Jakšić, Đura - PROZA
Tako u razgovoru dođosmo do jednoga proplanka. Tu beše jedna livada vrljikama ograđena. Moj kožarski trgovac dodade mi ular od konja, skide nekoliko vrljika dole, i tako smo preveli konja u livadu.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Čajir mu je više sela pod Kosmajem; golema prostorija, između seoskih njiva, zagrađena vrljikama. Tu je tor za njegove ovce, tu mu pasu, tu noćivaju, tu se muzu.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Jurnuše na sve strane... Ustanici ih ubijahu i praznim puškama, kao vrljikama... Tu, baš na samom Mišaru, pogibe Sulejman, Kulin... Sukobi se s Lukom...
Jer kad okupi, može se otegnuti... — Pa? — Pa?! A puške, a barut? Kad to pokisne, šta onda misliš? Misliš valjda s vrljikama na Turke? — Neće, zar? — teškao se jedan na drugom kraju. — Nismo se ni mi na boga kamenjem bacali!...
Ali družina sve manja. Ostalo ih desetak, i to bez oružja. Tukli su se puškama kao vrljikama. U najvećem očajanju Stanko pogleda u nebo.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Vi'š, molim te! Ali Arsen to više ne čuje. On se udavi pod njenim vratom, pa je dohvatio za ruku i privlači vrljikama i sebi.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Kad se odmače daleko, izađe iz trnja i pođe čistinom vrljikama. Onaj iza čatala uze ga na oko... Svi pretrnusmo... Planu puška, kuršum fijuknu, a Ljubiša još brže potrča, te stiže do
Onaj za čatalom beše udaljen od nas preko sto koraka i tako zaklonjen vrljikama, da mu se odovud nije moglo ništa učiniti. To je, bez sumnje, Ljubiša i opazio, pa je stoga preduzeo onaj opasan korak:
Hoćeš da se biješ? — pa potrča k vrljikama, dohvati jednu motku, koju beše ostavio na čatalu, prenese je unutra i nasloni na vrljike. — Jok ja... neću te dirnuti.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— Šta je ovo? — pita policija — ko ubi čoveka? — Narod, gospodine! — Kako narod? — Pa tako, narod, ljudi, vrljikama, svačim. I sačiniše protokol, i smestiše Iliju Ilića u bolnicu.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— viknu kapetan. Pogledaše svi po dvorištu. — Da nije ono... — reče Mitar, videvši neku crnošarenu masu pod vrljikama. — Ona je, ubijena!... — povikaše drugi. Kapetan i Mitar priđoše vrljikama.
— Ona je, ubijena!... — povikaše drugi. Kapetan i Mitar priđoše vrljikama. Pred njima ležaše Stanka, obrnuta licem k zemlji, savijena, kao da se sama naslonila na laktove, pa sakriva lice od