Kostić, Laza - PESME
„So svjatimi” se ori ko pripev iz raja, naposletku još đaci otpoju „vječnaja”. Poskakala je za njom rodbina njena sva; i njojzi moji đaci otpoju „vječnaja”.
Poskakala je za njom rodbina njena sva; i njojzi moji đaci otpoju „vječnaja”. Još i sad kô da čujem to sveto „vječnaja”. a kao da ću ga slušat životu do kraja.
Poskakala je za njom rodbina njena sva; i njojzi moji đaci otpoju „vječnaja”. Još i sad kô da čujem to sveto „vječnaja”. a kao da ću ga slušat životu do kraja.
Kazivô sam mu da se seća na nj, i da će njega pamtit večito, jer seća ga se, to zacelo znam. kad god se poje „pamjat vječnaja” Duševna svest joj sva je njegova, a nesvest tela daće drugome.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Valjda poslednji vapaj... Ili opomena živima. Sveštenik se vrati i otpeva poslednje: — Vječnaja pamjat... Mnogi su od naših rukavom brisali suze. Onda meštani s druge strane priđoše i odneše mrtve na kola.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Ja vidim sebe kako u tim grobljima pojem Vječnaja pamjat svojim zemljacima. Ja sam te svoje zemljake znao, dotle, samo sa školskog raspusta, u cveću bagrenja i mirisu
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Neću! — gadi mu se na sve. — U kući nema vojnika. Valjda će otići iz sela. Sutra će pop Veličko promuknuti od Vječnaja pamjat. Ako ovim slepcima naplati opelo, obesiću ga o mantiju pred njegovim dućanom. — Hajde, ne bulazni!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Kaziv'o sam mu da se seća na nj, i da će njega pamtit' večito, Jer seća ga se, to zacelo znam, Kad god se poje „pamjat vječnaja“. Duševna svest joj sva je njegova; A nesvest tela daće drugome.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Dužan i ružan. Sve prodao. Jedna njegova njiva, znaš čija je? naša. Dokle? Zvona zvone. Nose Nolu Lazarićku. Vječnaja pamjat, ali njive njene znaš čije su sada? — Gospa Nola pogleda u Julicu. Zaspala. — Dobro što je zaspala.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
I niko se začudio nije. Dohvatili su lešinu za ruke i noge i spustili u zemlju. Sveštenik je u prolazu progovorio: „Vječnaja pamjat“, i onda ovlaš zatrpali.
— Slušaj — dobaci mu potporučnik Živadin — promeni, pope, tu svoju molitvu i odsad pevaj: vječnaja pamjat i živima i mrtvima... SMEJALI SMO SE GLADNI... Sedimo zamišljeno oko vatre i ćutimo.