Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
u sebi, Dositej je, čim je ušao u svoj dom, opazio kako se u njemu ponovo izdvaja, kao rasvetljenje, izmaglica vedrine. Vrteška sa nepredvidljivim okretajima, život mu je, evo, opet pripremio iznenađenje: Dositej je osetio da će u ovoj kući još
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
— Kako je krupna! — ču nečiji uzvik i otvori oči. Oj, čuda čudesnoga! Kao zlatna vrteška okretalo je Sunce nebo, gonili se oblaci lakši od morske pene, rastao slani dah mora i slatki miris ruzmarinovog cveta.