Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi! Vječna zublja vječne pomrčine nit' dogori niti svjetlost gubi. VLADIKA DANILO (među svima kao da je sam) Đe je zrno klicu
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Sudba naša otrova je čaša; vječne sudbe sveti su zakoni, c'jela bića njima su pokorna. Vidi čovjek svoje zatočenje, pomalo se prve slave sjeća i
opšti tvorac počinuti i svoj sveti zavjet ispuniti; tad će miri i prostori strašni slatkoglasnom grmjet armonijom vječne sreće i vječne ljubavi; tad će moja otečeska duša rado priteć k slatkome pokoju i besmrtnom gledat dovoljnošću
i svoj sveti zavjet ispuniti; tad će miri i prostori strašni slatkoglasnom grmjet armonijom vječne sreće i vječne ljubavi; tad će moja otečeska duša rado priteć k slatkome pokoju i besmrtnom gledat dovoljnošću srećom svoje tvari
„O zavisti preotrovne žertvo, vinovnici vječne pogibije!“ - Gavril poče arhangel zboriti; no hulenja hiljade krikovah na višnjega i na dva vojvode oko njih se počeše
Sveto slovo premilosna oca nas s granice vječne pogibije svemogućom voljom zaustavi. Vjerni nebu tada legioni u okove teške i plačevne sve nas listom okovaše jako,
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
vatre: samo slavenske rječi i ova smjesa srpskoga n slavenskog jezika mogu učiniti da vaše ode i u jeziku ne ostanu vječne i klasičeske, kao što su u mislima, u duhu poetičeskom i nerodoljubivom i u majstoriji.
Šantić, Aleksa - PESME
No ja dobro čujem hod, korake vječne Nevidovnih snaga što kô straža bdiju, prodiru kroz kamen, zemlju, tmine rječne, Plijene i nose i nište i biju: I
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Kvrc! — odjednom pećina iščeznu u potpunoj tami. Mačak dreknu: — Ajoj, pali lampu! Tišina. Iz gluve vječne tame nikakva odgovora. — Jovanče! Jovanče, gdje si?! Opet ni glasa. U hladnoj tami odjeknu samo jedno jasno: štrop!