Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Bili su dosadili i serbskoj majci, Engelshofenu. Među bratencima, posle toga, prvi je stradao Petar. Njegov tast, glavati senator Stritceski, iz Novog Sada, bio je dotrčao u Temišvar, da spasava zeta i ćerku, još pre nego što je Pavle
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Ulazeći u sudnicu, krsti se i drži jazavca svezana u vreći. U jazavca viri samo njuška iz vreće): Dobar dan, glavati gospodini! Sudac (na desnoj strani kraj prozora, zagnjurio glavu u knjigu, pa nešto mrmlja).
Pisarčić (na lijevoj strani, pognuo se po stolu, pa brzo i oštro piše). David: Dobar dan, glavati, carski gospodini!... E, čekaj, blentavi Davide! Što si posrljô kô prase u surutku?
Sudac: Ko je to?! David: Dobar dan, glavati i velevlažni carski gospodini! Sluga sam prepokorna!... Ama, kakva je ovo kuća đe se ni Bog ne prima? Sudac: jedna!
David: Ja se zovem, slavni sude, David Štrbac, selo Melina, kotar Banja Luka, okružlje Banja Luka, a zemlja, mislim, glavati gospodine, da će biti Bosna. Kućna mi je lumera 47. Tako me slavni sud piše i tako mi pozovke šalje.
Sudac: Dobro je to i lijepo sve, Davide, ali jazavca tužiti! To... to... David: Ti misliš, glavati gospodine, đe sam ja rođen za turskog suda da ne znam današnjeg reda. Znam ja današnji red, znam.
“ — „Ama, ženo, oklen ti tolika pamet, krst ti tvoj ljubim?!“ — čudim se ja, glavati gospodine. „Pa kako ćeš odati čest carskoj gospodi?“ — pita me i ispituje kô pop na ispovijedi.
„Slušaj, Bog te ubio, kako ćeš odati carskoj gospodi čest. Kad uđeš u naš mali, seljački sud, vikni: Dobar dan, glavati gospodini! A kad uđeš u veliki, okrugli sud, duboko se pokloni...“ „Nijesam ja, ženo, mlada, pa da se poklanjam.
A ne bi, veli, zgoreg bilo kad bi u malom sudu i jedno I Drugo rekô: „Dobar dan, glavati i velevlažni gospodini!“ i dodô: „Sluga sam prepokorna!“ Taki je danas red, i tako se carskim službenicima odaje čest.
Sudac: Boga mi, Davide, baš ti je učevna žena. A gdje nauči ona toliku nauku? David: Đavo bi je znao, glavati gospodine! Druži se mlogo s kneževom ženom, i idu tamo žandarskoj kasarni, pa ja ne znam...
Izvoli gospodine? Sudac: Izvolim, izvolim, Davide. Spusti ga. David: Kako bi bilo, glavati gospodine, da ga izvadim iz vreće, pa da ga privežem za 'vu jednu nogu od astala, da vidite mog zlotvora i dušmanina,
David: Kako sam budalast, more biti da bi i to učinio da ne znam današnjeg reda i zakona. Ama, što bi ti, glavati gospodine, duljio, otezô i natezô: znam zakon, pa neću preko zakona. Neću preko zakona, pa ubi me!...
Zar da se ja dignem u bunu? Bolan, bolan, ja bi' glavu svoju položio za 'vaj sud!... Nego, preklinjem te, glavati gospodine, da ovog lopova što teže osudiš. Svega me upropastio. Skini mi ga s vrata, tako ti carske službe!
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
eto ovako! — i tu nas povrsta u jednu liniju, Živka, Sretena i mene. — I onda, kao što vidite, glavati Sreten zaklonio je ovoga maloga i svetlost Živkova ne može da ga obasja, te usled toga nastaje pomračenje Meseca.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
A čemu i da pamte? Zar suncokreti ne postoje zato što postoji Sunce? — Bez sunca ne bi bilo ni suncokreta! — reče glavati poglavica zlatnog plemena, dok su se suncokreti, kao jedan, okretali ka istoku: sunce se baš rađalo izlazeći iz reke.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
poručio kod njih u radnji neki Mile, nazvan Mazni, najveći kicoš i meraklija u svoj mahali, ako ne i u svemu gradu, — a glavati čupavi šegrt Pote, i on šmrče i radi; čisti zečjom nogom stare minđuše i baca ih na gomilicu preda se.