Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Takav je Petar Čobanin: vječiti najmenik, starac bez igde ikoga svog. Navikao od ludi i na dobro i na zlo, on se najzad povukao od njih u svoju
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Plutali su po njemu otpaci zavičaja, samo otpaci, a sve ostalo pokrivala je i sahranjivala svemoćna voda, životvorni vječiti elemenat koji ne stari, bez godina, bez promjene ... — Bez godina, bez promjene?
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Mogu reći da sam djetinjstvo proveo u tom hodniku gdje se bio vječiti boj između svjetlosti i sjene, između Arimana i Ahuramazde.
Smrt je u suštini jedina tema pjesnika. A što im drugo i preostaje, kad već ne mogu biti vječiti ljetopisci života, nego da budu neumorni žreci Smrti? Ona je pneuma koja sve prožimlje i ispunja.
Stara, vječita antinomija u umjetniku! Vječiti antagonizam između čovjeka i umjetnika u njemu, s neprestanim i uvijek bolnim prevagivanjem sad na jednu, sad na drugu
oprečnosti, liričnosti i artificijuma, umjetnosti svojstvene istine i laži, protječe čitav život umjetnosti i leži njen vječiti dijalektički momenat.
Da prestolonasljednik ostane vječno prestolonasljednik, infantkinja vječno infantkinja, pretendent vječno pretendent? „Vječiti aspirant”! Nije li to još gore nego „Vječiti Židov”?! ... — Vratimo se, zalutali smo. — Jasno da smo zalutali!
„Vječiti aspirant”! Nije li to još gore nego „Vječiti Židov”?! ... — Vratimo se, zalutali smo. — Jasno da smo zalutali!
Biti neotkupivo osuđen da uvijek nešto hoćeš! Mazepa privezan na hatu svoje volje. O, kako mora da je bolan taj vječiti prijapizam htijenja! I kakvog li apsurda u tom binomu: morati htjeti! Vrhunac moći — i vrhunac neslobode.
u njegovom vječitom, malko nesigurnom osmijehu ima neka blagost, neka neizvjesnost, neko iščekivanje, koji, kad se taj vječiti osmijeh malko zamori, počinju da sliče...
Ti nemaš ni to.) Nisu izostale ni varijacije na temu žrtva. — Žrtva! Umjetnost i žrtva. Vječiti binom, u njegovim beskonačnim odnosima i omjerima. Žrtva i umjetnost. Žrtva umjetnosti. Umjetnost žrtve.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Neće više, ne boj se. Dosta ja njemu argatovah, pa ne viđeh hasne ni haira, i ostao bih tako vječiti živomučenik, da ne bi tebe. Znaš li, more, da ja sad od zbilje trgujem? — Čuo sam.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A on se nada nj nadnio, kao da razumije vječiti šum i kao da je oduvijeke tu, na toj hridi. I ne misli već ni na selo ni na sebe.
Ćipiko, Ivo - Pauci
uokolo pritisnuto olovastim nebom, krcatim snijega, a obasjano blijedom snježanom svjetlošću, — ali nije mogao da uguši vječiti šum rijeke, ni žamor slapa nad mlinovima, što se odozdo odjelito čuje i jednoliko u ušima bruji. Rade čeka.
Oni se redom s njime nizahu, kao da je i on jedan njihov vječiti dio, pa se podavaše njima da ga povlače sve do kraja. * Jednoga jutra pođe razdragan k moru.