Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
NA SVETOILINjSKOJ PIJACI Kantaru se, ko da je konac sveta, gvozdeno jaje, kog teret pokrenu, po gvozdenom repu tamo-amo šeta, svemu kazujući težinu i cenu.
Dučić, Jovan - PESME
Kada ono siđe iz naručja majčinog i postane čovek, koliko će veličanstvo od snage da pokaže u životu. Njegovo gvozdeno srde zazvečaće u dodiru s jadima, trijumfalno kao što zveče mačevi. Njegovim putevima će da pevaju horovi poklonika.
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
U zapadnoj Indiji: karabijsko grozničko drvo, gvozdeno, mahagonsko i lebovo drveće. Ovo je dosta da postigneš ponjatije datela. ISAJLO: Ali, šta je to datel?
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Ja onda u lađi, kojom se vraćam u Beograd, čujem kako vreme ide Dunavom, a korača gvozdeno, i kako nas je pregazilo. U Srpskom književnom glasniku, oktobra prvog, Popović je onda štampao moju pesmu o Sumatri, i
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Lupa i šušti jedra pšenica o gvozdeno sito, pada na kosu dasku, a sa nje, kao voda niz gladak kamen, sleće i skače na čisto gumno, gde je dočekuju hitre
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
60. Melj melje navr jele, šareno se vižle penje, da i ono umelje. 61. Mesan ražanj, gvozdeno pecivo. 62. Mlin melje navr jele, šareno se vižle penje, da i ono melje. 63.
70. Ozdol gvozdeno, ozgor drveno, a u srijedi mesano. 71. Ozgo trava, ozdo brada, a u srijedi kmetska čast. 72. Odleti pata i doleti
opet reče da hoće, i okladi se s njima: ako ne pojede da im da svoju kijaču, ako li pojede da oni njemu dadu sve što je gvozdeno na njihovijem plugovima. Ručak se postavi, i Međedović se naklopi te | pojede sve, i još da je bilo.
Ručak se postavi, i Međedović se naklopi te | pojede sve, i još da je bilo. Onda mu oni skupe s plugova sve što je gvozdeno na jednu gomilu, a on usuče nekolike breze, pa sve poveže i natakne na svoju kijaču pa zametnuvši je na ramo otide k
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
” Ko ovo ne čuvstvuje, njemu je gvozdeno u prsima srce. Običavajte, dakle, mlada srca da čuvstvuju, u najmanjem listku, travici i cvetku tvorca svoga da
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Odatle uđoše u kujinu. Pred visokim ognjištem stojaše postariji fratar, ljevajući čorbu kroz gvozdeno cjedilo. Bakonji se učini čudnovato da redovnik vrši take poslove; pričeka dokle onaj položi lonac, pa priđe i cmoknu
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Zalud je vraćah! Gvozdeno uporstvo Sjaše iz njenog zažarenog oka; Dok, na po puta, jogunica lepa, Susta i klonu... i dalje ni koraka.