Upotreba reči gordo u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

i Užice popalivši, razbivši silnu vojsku Afiz-pašinu, trima slavnim pobedama opojeni, svaki Srbin i Srpkinja pesmu peva gordo. Šta nam sad treba raditi, to je: da se postaramo sad za vnutrenost dobar poredak uvesti.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Sevnu vatre, pokažu se dimovi i pokraj njega cijuknu kuršumi, kao zmije kad sa stene skaču na prolazeće, a fes se drži gordo.

Dučić, Jovan - PESME

I plamen dok hvata krvavijem svodom, I puši iz modrih maslinovih gora, Gordo, sa daleko raširenim krilom, Kružaše albatros...

Moj zmaj nepobedni biće na mom štitu, I moje će ime biti na mom maču; I vodiću gordo svoju sjajnu svitu — Idući za glasom što se jednom začu.

Uzeli smo gordo u svoje trofeje Sve tvoje ognjene zastave i mače, Oplenili tvoje smaragde što zrače, I tvoje matice razveli u leje.

O njegove prsi razbijali su se jadi i padali skršeni pred njegove noge. Pobednički i gordo stajao je među gomilama. Ljudi su ga se bojali, jer je bio strašan, a žene su ga volele, jer je bio svirep.

Teodosije - ŽITIJA

ovu sebi pokori, sveti se protiv njega za borbu spremaše pravednim oružjem, To jest božastvenim rečima, da sruši njegovo gordo mišljenje.

Radičević, Branko - PESME

5. Kad u kolu drugi klonu, Tvoja noga jošte plete, Kad im perja jurve tonu, Tvoja perja gordo lete, Ljupko miga pogled tvoj — Blago meni, da si moj! 6.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

VI NA VARDARU Suro, večito stenje gordo se u nebo diže, Nad urvinama tavnim orli se s oblakom bore; A dole, sa strašnim šumom, Vardar se peni i stiže, I pada,

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Iznad sela se, tamo u daljini, podigla tanka probojna izmaglica, a tamo još dalje se, u gustoj magli, gordo i veličanstveno dižu moćne ogromne planine, deleći se u sve više i sve dalje krugove, koji su umotani u sve gušću tamu,

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Momak me pogleda namršten, gordo, s nekim prezrenjem, pa će reći: — Čekaj! Vidiš koliko tu ludi čeka?! — Ja sam stranac, putnik, i ne mogu odlagati —

Zatim će se svi ispraviti, dići gordo i ponosno glave, kao što dolikuje hrabrim sinovima naše zemlje, i tri puta gromoglasno uzviknuti, uz jek truba i lupu

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

No gle, jednog izmenu sreća i on se prostre na travu, a drugi velikodušno ostupa i gordo prilazi čobankama, koje ga veselim pljeskanjem sretaju. Opet se produžuje rad.

Strašno je videti — njihov ratoborac pobeže, a protivnik posle nekoliko skokova, napušta ga gordo i prilazi njima. Evo ga na dva koraka pred njima, stao pa se preča, pita ih da nema još koga, koji bi želeo oprobati

Ućuta malo pa zatim poče obrtati glavom, sanjaše kako ide ulicom, svi trgovci sa strahom skidaju mu kape, a on se gordo drži, pa tek samo malko klimne glavom i otpozdravi ih. Tako je sanjao sve do zore, a u zoru zalupa neko na prozor.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

s jednoumljem, Tuđa mu je osveta i svaka pizma, A od izreka — ko i svakom dobrom uči — Najdraža mu je da „Čovek gordo zvuči! Gleda Laza, gleda, i skida Naočare, da ih malo uštima... Da ga to ne vara čulo vida?

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Pade Miloš, čudo vitezovah, žertvom na tron biča svijetskoga. Gordo leži veliki vojvoda pod ključevma krvi blagorodne, kâ malopred što gordo iđaše, strašnom mišlju prsih nadutijeh, kroz

Gordo leži veliki vojvoda pod ključevma krvi blagorodne, kâ malopred što gordo iđaše, strašnom mišlju prsih nadutijeh, kroz divjačne tmuše azijatske, gutajuć ih vatrenim očima; kâ malopred što gordo

gordo iđaše, strašnom mišlju prsih nadutijeh, kroz divjačne tmuše azijatske, gutajuć ih vatrenim očima; kâ malopred što gordo iđaše k svetom grobu besmrtnog života, prezirući ljudsko ništavilo i pletenje bezumne skupštine.

Pandurović, Sima - PESME

Pobijena deco naše zemlje zdrave! Vi ste spasli naše drage, naše mile, Popadali gordo radi naše slave Na domaku besne, neumitne sile.

sudbu svoga pokolenja, Prokrčiti puta pobedi Slobode; Il’ s otrovnom mržnjom, kraj slomljena mača, Srušiti se gordo, bez jauka, plača, U požaru koji bespoštedno ždere Ruševine naših nada, naše vere!

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Samotna sred peska na rubu velike vode, nalik na zalutalu zvezdu, ona samo gordo podiže glavu i nastavi da zuri u vodeni beskraj pred sobom. — Zar ti nemaš usta?

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

dugo nam ima do u tihu luku, Ostrvo mira i sad je daleko. Katarke stoje gordo na toj vodi Što znači život... Mi hitamo žurno; Nejasno nebo nad nama se svodi, Pod nama more nemirno i burno.

značenje svojih svetih muka, Bez lire, bez glasa, ispovesti tvoje, Zašto nisi srce progutala svoje, Kao Belerofon, gordo, bez jauka! J.

M. Rakić CXVI NA VARDARU Suro, večito stenje gordo se u nebo diže; Nad urvinama tavnim orli se s oblakom bore. A dole sa strašnim šumom Vardar se peni, i stiže I pada

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Zli vladalac kad se sa zlom vjenča, pozdravi mu odsvud zagrmješe - on vjernosti gordo zahvaljuje. Evo Adam, evo Noelopan, evo Razec i evo Askela: od njihova nesretnjega lika otpadnika neba pozdravljaju,

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Posmatrala ga je pažljivo, pomalo zavodnički. Tada je njegovim licem preletelo jedno gordo osećanje visine i smelosti. Sa ovim izrazom on je pogledao, i zbunio se.

Pa je ta debela pozadina osobito gordo otpozdravljala, baš kao da je nekad i na samo čuveno Bakarno guvno jurišala i na oštar nož ga osvajala.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

U kolo je stupao gordo i drsko, i kad god se hvatao do momaka, video mu se oko usana podrugljiv osmeh. Ali čim bi se koja viđenija devojka do

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Jedne nedelje, upravo kada sam završio zvonjavu na zvoniku, sjurio sam se niz stepenice kojima je ova velika dama gordo prolazila i skočio joj na skut.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Da, Samostvoritelju! Ti si poslušao suzno stvorenje, Dođe i porazi nam slobode ubicu! Opet čovek sad sme gordo pogledati zemlju, Sme svoja prava večnosveta iskati! Opet ruža u gradini cveta!

Bojić, Milutin - PESME

I kô paru penje do plavih visina, Sunce što blešteći na zapadu trne I rasipa jaru i u krvi grezne, U svom sjaju gordo silazi u bezne Dok se pokraj voda svele vrbe crne.

Staše Gordo na vrhove snega pune, Oklen kô vijor grune Požar za četom koja nastupa I u krvavom se znoju kupa. O, kako jure,

(1917) PLAVA GROBNICA Stojte, galije carske! Sputajte krme moćne, Gazite tihim hodom! Opelo gordo držim u doba jeze noćne Nad ovom svetom vodom.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Zna se kad on daje. Posle bi u medžlis. I tamo, ako neće ostali kao on, on bi uporno, uvređeno, gordo sedeo, ne govorio ništa, samo ćutao.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Pa onda: koliko ima ovaca, goveda, konja, živine. Gledala me je hladno, gordo, gospodstveno. Nešto sam promrmljao u bradu i ustao sa namerom da izađem. Zaustavila me ponavljanjem pitanja.

po hiljadu puta zaticao sebe, u snu ili u mislima na javi, kako ponosito stajem svojom desnom nogom na zaravan, da se gordo, pobednički okrećem oko sebe i gledam u golinu.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Gle, već je svenô venac moj, Što kiti moje vlasi, I tužno sipa miris svoj, I gordo čelo krasi. O, još se sećam na taj dan, Kad mi je venac dala, Pa prvi pozdrav, prvi san, Minerva moja mala.

Triumvir silni, ovladatelj sveta, Prezire gordo u zanosu sve, I vojsku svoju žrtvuje i carstvo, I, grozno pavši, od ljubavi mre.

Tako pobožno fakir pada. Služeći verno bogu svom: Svršetak igre smrt mu sprema, Al' on od smrti straha nema, Nego se gordo sreta s njom. 1887. FANTAZIJA U NOĆI Dvorogi mesec nad nama se sija, Jezero plavo pred nama se nija.

Pod mračnim, sumornim nebom varvarskih i divljih Geta. 1888. NA VARDARU Suro, večito stenje gordo se u nebo diže, Nad urvinama tavnim orli se s oblakom bore; A dole, sa strašnim šumom, Vardar se peni i stiže, I pada,

I kolebljivi duh Prènu se od glasa tvoga, i gordo potrese lira Moj očarani sluh. I preporođen tako, pod zastavom slobode Moj duh se gluposti smejô na njenom šarenom

I zalud kliče vrtar mlad, Grobnice ćute neme, Njih gusta tama krije sad, I nemo, gordo vreme. Kô ravnim poljem zelen klas, Pod krilom od zefira, Sumorni spomen stresa nas U času blagog mira!

I zalud kliče vrtar mlad, Grobnice ćute neme Njih gusta trava krije sad, I nemo, gordo vreme... 1883. ORGIJE Nemati nimalo mira - ta to je doista pseći! Lalo!

Kolinji hrabri, pobedâ ljubimče gordo, S prokletstvom pavši, poražen pada van, I praćen podsmehom i grubim pozdravom roblja, Pozdravlja mučke večnosti hladni

Kašmirska polja pokriše njihova tela I na dolini strašnoj gde propast grozna ih stiže, Grad mnogoljudni sada, Benara, gordo se diže. Od sviju Budinih slugu što hrabro padaše tamo, Muž plašljiv i slabe duše, Ben-Kasim, odbeže samo.

“ 2. U ravnicama plodnim, gde Ganges veselo teče, I mirta sladosno šumi u čudno zvezdano veče, Diže se Benara gordo. Kraj njenih zidina slavni Sveštena protiče reka i plodne spavaju ravni.

Jednog dana, dosta davno, teška njena brava škrinu I tavničar bledog stranca posla kuli u dubinu. Al' on gordo digô glavu, a s nje pada kosa duga, Na licu mu težak umor a u oku plamen juga.

To reče od želje same, A zatim zaturi gunjče kicoški, na jedno rame, I podboči se gordo. A ona obori glavu, I tiho čupkaše rukom visoku proletnju travu.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

To je jedna teško pristupačna, presvetla ličnost, pa se bojim da nas ne dočeka suviše gordo. Sigurno je da joj ne bismo smeli ni u oči pogledati.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Došao u snu neko pa te grlio, ljubio?... TAŠANA (prekida je crveneći): Hajd’ hajd’! STANA (gordo, ponosna na svoje znanje): Ali zato, zbog tih trava, zbog tog kupanja, vidi kako si lepa!

I od radosti sasvim se zaboravi, jer, i ako Turčin, poče da se saginje i malo što me ne poljubi u ruku. HADžI RISTA (gordo): Može, i treba da dođe. Nije ovo kuća od juče.

STANA (gordo): Znam, znam, pa... HADžI RISTA (u šali): Ali onakve iste, ne mnogo šećera, nego onakve kao kad ja i stari hadžija u

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— predusreo me je berberin, sa pakošću svojstvenom tome zanatu. — Ne, želim da se brijem! — odgovorio sam ja gordo i seo u stolicu, žderući se u sebi što ne mogu nogama bar da dohvatim pod, no mi vise u vazduhu.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Znao sam da ćeš doći! — ispravi se gordo Cvetić, a mala skitnica zadrhta. Je li moguće da je sto godina prošlo? Da je sto godina svetom lutala?

— Devojka se gordo nasmeja sigurna da takvog nema i ne može ga ni biti. Ali, mladića ni to ne pokoleba. S rukom na vratu vernog psa, on

— Sa đubrišta! — nije propustila metla da stavi svoju primedbu, kad se sat gordo isprsi i reče: — Na tvome mestu ja bih ćutao, draga moja! Ako je neko visokog porekla on to ostaje i na đubrištu.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Marku): Marko (daje mu novaca pokazujući iza sebe na Cigane), podaj im, i dajte im da jedu i da piju. (Gordo): Jer ne sme da se kaže, da je neko sa Hadži-Tominog imanja otišao gladan i žedan.

(Pandurima): Unosite je u kola. KOŠTANA (besno, gordo, odbija od sebe policaju, pandure): Sama ću! (Polazi kolima.) Utrči Salče.

Šantić, Aleksa - PESME

Kô sjaj što jutrom nebesa ga piju Ona je topla, i ona će dati Sokove svježe da te vjerom griju. Ne tuži! Gordo u uzdanju pati, Još ima Boga i raspete trajno S lovorom čeka vječna slava mati...

Kada nimfe ćute u morskome bilju, Ja ću s vama vući vaše teške mreže, Da, prekaljen tako naporom i radom, Jednom gordo pođem, s novom vatrom mladom, Kroz maglu zlih dana svom zavjetnom cilju. 1906.

Kao rijeka kroz otpornu spilu, Svojom sam snagom svoje našô pute, I gordo gledô svih prepona silu Vjerujuć, Bože, u ljubav i u te.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Prema pesmi, od Turaka ponuđeno mu pri jateljstvo uz uslov da pusti njihovu vojsku preko svoje zemlje ban Derenčić je gordo odbio i prihvatio borbu pod Udbinom. Poginuo je zbog svoje duge kose koju mu je u milošti odnegovala sestra Doroteja.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti