Upotreba reči vjetrić u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Radoje opali iz dvocijevke. Pop gologlav potrča pred kola koja se ustaviše, raširio ruke i rida, a vjetrić mu se igra bijelom bradom i s ono malo dlaka na glavi. Mara bješe sama u začelju.

Milićević, Vuk - Bespuće

Rijeka uspavljivo i zadovoljno šumi. S razgolićenim vratom, podbočen laktom o prozor, on udiše svjež vazduh, dok vjetrić dolazi od rijeke, udara po licu i, na mahove, povija grane i šušti lišćem.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Imbro odape i pogodi Mišana posred srca... Vjetrić pirnu i rašćera dim. Svi vidješe što bi. Janko, čudnom hitrinom, nađe se prema Turčinu.

Ćipiko, Ivo - Pauci

S nje sipa toplota; traži kišu da je utiša, zagasi i da je situ napoji. Tiho more iščekuje željno blagi vjetrić da zaćarlija, da mu gane pučinu, a prožutjela trava prigiba se čedno k zemlji, kao da traži njenu vlagu, kako bi

S kopna bi zaćarlijao vjetrić i golicao ga po licu. Vonj žestokih trava i zadah mora, uz jednolično cviljenje popaca, budili bi u njemu najslađu poeziju

Na dogledu mora zastade. Sunce bijaše podosta otskočilo, a s pučine ćarlijaše vjetrić. I nu... du'nu jače, i onda donese odozdo ljupki, lagodni šum borovika, a sunce polako zaklanjaše se za siv oblak što se

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti