Upotreba reči glavaru u književnim delima


Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Na seoskim zborovima, skupštinama, svaki odrasli muški član ima pravo glasa i time je ravan knezu, glavaru ili vojvodi.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Kod tako složnog rada mora biti sreće. Odmah se rešim da prvom prilikom odem mudrom ocu, glavaru crkve, te da izbliže poznam tog velikog Strađanina.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Zbilja, zatekao je dolje oca gdje otvara listove i odulje omote, iz kojih je vadio službene spise. Njemu kao glavaru, slala ih je općina strankama na uručenje.

— Kako ćemo sada? I selo je te noći kao oživjelo. Ljudi dolazili glavaru, tužili se i najposlije molili i zaklinjali da im se pomogne. — Ne mogu ja radi vas u prosjake!

— prekide ona, ne obzirući se na razlaganja. — U najgoru dvanaest fiorini za zvona, i to valja platit' glavaru, jer je on od crkovinarstva, a znaš sprovod... najmanje šest fiorini ...

Sa svima se s orošenim očima pozdravi i svak mu zaželio dobar i sretan put. — Fala vam! — reče glavaru. — Ne zapustite mi majku, bićete pošteno namireni... — Dobro, dobro!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti