se baš sada u vojništvu namjerio na jednoga primorca, pa čuj kako on procjenjuje vrijednost zemlje: veli, treba računati i svoje nadnice što se u zemlju ulože, i trud... i drugo on nabrajaše.. .