Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
I tako dvojica naših putnika, jedan šaren, a drugi siv, krenuše u susret novim doživljajima vodeći sa sobom svoje vjerne sjenke, obadvije jednako nemirne i tamne.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
njega gledao rodnu staru trešnju i u njenim granama ponekad brižna jeda, ponekad raspričana strica, moje vječite i vjerne dobrotvore u ovome svijetu koji sve više osvaja zima.
Radičević, Branko - PESME
Čekaj, ago, koji danak Da t' bijele bijem kule, Da boravim laki sanak Pored tvoje vjerne bule, Da ti, ago, lulu pijem, A kuranom kavu grijem.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
SVAK SKIDA KAPU I SMIJU SE. IGUMAN STEFAN (čita naizust) Vjerne sluge pomjani, Gospodi, vladaoce, ma tvoje robove: nepobjednog mladoga dušana, Obilića, Kastriota Đura, Zrinovića,
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Jedino ozbiljno bjehu „puške! duge put nebesa što se koče“, puške, vjerne druge Crnogoraca (a u ono doba i Primoraca). Neko iz naroda povika: „Ta otvarajte zaboga.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Poslje strašna njegova karanja, koga nebo jošt viđelo nije, legioni dva vjerne vojvode zabunjena pognaše Satanu i njegovu izgubljenu vojsku, na granice neba doćeraše, ugnaše ih u bezdnu nesitu
Dva vojvode, vjerne moje sluge! huče strašno adski uragani, a vulkanska mračna grla ječe, riču grdna tartarska strašila, zveče lanci s
kaznu i pogibelj vječnu vraga neba i soputnikah mu, arhangeli s blagogovjenijem od višnjega odoše prestola među vjerne nebesne polkove, koji strašnu i krvavu borbu s carem ada jednako vođahu; u boj hučni i oni uđoše.
Divna kretnja bješe i stravična vjerne vojske i pobjedonosne k pob'jeđenoj Sataninoj vojsci i užasom smrtnim obuzetoj!
Nemilosno vjerne sluge neba hulitelje svoga tvorca gone, zlo ćeraju s svijetloga dana u kipeće bezdne tartarove, na nebesnu dognaše
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Oko nje su se plele intrige zlotvora, zbog nje su se lijevale suze stare vjerne dadilje, zbog nje ukrštavali mačem, zbog nje dizali kliktaji mladog kneževića.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A kad suton pade na more, prostor i njihove prilike, siđoše, kao vjerne druge, među ostalu čeljad. Prolaze dani u velikome moru bez jačih promjena.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Čekaj ago koji danak Da t' bijele bijem kule, Da boravim laki sanak Pored tvoje vjerne bule, Da ti ago lulu pijem, A kuranom kavu grijem.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad izdade ovakog junaka, koga danas u svijetu nema, to li mene sjutra izdat neće!“ Pa poviknu svoje vjerne sluge, uvatiše kuju Vidosavu, svezaše je konjma za repove, odbiše ih ispod Pirlitora, te je konji živu rastrgoše.
Jug Bogdane, i viđe ga devet milih šura, sokolova devet Jugovića: mila zeta jedva dočekaše, u naruče zeta zagrliše, vjerne sluge konja prifatiše; zeta vode na frenđiju kulu.
lijevijem, te na našu Banjsku udario, te ti Banjsku, sine, ojadio: i živijem ognjem popalio, i najdonji kamen rasturio, vjerne tvoje sluge razagnao, staru majku tvoju ojadio, sa konjem joj kosti izlomio.
Car se maši rukom u džepove, te mu daje hiljadu dukata da on ide grdne rane vidat, za njim posla dvije vjerne sluge — da gledaju da ne umre Marko; ali Marko ne traži ećima, već on ide iz krčme u krčmu.
da od boga nađe!“ Jakšić Mitar bratu besjedio: „Jakšić-Bogdan', moj mio brajane, to je, brate, s tvoje vjerne ljube, s Vukosave, da od boga nađe!
ljuba potrčala, cjeliva ga u skut i u ruku, otpasa mu svijetlo oruže, pa oruže grli u naruče, u naruču nosi na čardake; vjerne sluge konje prifatiše.
Potegli smo na boga i sreću, a po tvoju šćeru Ljeposavu“. To je Vidu vrlo milo bilo, pa podviknu svoje vjerne sluge: „Sluge moje, otvorajte vrata! Svatovima konje privatite, vodite ih u podrume donje, mile goste na bijelu kulu“.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
kuju čak u drugo selo, ali se dječak od tuge odmah razbolio, legao u krevet i smrknuto izjavio da će da umre bez svoje vjerne pratilice. — Eto ti baš, kad nema Žuje, nek nema ni mene!
Iz mračna otvora začu se veselo cviljenje vjerne kuje. — Ehej, živa si, dakle? — obradova se Stric. — A ko je to upao dolje kod tebe?
Tuđinski osvajač brzo je našao i svoje pokorne i vjerne sluge, dao im oružje i vlast i pustio ih da žare i pale po svojoj rođenoj zemlji.